U BMW-u na Poljud Staru 'peglicu' Ante Rukavina nedavno je zamijenio BMW-ovom tricom i njome se trijumfalno dovezao iz Šibenika u Split ANTE RUKAVINA (20), jedan od najboljih strijelaca Hrvatske nogometne lige, za kojeg je Lyon nudio 8 milijuna eura, od proljeća će nastupati za Hajduk, a za Nacional govori o svojoj munjevitoj karijeri Ante Rukavina, talentirani dvadesetogodišnji Šibenčanin koji je upravo prešao u Hajduk, najperspektivniji je hrvatski nogometaš, a priželjkivali su ga ne samo u Dinamu nego i u francuskom Lyonu koji je za njega nudio čak osam milijuna eura. No direktor Hajduka Branko Grgić bio je brži i, nakon pregovora daleko od očiju javnosti, Rukavinu je doveo u Split. Ispraćaj iz Šibenika bio je ugodan, uz bakalar, lignje, hobotnice i bevandu, a doček u Splitu još ugodniji. Prvi Rukavinin trening pratilo je čak 300 znatiželjnih navijača te brojni fotoreporteri i novinari.

NACIONAL: Kako je prošao prvi trening na Poljudu?
- Okupilo se dosta navijača koji su me došli vidjeti. Nisam bio sasvim priseban na terenu. Stvarno sam imao tremu. Imao sam osjećaj da me svi gledaju i prate. Valjda je to za prvi put normalno. Danas sam imao slobodan dan, ali uz obvezu testiranja i pregleda snage i spremnosti. Trebaju izmjeriti moje funkcionalne sposobnosti, otkucaje srca i drugo.

NACIONAL: Jeste li uistinu rekli da je Hajduk sada s vama bolji od Dinama, kao što su novine objavile?
- Nikada, čak ni u svojoj kući pred ocem i majkom, ne bih ni pomislio izjaviti takvo što. To mi moj odgoj ne dopušta. Nisam ni bahat, ni neskroman, ni neumjeren, kako bi se iz te izjave i naslova dalo zaključiti. Rekao sam samo da je Hajduk već do sada, dakle, i bez mene, bolja, jača i kvalitetnija momčad od Dinama. I snaga Hajduka nema veze s mojim prelaskom iz Šibenika u Split. Hajduk ima odličnu ekipu, niz kvalitetnih pojedinaca i bez obzira na sva Dinamova zvučna imena - jača je i stabilnija momčad. I bez mene.

NACIONAL: Možda je to ljutnja što niste prešli u Dinamo?
- Ne znam, možda zato da članak bude zanimljiviji, bez neke zle namjere. A možda i namjera da me se, i prije negoli sam nastupio u bijelom dresu predstavi kao hvalisavca i tako kod navijača i ljubitelja nogometa ili u cijeloj javnosti stvori kriva slika o meni.

ANTE RUKAVINA ističe se skromnošću u svim svojim javnim nastupimaNACIONAL: A kakva je prava slika?
- Mislim da sam pozitivna osoba. Kada su ljudi oko mene veseli, veselim se s njima i želim sudjelovati u stvaranju dobre atmosfere. Želim samo igrati, veselim se igranju i utakmicama. Kao i svi, želim lijep život i nogomet me stvarno raduje. Kažu mi, s neskrivenim simpatijama, da se na terenu, i u najtežim utakmicama još uvijek igram. I da se to vidi u svakom mojem pokretu, dodavanju, udarcu, radosti nakon postignutog gola. To je sasvim točno. I ne vidim u tome ništa loše. S druge strane, borim se protiv toga da ljudi misle da sam umišljen i samodopadan. Dostupan sam i otvoren, sa svakim ću stati i popričati, čuti mišljenje i sugestije. Tako su me naučili u obitelji, tako je to u Šibeniku gdje sam s radošću igrao i trenirao dvanaest godina. Ne želim tu sliku o sebi kao normalnom mladom čovjeku, koju sam dugo stvarao, srušiti u nekoliko sekundi, zbog nekoliko izmišljenih izjava. Ne ljute me kritike ukoliko igram loše, ne ljuti me gnjev navijača, ako ne zabijem gol, a bio sam u gol prilici. Ali, izmišljotine i razmetanja ne volim. Ali, u igri guštam.

NACIONAL: Čemu se još radujete?
- Pobjedi. Uvijek se radujem pobjedi. Volim pobjeđivati, ne volim gubiti. U životu izbjegavam biti poražen. Ne volim ni s prijateljem igrati stolni tenis, ako vidim da je puno bolji. Do pobjede se ne dolazi lako. Zato na terenu izgaram i dajem sve od sebe. Pobjeda tima mi je važnija od moga postignutog gola. Treba znati i gubiti, ali nikada se ne predajem. Osjetio sam kako je teško doći do pobjeda u našoj nogometnoj ligi.

