Objavljeno u Nacionalu br. 580, 2006-12-22

Autor: Ante Pavić

DINKO LUCIĆ

Hrvatski menadžer za slovačku banku

Dinko Lucić jedan je od prvih menadžera netalijana koji iz svoje matične banke odlazi na čelno mjesto neke inozemne banke, članice Grupe Banca Intesa

MANDAT NA TRI GODINE Dinko Lucić potpisao je ugovor na tri godine uz klauzulu da se može vratiti u Hrvatsku ako to sam zatraži, iako tvrdi da se to neće dogoditiMANDAT NA TRI GODINE Dinko Lucić potpisao je ugovor na tri godine uz klauzulu da se može vratiti u Hrvatsku ako to sam zatraži, iako tvrdi da se to neće dogoditiMoje imenovanje za člana uprave slovačke Všeobecná úverová banke veliko je priznanje Privrednoj banci Zagreb, ali i dokaz da Hrvatska ima dovoljno dobrih stručnjaka koji mogu raditi u najboljim financijskim institucijama u svijetu, kao i da je hrvatsko bankarsko tržište dovoljno kvalitetno i konkurentno u svijetu”, kazao je Dinko Lucić nakon što je imenovan članom Uprave VUB-a u Bratislavi, članice Grupe Bance Intese. Lucić je šest godina obavljao dužnost izvršnog direktora Ureda Uprave za korporativne komunikacije i Sektora za odnose s klijentima i marketing Privredne banke Zagreb. Banka, baš kao i Dinko Lucić ne skrivaju zadovoljstvo ovim imenovanjem navodeći da je riječ o priznanju čitavoj Privrednoj banci i timu stručnjaka koji je vode. Všeobecná Úverova Banka je druga banka u Slovačkoj po veličini koja posluje u sastavu Europske unije i ima oko 1,9 milijuna klijenata i zapošljava 4100 djelatnika.

Nijedna točka na svijetu nedostižna

35-godišnji Lucić već osam godina radi u PBZ-u, a prije toga je radio u Raiffeisen banci kao voditelj marketinga i asistent uprave. Nakon što je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, uz studij Fakulteta strojarstva i brodogradnje, završio je General Management program ZSEM-a i Michigan Business School i niz dugih specijaliziranih tečajeva. Imenovanje na ovu poziciju neobično je, budući da su se čelna mjesta banaka koje djeluju unutar Grupe Intesa dosad popunjavale stručnjacima iz centrale u Italiji tako da se Hrvatska može pohvaliti da ima vrhunske financijske stručnjake koji mogu zauzimati čelna mjesta banaka u svijetu. 35-godišnji Dinko Lucić pripada mlađoj generaciji hrvatskih menadžera i kaže da će na primjeru supruge i svojih dvojice sinova koji će naizmjenično petnaest dana boraviti u Bratislavi, a petnaest u Zagrebu, “pokazati da je svijet globalno selo” i da nijedna točka u svijetu više nije nedostižna.

NACIONAL: Koliko vam znači ovo imenovanje i što ćete točno raditi u Všeobecná úverova banci?
- Posao koji mi je ponuđen nije samo priznanje meni osobno, već i priznanje cijeloj banci i menadžerskom timu jer nam je ukazana velika čast da je rad PBZ-a u sektoru stanovništva toliko vrednovan da nam se ponudila ovakva pozicija u Slovačkoj koja je stabilnija zemlja od Hrvatske, a ujedno je i članica Europske unije koja posluje u stabilnim tržišnim prilikama. Kao član Uprave bit ću zadužen za poslovanje s građanima, malim poduzećima i investicijskim fondovima. Taj dio biznisa ostvaruje u VUB-u 80 posto svih prihoda banke, što dovoljno govori o težini tog položaja na koji sam imenovan.


Daleko od granice nesposobnosti

NACIONAL: Predstavlja li ovo imenovanje vrhunac vaše karijere?
- Moj šef Božo Prka ima jednu izreku: Svaki čovjek napreduje do granica svoje nesposobnosti. Teško je pričati o vrhuncu jer je ovo pozicija s velikom odgovornošću. Maksimalno sam koncentriran na posao i rezultate koje treba postići da bi se banka dalje razvijala, tako da i nemam baš previše vremena razmišljati o vrhuncima svoje karijere. Menadžer svoj zenit karijere postiže negdje od trideset i pete do pedesete godine tako da još ima vremena za moje vrhunce karijere.

SA SUPRUGOM Arankom Lucić-Paštrović i sinovima blizancima. Obitelj Lucić živjet će petnaest dana u mjesecu u Bratislavi, a petnaest u ZagrebuSA SUPRUGOM Arankom Lucić-Paštrović i sinovima blizancima. Obitelj Lucić živjet će petnaest dana u mjesecu u Bratislavi, a petnaest u Zagrebu NACIONAL: Ide li vaša obitelj u Bratislavu s vama?
- Plan koji smo napravili nazvao bih cirkularnim. Naime, obitelj će naizmjenično 15 dana boraviti u Bratislavi, a 15 u Zagrebu. Pokušat ćemo na primjeru naše obitelji dokazati da je svijet jedno globalno selo. Ja namjeravam putovati vikendima kući. Na svojim poslovnim putovanjima koja su se protezala od Dubaija do Sočija u Rusiji mijenjati gradove postalo mi je sasvim normalno pa smatram da 430 kilometara, koliko iznosi udaljenost od Bratislave do Zagreba, ne bi trebalo predstavljati veliki problem. Osim toga, supruga razvija u Zagrebu karijeru modne stilistice te ne bih želio svojim poslom negativno utjecati na njenu karijeru.

