Objavljeno u Nacionalu br. 582, 2007-01-09

Autor: Marina Biluš

ARHITEKTONSKO ČUDO UZ CVJETNI TRG

Bečki arhitekt oživljava srce Zagreba

Boris Podrecca, ugledni svjetski arhitekt specijaliziran za uređenje javnih prostora, pobijedio je na natječaju za uređenje bloka zgrada između bivšeg kina Zagreb i Stomatološkog fakulteta koji je raspisao poduzetnik Tomislav Horvatinčić

Spektakularne staklene vile s vrtovima i bazenima, luksuzni stanovi, podzemne garaže, novo kino i klubovi, elitni dućani, dječji vrtići i igraonice - sve bi se to moglo naći u novom centru koji poduzetnik i vlasnik Hoto grupe Tomislav Horvatinčić namjerava izgraditi uz zagrebački Cvjetni trg, u bloku zgrada i prolaza koji u samoj gradskoj jezgri okružuju četiri donjogradske ulice. Dogodit će se to ako gradska vlast Horvatinčiću dopus­ti da s projektom ovog su­v­r­emenog gradskog centra pokuša isprovocirati izmjene postojećeg Generalnog urbanističkog plana (GUP), koji zasad ne dopušta ikakvu zahtjevniju gradnju u središtu glavnog grada. Horvatinčićeva ideja o preuređenju prilično zapuštenog dijela zagrebačke jezgre u posljednje je vrijeme u javnosti često bila kritizirana, a on optuživan da na račun vlastita profita želi devastirati centar glavnog hrvatskog grada.

On je pak uporno odbacivao takve kritike napominjući kako još nema govora ni o kakvoj gradnji. Isticao je da je riječ tek o njegovim željama da oplemeni prostore čiji je vlasnik postao nakon što je potrošio više od 30 milijuna eura na kupnju nekretnina u tom donjogradskom bloku. Namjere Tomislava Horvatinčića i njegove Hoto Grupe napokon su konkretizirane prošlog tjedna, kad je žiri od 14 stručnjaka za pobjednika na Hotovu anketnom natječaju proglasio rad Borisa Podrecce - uglednog bečkog arhitekta, istarskog Slovenca, često proglašavanog jednim od najboljih poznavatelja arhitekture srednjoeuropskih gradova. Nepobitni autoritet u europskoj arhitekturi, Podrecca je autor urbanističko-arhitektonskih projekata kojima je uređeno više od trideset trgova u gradovima Italije, Austrije, Njemačke i Slovenije, a u njegovim ateljeima u Beču, Veneciji i Stuttgartu projektirani su poslovni centri, neboderi, hoteli i muzeji diljem Europe.

Boris Podrecca proteklih je mjeseci sa svojim suradnicima nekoliko puta obilazio Zagreb, a projekt, koji bi prema procjenama Tomislava Horvatinčića trebao koštati oko 100 milijuna eura, zamislio je kao svojevrsni centar ukupne površine od oko 45 tisuća četvornih metara, od čega bi 30 tisuća kvadrata zauzeli prostori podzemnih garaža, na oko 9 tisuća kvadrata smjestili bi se javni prostori, dok bi ostatak služio za parkove, privatne stanove i vile te poslovne prostore.

Projekt kojim je Boris Podrecca preoblikovao blok okružen Cvjetnim trgom, Ilicom, Gundulićevom, Varšavskom i Preobraženskom ulicom proteže se na 12 velikih etaža, od čega četiri podzemne, koje će zauzimati garaža sa 700-tinjak parkirnih mjesta, te prizemljem i sedam katova iznad zemlje. Na prvoj razini ispod zemlje osmišljeni su prostori na kojima bi se mogli smjestiti izletnički autobusi, a na istom katu, iza golemog paravana, nalazit će se javni sadržaji poput velikog novog kina i višenamjenske konferencijske dvorane. Ondje će, prema Podreccinom, projektu biti mjesta za malene restorane, galerije, biblioteke, kinoteke i druge društvene i kulturne sadržaje.