NACIONAL: Odnosi li se to na prvi dio ovogodišnjeg prvenstva u kojem je Šibenik postigao odlične rezultate i bio veliko iznenađenje lige?
- Osjetio sam to u Šibeniku kada smo prešli iz Druge u Prvu hrvatsku nogometnu ligu. Prva utakmica s Osijekom, pa Dinamom u Zagrebu, pa Slavenom Belupom i Pulom u Šibeniku, bile su strašno teške. Zapravo, bilo je teško nama u glavi, jer smo mislili da se do pobjede ne može doći, da su svi bolji od nas. Problem je bio psihičke, a ne fizičke prirode. Uvjerili smo sebe da se ne možemo nositi s tim klubovima, jer smo mislili da su puno jači. Pripremali smo se za iscrpljujuće utakmice, i one su ispale puno teže nego što su ustvari bile. Ali, shvatili smo gdje smo griješili, sazrijevali i mijenjali se. Zadnjih pet utakmica ove polusezone smo se toliko moćno osjećali da smo sebe uvjerili da nas nitko ne može pobijediti. I stvarno, oslobodili smo se pritiska i nitko nas nije mogao pobijediti. Bilo nam je nezamislivo da netko dođe na stadion na Šubićevac i uzme ijedan bod, a kamoli tri.

NACIONAL: Zašto je Šibenik posao tako čvrsta momčad?
- Kolektivna atmosfera je stvorila momčad i dala nam sigurnost. Tako je i moje samopouzdanje raslo. A tada možete pokazati svoj talent, volju i spremnost. Mi igrači, bili smo u Šibeniku prava klapa, slagali smo se i izvan terena. U Šibeniku se sve poklopilo. Trener Pudar koji nas je vrhunski taktički posložio u momčad, unio je disciplinu u igru. Uprava je odradila svoj dio posla, jer smo svi bili zadovoljni i plaćama i odnosom prema igračima. Ta neposrednost u odnosima, zajednički ručkovi, otvoreni razgovori igrača i predsjednika kluba Gorana Pauka, šale na svoj račun - to je ono što je nama igračima ulijevalo dodatno samopuzdanje. I ono važno što je pridonijelo našem uspjehu su Funcuti, naši navijači. Pratili su nas iz utakmice u utakmicu. Bilo ih je lijepo vidjeti i u Osijeku. Bilo ih je samo pet, ali smo ih čuli kako navijaju. Ali, kad smo se vratili kući, dočekalo nas je dvije tisuće ljudi. Vidjeli su da napredujemo, da se trudimo. Našim igrama vratili smo prvoligaški nogomet u Šibenik, vratili navijače i publiku na stadion, u Šibeniku je stvorena nogometna groznica i atmosfera kakve godinama prije nije bilo. Postali smo hit prvenstva.

TOMISLAV ERCEG, bivši Hajdukov golgeter i sportski direktor s Antom Rukavinom NACIONAL: Kako je biti zvijezda Hrvatske nogometne lige?
- Ma, ne bih ja za sebe rekao da sam zvijezda. U Šibeniku se sve poklopilo pa sam i ja na neki način iskočio u prvi plan. Možda su tome razlog i mediji, koji su uvijek na strani mladih ili talentiranih, ili onih koji obećavaju. Ponekad napuhavaju priču, i od nekog tko to nije stvaraju veličinu, koju igrač objektivno nema. Ja znam da sam igrao dobro i davao sve od sebe, ali ne znači da sam već vrhunski igrač. Do vrhunskog igrača extra klase dugačak je put. Ne moram svaku utakmicu odigrati bespkrijekorno. Status hit igrača ili zvijezde obvezuje, a svi smo ljudi koji imaju pravo i na lošije poteze i na slabe dane. Možda ću u Hajduku igrati lošije nego dosad, možda ću stagnirati, imati neku krizu. Pitam vas kako ćete me onda gledati. Zato je važno da mladi čovjek ostane trezven i zdrav, da ne umisli da je neka veličina. Mislim da sam na početku svoje nogometne karijere, koja će biti uspješna ukoliko se i u novom klubu dobro uklopim u ekipu koja će igrati dobro, davati prave partije, pobjeđivati. Da nije bilo uspješne ekipe Šibenika, ne bi bilo ni mene. Sebi ne mogu pripisivati neke posebne zasluge. Znam da u sportu treba puno raditi i imati sreće.

NACIONAL: Vi ste se iskazali i igrom i golovima. To je rezultat i osobnih kvaliteta, a ne samo kolektivnog duha ili šibenskog dišpeta.
- Istina je, u ovom dijelu prvenstva zabio sam osam golova. A sebe ne držim golgeterom. Naravno, poludim od sreće kada zabijem gol. Prihvaćam i to da se tada radujem kao dijete. Ali, jednako sam zadovoljan, ako ne i sretniji kada dodajem balun, kada namještam golove suigračima. Uvijek se najbolje slažem s veznim igračima. Odlično sam surađivao s Budimirom i Guvom. Netko hvali moj pregled igre, ili proboj, netko brzinu, ali ja mislim da u svim elementima igre moram još jako puno raditi. Ja ne bih govorio ni o svojim vrlinama, ni o manama.

