Europskom unijom su tijekom 2006. predsjedavale Austrija i Finska, a glavne teme su bile ustavna kriza i daljnje proširenje, zatim zajednička energetska politika, pitanje imigracija, te odnosi s Rusijom. EU je nakon odbijanja europskog ustava na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj u prvoj polovici 2005. godine, odlučila proglasiti jednogodišnje ''razdoblje za razmišljanje'' kako bi se vidjelo što i kako dalje s tim dokumentom, koji bi trebao omogućiti učinkovito djelovanje institucija proširene Europske unije. Razdoblje razmišljanja je isteklo sredinom ove godine, gotovo bez ikakvih rezultata ili inicijativa, tako da je više komentatora ironično naglašavalo da nakon razdoblja razmišljanja slijedi razmišljanje o tom razmišljanju.

Europski ustav je do sada ratificiran u 18 zemalja i ta ga činjenica održava na životu, iako su ga u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj proglasili mrtvim. Danas malo tko vjeruje da bez bilo kakve izmjene, on može stupiti na snagu. Poprilično su zbunjujuće odjeknuli i rezultati najnovijeg Eurobarometra, koji pokazuju da ga Francuzi sada podržavaju (56 posto), dakle birači koji su ga na referendumu odbacili s 55 posto.

U međuvremenu, EU bi se trebala okrenuti postizanju konkretnih rezultata na temelju postojećih Ugovora kako bi njezini sve nepovjerljiviji građani mogli uvidjeti prednosti europskog projekta. Finsko je predsjedništvo tijekom svog šestomjesečnog mandata vodilo povjerljive konzultacije sa zemljama članicama o njihovim stajalištima o ustavu, a analizu tih konzultacija dostavilo je Njemačkoj, od koje se sada očekuju konkretni pomaci u tom pitanju. Očekivanja od Njemačke su već sada toliko narasla, da njezini dužnosnici ne propuštaju naglasiti da od njihova predsjedanja ne treba očekivati čuda, nego samo obrise mogućeg rješavanja krize. Ne uspije li njemačko predsjedništvo zacrtati put izlaska iz krize, EU više neće biti u krizi, nego u dubokoj krizi, ističe njemački veleposlanik pri EU Wilhem Schoenfelder.

Na summitu održanom u prosincu, Komisija je izišla s novim dokumentom o strategiji proširenja i integracijskim sposobnostima. Na tom summitu ponovno su na vidjelo izbile podjele na one zemlje koje žele daljnje proširenje bez obzira na unutarnje probleme Unije i one koje traže da se prije toga osigura efikasno funkcioniranje njezinih institucija.
Čelnici EU-a usuglasili su zaključke u kojima se potvrđuje da će se Unija držati dosad preuzetih obveza, ali objektivno ti zaključci mogu znatno usporiti preostale aspirante na članstvo, sve osim Hrvatske. Naime, nakon što su pregovori s Turskom djelomično zamrznuti, Hrvatska je ostala jedina koja može napredovati prema članstvu vlastitim ritmom. Za Hrvatsku ključna rečenica u zaključcima o proširenju jest da će ''brzina pristupnog procesa ovisiti o rezultatima reformi u zemlji koja pregovara'' .