Na prizemnoj razini do koje će voditi glavni ulaz s Cvjetnog trga, dominirat će 125 metara duga galerija ukrašena velikim svjetlosnim “bunarima“ i vodenim skulpturama. Oko te galerije bit će ekskluzivni dućani, cvjećarnice, klupe, svjetlosni stupovi i arkade, te posebni lobi iz kojeg će kroz malene vrtove prilaziti liftovima kojima će se uzdizati do stanova i vila na vrhu objekta. Na prvom katu, uz malene šetnice i posebno dekorirane prolaze, trebali bi biti izgrađeni dječja igraonica, veliki vrtić te wellness i fitness centar, a i na toj bi razini postojali poslovni prostori za dućane. Sve ostale razine mjesto su na kojem će se nalaziti razne kategorije stanova veličine od 75 do 300 četvornih metara čije će lođe na južnoj strani imati pomične elemente nalik velikim roletama koje će se moći spuštati ili podizati prema želji svakog pojedinog stanara. Vlasnici stanova moći će uz njih kombinirati i poslovne prostore i tako de facto svoj posao obavljati u vlastitu domu, te će moći birati hoće li živjeti na jednoj razini ili će stambeni prostor osmišljavati dvoetažno. Stanari će raspolagati i velikim parkom, a mjesta će biti i za poslovne prostore i trgovine. Najimpresivniji dio cijelog projekta svakako će biti osam prostranih luksuznih staklenih vila površine od 250 do 500 četvornih metara od kojih će svaka imati zatvoreni bazen i maleni vrt. Zanimljivo je da će u tim vilama dnevni boravci i ostale prostorije za dnevni život biti smještene na katu, dok će se spavaće sobe nalaziti na donjoj etaži, a svaka od vila imat će vlastiti obični i teretni lift.

U razgovoru za Nacional, Boris Podrecca sam je priznao da je posljednjih godina izbjegavao sudjelovati u sličnim “gradskim“ natječajima i projektima jer je s njima, dodao je, imao loša iskustva, a suradnju s Tomislavom Horvatinčićem prihvatio je iz dva razloga. “Glavni je razlog to što mi je objašnjeno da je riječ o neovisnoj studiji koja je izvan kategorija uobičajenih natječaja i kao takva neopterećena interesima kojekakvih lobija. S druge strane, to što je riječ o Zagrebu za mene je bila velika motivacija. To je grad koji dobro poznajem budući da me moj mentor, hrvatski arhitekt Vladimir Turina, bezbroj puta vodio po Zagrebu učeći me o njegovoj arhitekturi i povijesti. Htjeli ili ne, ta sjećanja na ovaj grad u meni i danas bude neke emocije zbog kojih sam pristao upustiti se u osmišljavanje trnasformacije bloka u samoj jezgri grada“, ispričao je Boris Podrecca. On je, kako veli, veliki izazov u ovom projektu vidio upravo u tome što preuređuje samu gradsku jezgru u kojoj ga, kaže, najviše fasciniraju gradski blokovi koji su, tvrdi, najveća posebnost Zagreba i nešto što nema ni jedan drugi europski grad.

“Tih dvadesetak blokova, sličnih ovome uz Cvjetni trg, koji čine tu čuvenu ploču zagrebačkog centra, najveće je bogatstvo ovog grada. Ono što je u njima fascinantno je jedna urbana, socijalna i idilična komponenta. Oni su, naime, okruženi užurbanim gradskim ulicama i šetalištima na kojima se ljudi sastaju i druže, a onda se odjednom dogodi da iz tog urbanog kaosa, čim otvorite ulazna vrata neke kuće, nailazite na fantastičnu gradsku idilu - mala dvorišta unutar zgrada u samom centru. Hodanje po dinamičnom gradu i nagli prelazak u te intimne, zelene prostore gotovo da imaju filmski moment i zato je ta zagrebačka gradska priča tako šarmantna“, objasnio je Boris Podrecca. No ovaj vrsni poznavatelj arhitekture srednjoeuropskih gradova uvjerava da, ako se želi pravilno iskoristiti bogatstvo blokova u centru Zagreba, oni moraju oživjeti. “Ti blokovi doista jesu srce Zagreba, ali ako se ne reanimiraju, postat će njegov tumor“, smatra Podrecca. No, dodaje, Zagreb u svom izgledu mora zadržati nešto jedinstveno i autohtono, umjesto da se pošto-poto povodi za urbanističkim i arhitektonskim internacionalizmom.

“Sve europske gradove - Zagreb, Beč, Budimpeštu - gledam kao autonomne otoke u istom moru. Naravno da oni dijele nešto slično i da moraju odisati europskim štihom, ali svakako moraju inzistirati na svojim osobitostima“, veli Podrecca. Upravo zbog takvog svog shvaćanja on je, kaže, posebnu pozornost posvetio osmišljavanju izgleda malenih prolaza i uličica u donjogradnskom bloku. Pokušao ih je, veli, snažno individualizirati, tako da svaka ima različit ambijent, posebnu teksturu i osvjetljenje. Tako je u jednoj osmislio fontane, u drugoj skulpture, u trećoj zelenilo… “Pokušao sam oživjeti za Zagreb tipične pasaže koji su i sada vrlo šarmantni, ali, na žalost, umrtvljeni i zanemareni“, zaključio je Podrecca. Odgovarajući na pitanje kakav je dojam želio postići svojim projektom za Horvatinčića, izjavio je: “Mislim da sam u duši više urbanist nego arhitekt. Moji su me mentori naučili da uvijek prvo mislim na grad i ljude. Kad radim neki projekt, izbjegavam onu brzu prepoznatljivost koja odmah ukazuje na nekog autora. Mislim da autor treba biti manje važan od onog što radi, da uvijek mora biti iza svog projekta. Kad sam razmišljao o ovom zagrebačkom projektu, prvo sam se zapitao želim li da on bude narcis i egocentrik ili pak dio već postojeće gradske šetnice. Naravno da sam se odlučio za ovo drugo jer nipošto nisam želio da projekt koji sam napravio bude trn u oku, nego jedan zanimljivi, osvježeni prostor koji se idealno uklapa u taj zagrebački ambijent parkova i trgova. Nisam želio u Zagrebu raditi parade i nekakav Las Vegas, nego pronaći atmosferu i milje ovog grada i ispričati ga kroz modernu arhitekturu koja neće stršati iz one već postojeće, a ipak će donijeti nešto novo, svježe i dinamično.“