NACIONAL: Koliko dobro poznajete Slovačku i njeno tržište?
- U odnosu na cijelu Europu, Slovačka je rastom BDP-a od 10 posto zemalja s najvećim gospodarskim rastom. Meni osobno posao u Bratislavi bit će posebno zanimljiv budući da je zemlja slična Hrvatskoj i da će to biti lijepa škola koja će se moći primijeniti u Hrvatskoj. Baš kao i Hrvatska, Slovačka ima veliku dijasporu, nekoliko milijuna ljudi emigriralo je u SAD a oni bi danas željeli ulagati u zemlju svojeg porijekla. Druga značajna stvar je što će Slovačka 1. siječnja 2009. godine uvesti euro kao platežno sredstvo i to će biti vrlo poučno iskustvo kada i Hrvatska jednog dana uvede euro kao vlastito sredstvo plaćanja.

NACIONAL: Kad uspoređujete hrvatske menadžere s onima zapadnima, gdje bi ih smjestili?
- Hrvatski menadžeri nešto su konzervativniji od zapadnih. Prije svega tu mislim na promjenu posla i cirkuliranje na tržištu rada. Prema sistematizaciji karijera ili njihovu planiranju, menadžeri na Zapadu na jednom poslu ostaju maksimalno pet godina. S druge strane, hrvatski menadžeri spremniji su na kompromise i dugo čuvaju svoje radno mjesto. Pomalo se boje izazova, promjena i preuzimanja rizika kako bi ostvarili veći profit.

NACIONAL: Znači li to da je bolje surađivati s mlađim snagama sa svježim idejama?
- Prema mojem iskustvu najbolja je kombinacija iskusnih menadžera koji sustav poslovanja u zemlji poznaju do u detalje i mladih progresivnih snaga koji donose nove ideje. Baš kao i u životu, najvažnije je stvari postaviti u ravnotežu. Takav sam sustav njegovao u dva sektora koja sam vodio u PBZ-u gdje smo imali široki generacijski spektar zaposlenika: od mladih pripravnika do ljudi koji su pred mirovinom. Ako postoji pozitivna radna atmosfera i predanost zajedničkom cilju, takva ravnoteža snaga može dati najbolji poslovni rezultat.

Ravnoteža mladih i iskusnih

NACIONAL: Bili ste dovoljno vremen u PBZ-u pa ste pratili njegov razvoj od propale tvrtke do jedne od najjačih banaka u regiji.
- PBZ je doživio veliku transformaciju dolaskom nove uprave 1998. godine na čelu s Božom Prkom. S njim je i počela velika reorganizacija uprave i daljnji razvoj u smislu poslovanja, ljudi i fokusiranosti na klijente. PBZ je devedesetih bila državna, inertna i zaostala banka koja je ubrzano gubila klijente, a danas je to moderna, fleksibilna banka fokusirana na klijente. Iz jedne od tehnološki najnazadnije banke izrasla je u jednu od tehnološki najnaprednijih banaka u Europi. Naravno da ta tranzicija u uspješnu banku nije došla preko noći. Trebalo nam je najmanje pet godina dok se nije transformirala u banku koja uspješno konkurira, ne samo bankama u regiji, nego i u svijetu.

NACIONAL: Šest hrvatskih banaka zauzima prvih pedeset mjesta među najuspješnijim banakama regije. Što mislite koji je tome razlog?
- Cijeli ovaj prostor geopolitički i geostrateški vrlo je osjetljiv što se reflektira i na biznis i izračune rizika s čime se druge zemlje ne susreću. Takvo stanje generiralo je puno veću inventivnost banaka u raznim smjerovima pa tako i prema raznoraznim proizvodima i uslugama prema klijentima i osiguranja svojih plasmana. Da bi se zaštitile od rizika banke moraju dobro poznavati navike svojih klijenata i upravljati rizicima na puno precizniji način nego što je to slučaj s bankama na zapadu. Hrvatsko bankarsko tržište je prošlo nekoliko faza konsolidacije prema pravilima globalizacije, ali se i dalje konsolidira, tako da će od 34 banke na prilično malom tržištu ostati njih nekoliko.

Vezane vijesti

'Problem Ljubljanske banke mogao se riješiti još 1992.'

'Problem Ljubljanske banke mogao se riješiti još 1992.'

Problem Ljubljanske banke i njezinih štediša u Hrvatskoj mogao je biti riješen još 1992. godine, tvrdi Božo Dimnik, slovenski poduzetnik i lobist, te… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika