Prošloga tjedna u emisiji “U sridu“ Nove TV jedna od tema bila je zahtjev Državnog odvjetništva da general Rahim Ademi bude pritvoren za vrijeme suđenja koje očekuje njega i Norca u Zagrebu. Bilo mi je vrlo teško gledati generalovu suprugu kako se gnjevna i razočarana obrušava na Odvjetništvo i na cijelu državu zbog tog zahtjeva. Na kraju je još rekla kako se prema njemu ne bi tako ponašali da nije Albanac. S ljudske strane, kad je čovjek promatra, može potpuno shvatiti njenu reakciju, ali s racionalne, nanosi štetu svome suprugu. Jer nakon ovakve reakcije zbog zahtjeva Državnog odvjetništva u hrvatskoj javnosti, koju je dobrim dijelom uzrokovala i izjava generalove supruge, lako bi se moglo dogoditi da Haag povuče cjelokupni predmet natrag. Nisam siguran, prema dosadašnjem iskustvu s Haagom, koliko bi to bilo dobro za Rahima Ademija.

Upoznao sam osobno generala i njegovu suprugu. Dugo nisam vidio toliko tople i drage ljude. Ona me oduševila svojom neposrednošću i otvorenošću i količinom energije koju daje boreći se za svoga muža, uvjerena u njegovu nevinost. U njegovu nevinost vjerujem i ja, zbog toga i pišem ovaj članak. Da imalo sumnjam u čast i poštenje generala Rahima Ademija, nikada ga ne bih pisao, kao što iz istih razloga ne bih pisao ni tekstove o generalima Gotovini, Čermaku i Markaču. U Medačkom džepu vrlo je diskutabilna i uloga Mirka Norca, koji je nekoliko dana nakon početka akcije teško ranjen te je bio u bolnici, a poslije na oporavku godinu dana.

Ali bespredmetno je o tome razglabati ovom prilikom, jer će svoju riječ dati na kraju sud, za koji je najvažnije da nije ni pod kakvim pritiskom te da donese pravednu presudu. Sud će na kraju odlučiti što će biti s optužnicama, kao i što će biti s pritvorom za Ademija. Pa ne odlučuju o tome Mladen Bajić i Državno odvjetništvo, što bi neupućeni mogli zaključiti iz ovakve medijske buke. Državno odvjetništvo samo je jedna strana u sudskom sporu, dok su generali i njihovi odvjetnici suprotna strana. Između njih se nalazi sudac koji će donijeti odluku. Nadam se da će sudac odbiti prijedlog Državnog odvjetništva o pritvoru za Ademija, jer za pritvor nema ni jednog razloga. Ne želim braniti Državno odvjetništvo, ali bilo bi za tu instituciju kudikamo oportunije da nije zatražila pritvor za Ademija.

To dosad nije traženo, u otprilike tisuću slučajeva, samo četiri puta. Jedan je optuženik teško bolestan ležao u Bjelovaru i uz veliku jamčevinu bio na slobodi, dvojica su u Vukovaru imali klimavu optužnicu, što je tužitelj vidio, pa su na kraju i oslobođeni. Četvrti slučaj, koliko je Nacional istražio, bio je Krunoslav Fehir. Za njega Državno odvjetništvo nije tražilo pritvaranje jer bi ga tako izgubilo kao svjedoka, a time i šansu da podigne optužnicu protiv Branimira Glavaša. Prema tome, budući da se radi o optužnici za ratni zločin, bilo je normalno, doduše nepopularno, da Odvjetništvo zatraži pritvor za Ademija. Sudac, ili sudsko vijeće koje će odlučivati o zahtjevu Državnoga odvjetništva, mora sagledati sve okolnosti i priznati da je Ademi primjer čovjeka koji poštuje sud i vladavinu prava.

Otišao je mirno u Haag bez imalo halabuke. Prije odlaska ponašao se samozatajno i dostojanstveno. U samom Haagu ponašao se primjereno i ni jednom, otkad se vratio u Hrvatsku, nije prekršio ni jedno pravilo Haaškoga suda. Stoga se postavlja pitanje - zašto bi ijedan sud ili sudac pristao na zahtjev Državnog odvjetništva i odredio generalu Rahimu Ademiju pritvor? Sud, za razliku od Državnog odvjetništva, koje po samoj svojoj biti mora suprotnu stranu htjeti strpati iza rešetaka, ne mora razmišljati na taj način nego mora uvažiti i sve ostale okolnosti, odnosno i drugu stranu. A druga strana u slučaju Ademi ima itekako mnogo reći i smatram da nitko ne bi imao ništa protiv toga da Sud odbaci zahtjev Državnog odvjetništva. Imam osjećaj da protiv toga ne bi imao ništa ni Međunarodni kazneni sud Haagu (ICTY), pa čak ni to “zlo“ Državno odvjetništvo. Takva odluka suda ne bi značila da se ide naruku optuženom generalu nego da se honoriraju čestitost, poštenje i respektiranje pravne države. A sve su to upravo ljudske i vojničke odlike Rahima Ademija. Stoga u ovome slučaju ne vidim veliku dilemu, ni profesionalnu ni ljudsku, za bilo kojeg suca.