Iako mu, kako sam kaže, nisu poznati način funkcioniranja hrvatskih zakona o gradnji, GUP i slični pravilnici, Podrecca kaže da je svjestan da njegov zagrebački projekt možda nikada neće biti ostvaren te da će, čak ako se dosta izgradi, vjerojatno morati biti dorađivan. No on je s tim pomiren. “Iskreno, ja te priče o nekakvim zakonima ne poznajem. Mogu govoriti samo o sebi i svojoj arhitekturi. Kad me pitate vjerujem li da će zagrebačka vlast prihvatiti moj projekt, odgovorit ću samo da sam pesimistični optimist. To znači da iz iskustva znam da se neke ideje nikada ne ostvare, ali u srcu ipak vjerujem da će se dogoditi. Da nisam takav, ne bih bio arhitekt, nego apotekar. U svojoj sam karijeri radio stotine natječaja, mnogo puta na njima pobjeđivao, a da objekti nikad na kraju nisu bili izgrađeni točno prema prvom projektu. Projekti za natječaj zapravo su jedan ideogram koji postavlja, rekao bih to tako, ideju i gramatiku, dok je gradnja direktni odnos između arhitekta i investitora u kojem se sve detaljno razrađuje, pa i mijenja. Zato i jest iznimno važno da autor u svom projektu ostavi prostora za takve izmjene, da, ako do njih dođe, one ne poremete bit cijele stvari.

Napravite li projekt koji u startu nije omogućio eventualne dorade, one će se svakako dogoditi, a cijela će priča izgubiti poetiku.“ Zanimljivo je da, kako svjedoči ovaj ugledni arhitekt, i u drugim europskim gradovima postoje svojevrsni otpori prema gradnji nekih novih građevina. Zato se Podrecca previše ne čudi što se Horvatinčić susreo sa sličnim negodovanjima. “Možda su Zagreb i društvo u njemu u nekakvoj prijelaznoj fazi, kad vrijedi mentalitet i mišljenje da luksuz smrdi i da je onaj tko želi zaraditi lopov. No to će proći, kao što je prošlo i u drugim europskim gradovima. Mogu samo slikovito reći da ja svojim projektom za uređenje ovog dijela centra Zagreba ne ubijam mamu i ne želim ubiti oca, samo im želim pokloniti jedan lijepi dar“, objasnio je Boris Podrecca.

Spektakularni projekti

Boris Podrecca, sin vojnog atašea, rođen je igrom slučaja u Beogradu 1940. Djetinjstvo je taj istarski Slovenac proveo u Trstu, gdje se jedno vrijeme i školovao, da bi se potom preselio u Beč i 1968. diplomirao arhitekturu u klasi slavnog austrijskog arhitekte Rolanda Rainera. Dvije je godine radio kako asistent na Tehničkom sveučilištu u Münchenu i Beču, a potom je predavao na studijima arhitekture u Parizu, Philadelphiji, Londonu i na Harvardu. Od 1988. profesor je na sveučilištu u Stuttgartu gdje je i predsjednik Instituta za dizajn i teoriju prostora. Od 1996. počasni je član Društva njemačkih arhitekata, a od 2000. počasni doktor na Sveučilištu u Mariboru.

Specijaliziran za projektiranje i uređenje javnih prostora, Podrecca je vjerojatno jedini europski arhitekt koji je uredio više od 30 gradskih trgova diljem Europe. U svoja tri ateljea u Beču, Veneciji i Stuttgartu sa svojim je suradnicima izradio više od 20 pobjedničkih projekata na natječajima u Francuskoj, Italiji, Austriji, Njemačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj, a svoje je radove od 1980. predstavio na petnaestak izložbi diljem svijeta.

Vezane vijesti

Kultni japanski bend Boris u Močvari

Kultni japanski bend Boris u Močvari

Kultni japanski bend Boris napokon će se predstaviti hrvatskoj publici i to 21. srpnja u zagrebačkom klubu Močvara. Teško je ukratko opisati značaj,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika