SNAGA I SPOSOBNOST Nada Matošević smatra da dirigent mora imati snagu i sposobnost da orkestar uvjeri u svoju interpretacijuDirigiranje zahtijeva veliku snagu, energiju i sposobnost da uvjerite ansambl u svoju interpretaciju, a dirigent mora imati autoritet i karizmu”, rekla je maestra svjetskoga glasa i v. d. ravnateljice riječke Opere u dva mandata Nada Matošević (35), koja će 1. travnja iduće godine zamijeniti dosadašnju intendanticu Mani Gotovac u riječkom HNK Ivana pl. Zajca. Osim što je jedina dirigentica u Hrvatskoj, a također jedna od rijetkih u svijetu, preuzimanjem riječkog kazališta postat će i najmlađa intendantica u zemlji. Za Nadu Matošević kritičari kažu da je “iznimni talent, suptilna i temperamentna dirigentica”, da je krasi “strasno i čvrsto vodstvo” i da ima “slobodniji pristup dirigiranju”. Već je za vrijeme studija dirigiranja na Akademiji za glasbo u Ljubljani kod poznatog profesora Antona Nanuta iskazala menadžerske sposobnosti osnovavši Komorni orkestar Pro Arte, a danas vodi dva najveća riječka glazbena ansambla - Riječku operu i orkestar HNK Ivana pl. Zajca te Riječku filharmoniju. Do sada je nastupala, osim u Hrvatskoj, u Sloveniji, Italiji, Austriji i Meksiku, a dirigirala je poznatim orkestrima i ansamblima kao što su Simfonijski orkestar države Meksiko, Udinska filharmonija, Komorni orkestar iz Catanije, Sinfonica Siciliana iz Palerma, Makedonska filharmonija, Simfoničari HRT-a i drugi, također je stalna gošća dirigentica Udinske filharmonije. Do sada je realizirala 20-ak opernih i baletnih produkcija i više od 120 simfonijskih i komornih koncerata u Hrvatskoj i svijetu, a posebno pamti 2003. godinu, jednu od njezinih najuspješnijih sezona, kada je pripremila premijere Verdijeva Falstaffa i baleta Peer Gynt, te u Teatro filarmonico u Veroni dirigirala premijerom i četirima izvedbama Gala baleta s vrhunskim svjetskim solistima.

Nacional: Što vas je ponukalo da se prijavite za intendanticu riječkog HNK Ivana pl. Zajca?
- Rođena sam u Rijeci i jako mi je stalo do ovog kazališta u kojem radim već desetak godina. Nisam htjela da se dogodi ono što se događalo već nekoliko puta u povijesti kuće, a to je da dolaskom novog intendanta počnemo raditi od početka, kao da kazalište prije nije ni postojalo. Naime, posljednjih godina mnoge stvari su se poboljšale, primjerice, predstave su postale kvalitetnije, podigla se razina izvedbi i promijenio se odnos prema publici. Smatram da te pomake ne smijemo zanemariti nego moramo nastaviti graditi na tim temeljima kako bismo stvorili živo, kvalitetno i uzbudljivo kazalište.

Nacional: Vaš opsežan i detaljan četverogodišnji program na 33 stranice pozitivno je odjeknuo u javnosti. Što je njegova okosnica?
- Iako dolazim iz glazbenog miljea, nastojala sam ravnopravno i ozbiljno razraditi sve kazališne grane tako da ni drama ni balet ne budu u zapostavljenom položaju. S jedne strane naglasak sam stavila na popularna klasična djela, znači, na tradiciju, a s druge strane, nastavila bih izvrsnu praksu Zajc offa u okrilju Hrvatske i Talijanske drame s novim, suvremenim predstavama, ali i njegovati cabaret i stand up žanr. Dakako, u realiziranju predstava koristili bismo suvremena scenska sredstva. Balet se neće temeljiti na autorskim baletnim večerima kao što je to bio slučaj u zadnje četiri godine nego ćemo pokušati vratiti klasičan baletni repertoar, bolje reći neoklasičan baletni repertoar poput Prokofjevljeva Romea i Julije. Također, pokušat ću vratiti stabilnu koncertnu sezonu, a uvest ću i edukacijski program za mladu publiku.

Nacional: Hoćete li kao i Mani Gotovac angažirati Severinu u kazalištu i surađivati s Damirom Urbanom na rock operi?
- Severina je u protekle četiri godine bila dovoljno eksploatirana u riječkom kazalištu i sigurno je nećemo ponovo angažirati na nekom projektu. No pregovore s Damirom Urbanom, koje je započela Mani Gotovac, svakako namjeravam nastaviti. Urban je na posljednjim Riječkim ljetnim noćima s kazališnim orkestrom, a pod vodstvom maestra Alana Bjelinskog, izveo fenomenalan koncert u bivšoj tvornici Torpedo. Mislim da ta vrsta glazbe ima svoju publiku i da bi takva rock opera bila iznimno zanimljiv projekt za riječko kazalište. Znači, protivim se pomodnoj komercijalizaciji, ali podržavam kvalitetne novitete.

