KAŽIMIR VRANKIĆ u HEP-u je zadužen za distribuciju i nuklearnu elektranuU Hrvatskoj 2007. neće biti problema s opskrbom električnom energijom, ali u godinama nakon ove neće biti nemoguće ni redukcije struje, smatra većina energetskih stručnjaka. Kako bi se izbjegle crne prognoze, nužno je izgraditi niz novih energetskih postrojenja, od hidroelektrana i termoelektrana do nuklearki. Hrvatska elektroprivreda uskoro bi trebala ući u proces privatizacije. Kažimir Vrankić, član uprave HEP-a zadužen za distribuciju, opskrbu i nuklearnu elektranu, kaže kako prepuštanje toga sektora tržištu može dovesti i do neželjenih posljedica.

“Namjera liberalizacije, deregulacije i privatizacije tržišta električne energije bila je povećanje konkurentnosti, razbijanje nacionalnih monopola, odnosno smanjenje cijena. Ali tržište je dijelom dovelo do apsurda, u najvećem broju zemalja struja je poskupjela. Na otvorenom tržištu država formalno gubi ulogu dirigenta pa ne može naložiti privatnom kapitalu investiranje u nove elektrane, a privatni kapital se ne odlučuje na gradnju novih elektrana jer je dugo razdoblje povrata kapitala. Trgovci ionako ostvaruju profite jer povećana potražnja za električnom energijom i njena smanjena proizvodnja dovode do rasta cijena, pa tako i većih zarada. Problemi se prepoznaju tek kad dođe do kolapsa elektroenergetskog sustava, koji lomi i gospodarstvo zemlje, kao što je bilo u Kaliforniji, ali i u Italiji i Engleskoj. Međutim, vrijeme u kojem se može sanirati i izgraditi odgovarajući elektroenergetski sustav mjeri se godinama”, kaže Vrankić. Kako bi se izbjegli budući problemi s opskrbom električne energije, mnogi se načelno zauzimaju za nuklearne elektrane.

Vrankić kaže kako se nameće zaključak da će bez gradnje nuklearne elektrane u Hrvatskoj u sljedećih desetak godina biti praktički nemoguće osigurati potrebne količine električne energije. “Do puštanja u pogon nuklearke treba prijeći dug put: pridobiti naklonost opće i političke javnosti, utvrditi i istražiti lokaciju, izgraditi povjerenje lokalne zajednice, pripremiti dokumentaciju, osigurati novac, raspisati natječaj i izgraditi elektranu”, rekao je Vrankić. Nuklearke iziskuju velika kapitalna ulaganja, gradnja traje dugo i povrat kapitala ne osigurava se u kratkoročnom razdoblju. Međutim, prednost nuklearki je vrlo jeftino gorivo. “Udio goriva u cijeni proizvodnje u nuklearkama je 15 posto, u elektranama na ugljen 40 posto, dok je u plinskim elektranama 75 posto. Rast cijena fosilnih goriva podiže konkurentnost nuklearne energije. Osim toga, nuklearke ne emitiraju stakleničke plinove. Nepovoljna osobina nuklearki jest to što proizvode radioaktivni otpad, ali poznate su tehnologije za njegovo dugoročno odlaganje po propisanim sigurnosnim kriterijima”, istaknuo je Vrankić.