Nacional: Mani Gotovac se u javnosti pohvalno izrazila o vama naglasivši “hrabrost, odlučnost i kreativnost, ali i smisao za štednju”. Znači li to da ćete se odreći skupih gostovanja glazbenih zvijezdi?
- Ne, apsolutno ne. No morate znati da su ta skupa gostovanja gotovo uvijek potpomognuta sponzorima i dodatnim sredstvima. Očekujem da ćemo i dalje dobro surađivati sa sponzorima jer bez njih ne bismo lako ostvarili ni Riječke ljetne noći ni operne premijere, znači, programe koji moraju imati glasovite glazbenike. No za kulturu jednoga grada nije dovoljno napraviti jedan koncert ili opernu premijeru s poznatom svjetskom zvijezdom nego je važno održavati kvalitetu predstava cijele sezone. Tijekom svoje intendanture Mani Gotovac nas je naučila važnosti štednje, što nam je svima bila dobra škola, pa se nadam da ću uspjeti voditi kazalište bez dugova, ali i da ću zadovoljiti zahtjeve publike. Mani Gotovac je pristala i dalje surađivati s kazalištem i iznimno sam sretna što ću moći iskoristiti njezino neizmjerno kazališno iskustvo i znanje.

NA TRSATU s mezzosopranisticom Dubravkom Šeparović Mušović i jednim od najvećih tenora današnjice Joseom Curom, 2006.Nacional: Dirigentice su još uvijek rijetkost i u nas i u svijetu. Kako ste se odlučili za studij dirigiranja?
- U srednjoj muzičkoj školi u Rijeci završila sam klavir i flautu, te teoriju, no tada mi je moja starija sestra predložila da upišem dirigiranje na Muzičkoj akademiji. Imala sam samo 18 godina i nisam previše razmišljala - jednostavno sam prihvatila njezinu sugestiju. Prvo sam pokušala položiti prijemni ispit na akademiji u Zagrebu, no nisam uspjela. Iskreno rečeno, tog dana nisam bila dobra. Zatim sam otišla u Ljubljanu i budući da sam na tom prijemnom ispitu bila puno bolja, s lakoćom sam se upisala na studij. Nakon početnih šokova i prilagodbe na novi grad i jezik, osjetila sam vrlo brzo, već pri kraju prve godine, da je dirigiranje zaista moj životni poziv.

Nacional: Koliko su na vašu odluku da se bavite glazbom utjecali vaši roditelji i kućni odgoj?
- Ne potječem iz glazbene obitelji i nitko se nije bavio muzikom, no moj je otac želio da sva njegova djeca - tri kćeri i sin, završe muzičku školu i nauče svirati neki instrument. Tako smo svi četvero pohađali muzičku školu, neki kraće, a neki dulje, no ja se jedina profesionalno bavim glazbom. Moji roditelji imali su težak život, ali su vlastitim rukama uspjeli stvoriti jako puno. Željeli su da njihova djeca imaju mogućnost izbora životnog poziva u skladu sa svojim afinitetima. Tako sam ja krenula u muzičku školu vrlo rano, već sa šest godina, jer sam prema glazbi osjećala veliku ljubav. Otac nam je nabavio pianino i mi smo u kući svirali, pjevali i lijepo se zabavljali.

Nacional: Kakav je utjecaj na vas ostavio profesor Anton Nanut, kod kojeg ste diplomirali, a kasnije i magistrirali dirigiranje?
- Imao je vrlo specifičnu i zanimljivu metodu, a svim studentima je dopustio da maksimalno izraze sebe, svoj talent i svoju viziju. On nas je samo usmjeravao, no nikada nije nametao svoju interpretaciju. Od njega smo mogli puno naučiti o simfonijskoj glazbi, te o stilu pojedinih skladatelja. Također, mogli smo puno naučiti iz konkretne prakse, jer smo mogli prisustvovati njegovim probama s različitim orkestrima. Uvijek je inzistirao na izražajnosti i iskazivanju muzikalnosti i energije. Ljubljana je bila vrlo otvoren grad, idealan za studiranje pa kad se danas prisjetim svojih studentskih dana, čak mi se čini da mi je pružila više nego što bi mi pružio Zagreb.

NACIONAL: Već ste za vrijeme studija počeli nastupati s orkestrima širom Slovenije, ali i gostovati u Austriji, Italiji, Njemačkoj i Meksiku. Kako ste to ostvarili?
- Moj profesor Anton Nanut preporučio me svojim kolegama, prijateljima i poznanicima i tako mi pomogao da odem na ta gostovanja. Mladi dirigent na početku karijere teško može išta postići sam, bez preporuke i pomoći iskusnijih kolega, no istodobno mora biti talentiran i odgovoran u poslu. Ja sam opravdala njegovo povjerenje i u Meksiku uspostavila kontakt s čak tri orkestra tako da se suradnja proširila i produljila. No već sam za vrijeme studija u Ljubljani osnovala svoj orkestar Pro Arte u kojem su članovi bili moji kolege s Akademije. Imali smo menadžera i često smo nastupali po Sloveniji, a snimili smo i CD. Imali smo turneju po Austriji i Sloveniji, a posebno nam je bilo važno gostovanje u Milanu, kad smo dobili odličnu kritiku u Corriere della Sera.

Nacional: Jeste li u karijeri napredovali teže s obzirom na to da ste žena?
- Moja dirigentska klasa nije bila velika, bilo nas je samo petero, a ja sam bila jedina žena. Prije mene je dirigiranje također završila jedna Hrvatica, Višnja Kajgana, koja danas radi kao korepetitor u ljubljanskoj operi. U Zagrebu su tri žene završile studij dirigiranja, ali ne rade taj posao. Mislim da je mladim dirigentima bez obzira na spol na početku karijere vrlo teško, no ženama je ipak puno teže. To zanimanje ne ovisi samo o talentu nego i o mnogim drugim okolnostima. Ja sam s jedne strane imala sreću, a s druge, morala sam se za svoj status krvavo izboriti. I u inozemstvu postoji vrlo malo dirigentica, a samo nekoliko ih je uspjelo napraviti uspješnu svjetsku karijeru.

Nacional: Na kakve ste reakcije orkestara nailazili, jesu li vas prihvaćali kao autoritet?
- Nikada nisam doživjela neku neugodnost u poslu. Uvijek sam vrlo brzo uspostavila dobar kontakt s orkestrom, čiji članovi u pravilu za pet minuta procijene da li je novi dirigent sposoban za taj posao ili nije. U mojem slučaju problem nikada nije bio moj spol, ali katkad su muzičari na početku druženja s blagom sumnjom gledali na moju mladost. No ubrzo bih se uspjela nametnuti kao autoritet i uspostaviti odnos povjerenja nakon čega bi suradnja s orkestrom bila odlična.

Nacional: Koji su vaši uzori među najvećim dirigentima današnjice?
- Mislim da mladi dirigent može puno naučiti od svakog velikog dirigenta. No meni se ne sviđaju sve izvedbe svih dirigenata nego pojedine interpretacije određenih umjetnika. Mislim da su vrlo rijetki umjetnici koji su sve skladbe interpretirali fenomenalno. Ako trebam izdvojiti neke dirigente, mogu reći da se divim Herbertu von Karajanu i Bernsteinu, a od današnjih umjetnika jaki su Riccardo Muti, Zubin Mehta, Abbado…

Nacional: Što smatrate najvećim uspjehom Riječke filharmonije čiji ste suosnivač?
- Riječka filharmonija je svojim prvim koncertom podsjetila na vrijeme velikih riječkih umjetnika Borisa Papandopula i Lovre Matačića koji su također svojedobno bili osnivači Riječke filharmonije. Naša, današnja Riječka filharmonija postoji već pet godina i održali smo dvadesetak iznimno vrijednih koncerata, koji su bili sjajno posjećeni i zapaženi u javnosti. Jedan od važnijih koncerata svakako je bio u fascinantnoj hali bivše tvornice Torpedo, smještenoj na samoj obali u industrijskoj zoni, gdje smo 2003. pred više od tisuću ljudi nastupili s Beethovenovom Eroicom. Taj je koncert bio posvećen žrtvama torpeda, a održali smo ga u povodu 150. obljetnice osnivanja prve tvornice torpeda u svijetu. Uz to, promovirali smo posve novi koncertni prostor, koji su kasnije prihvatile Riječke ljetne noći kao svoju stalnu scenu. Nakon toga u Torpedu smo izveli i IX. Beethovenovu simfoniju te Carminu Buranu. Prije desetak dana nastupili smo prvi put u dvorani Teatra Fenice, koje je godinama bilo kino, a ima tisuću mjesta i odličnu akustiku. Taj bi prostor mogao postati odlična koncertna dvorana.

Nacional: Kakva su vaša iskustva s brojnih međunarodnih glazbenih festivala na kojima ste nastupali, primjerice, Mittelfestu, Ljubljanskom festivalu, Vivat Gallusu i drugima?
- To su posve različiti festivali. Primjerice, Ljubljanski festival je iznimno velik i bogat festival, koji je sastavljen od brojnih atraktivnih priredbi, a traje od lipnja do rujna. Na tom festivalu nastupala sam nekoliko puta, sa slovenskim i talijanskim ansamblima. Ljubljana i Slovenija općenito puno ulažu u kulturu, posebno u glazbu, pa tako imaju mnogo manjih festivala. Jedan od njih su Kogojevi dani, festival muzike 20. stoljeća. Za mene su posebno važni bili nastupi na Mittelfestu. Danas ipak najviše truda i energije ulažem u riječke festivale, Zajčevi dani i Riječke ljetne noći, za koje smatram da su od presudne važnosti za kulturu Rijeke, ali i cijele Hrvatske.

Nacional: Trpi li vaš privatni život zbog vaše okupiranosti poslom i putovanjima?
- Moj dečko je član kazališnog orkestra i u svemu mi pruža čvrstu podršku, jer razumije ovakav način rada i stil života. Naša veza dobro funkcionira jer puno vremena provodimo zajedno na istim projektima. Praktički smo cijeli dan zajedno.