NACIONAL: Kako komentirate da je Lyon ponudio čak 8 milijuna eura za vas?
- Naravno da sam počašćen time. Kojem mladom ili zrelom igraču ne bi godilo da ga Lyon hoće u svoje redove. No mislim da je još prerano za moj odlazak u inozemstvo. Ne osjećam se još spremnim za to. Sve se mora odmah pokazati, sve je možeš-ne možeš, i dosta mladih ljudi ne uspije izdržati takav pritisak. Mnogi pomisle kako će lako i brzo do slave i novca, i prevare se. Rijetki, od onih koji su otišli mladi, istinski uspiju. Među njima je Igor Tudor. Ali ostavimo inozemstvo, još ne sanjam taj san!

NACIONAL: Dakle, željeli ste samo dres Hajduka?
- Šibenik je bio realnost, oduvijek sam znao da ću igrati i uspjeti u Šibeniku, zaigrati u prvoj momčadi. Nisam znao hoću li ostvariti svoj dječački san i doći do Hajduka. Uvijek sam se zamišljao u bijelom dresu. Hajduk je najjači hrvatski klub. Hajduk me pratio od rođenja. Tu je moj otac Zlatko najzaslužniji. On je u meni stvorio ljubav za Hajduk i usmjeravao me prema Splitu. Često mi je pričao priče kako je on odlazio na Poljud, kako se navijalo, kako je Hajduk pobjeđivao usred Beograda Zvezdu i Partizana. To me privuklo.

NACIONAL: Biste li voljeli igrati s Nikom Kranjčarom, često vas uspoređuju s njim?
- Naravno da bih volio. Evo, neka to bude jednog dana u hrvatskoj reprezentaciji. Mislim da bismo se izvanredno slagali. On je izuzetan dodavač i ima nevjerojatan osjećaj za balun. Mi se još nismo upoznali. Volio bih da se to što prije dogodi.

NACIONAL: Što očekujete od Hajduka - naslov prvaka ili da bude vječni Dinamov pratitelj?
- Očekujem dobru i kvalitetnu igru. Osobno se ne opterećujem naslovom prvaka. Nikada nisam izjavio: evo, došao sam i sada Hajduk kreće u borbu za prvaka. To stavlja pod pritisak i trenera Vulića, i mene, i ostale igrače. Hajduk je jači od Dinama i bez mene. Vraća se Igor Tudor, došli su kvalitetni igrači poput Pelaića i Rubila. Ali, uvijek treba jedno vrijeme uigravanja. Ne treba odmah očekivati izvanzemaljske rezultate, kada se uigramo, bit će svašta. Dinamo nije bio siguran ni dosad, ali odsad mu neće biti lako.

NACIONAL: Kako ste reagirali na pokušaje Zdravka Mamića da vas dovede u Dinamo?
- Dinamo nije imao nikakve šanse. Sve oko mojeg prelaska u Split bilo je s Hajdukom puno ranije dogovoreno. To sam malo morao skrivati, i novinarima sve ne kazati. U javnosti je ispalo kao nekakava enigma, o tome se pričalo, ali nikakve enigme zapravo nije bilo. Sve oko prelaska u Hajduk dogovoreno je prošlog ljeta. U Splitu su me primijetili još prije godinu i pol. Hajduk je bacio oko na mene na turniru Kvarnerska rivijera dok sam još bio junior.

NACIONAL: Kada ste i kako počeli igrati nogomet?
- Počeo sam igrati s osam godina. Kao pravo šibensko dite, oduvijek sam vezan za sport. Šibenik mi je sve pružio, ali presudnu ulogu u mojem razvoju je odigrao otac. Nije me otac uzeo za ruku i odveo na stadion Šubićevac. Stvari su tekle malo drukčije. Prvo sam se bavio plivanjem i košarkom. Moji prijatelji i susjedi su krenuli prvo u Solaris, pa na Baldekin, pa i ja s njima. Privlačila me lopta. Nakon mjesec dana sam prišao ocu i rekao: Tata, ja bih trenirao nogomet! Okrenuo se, pogledao me i rekao: Idemo sutra! Bio je oduševljen, jedva je dočekao. Poslije mi je priznao da je jako želio da izaberem nogomet, ali je poštovao moj izbor.

NACIONAL: Čime se bavi vaša obitelj?
- Otac ima tvrtku koja se bavi pneumatičkom hidraulikom i održavanjem travel liftova za brodove i jahte u marinama. Mama Ilijana radi u računovodstvu jedne ljekarne. Ona voli nogomet, ali više od toga voli fakultet. Ona me gura u tom pravcu i želi da završim fakultet. Kada sam joj rekao da ću u Split i u Hajduku nastaviti karijeru, malo se pobunila. Ali, kada sam joj rekao da ću u Splitu upisati fakultet, sve je bilo u redu. Možeš ići, rekla je.

NACIONAL: Koji fakultet želite upisati? Što vas zanima?
- Na oca imam dar za strojarstvo, za projektiranje, za matematiku i fiziku. Idu mi dobro proračuni, ali teoriju ne volim. Drago mi je strojarstvo, znam da je preteško uskladiti nogomet, nastupe i studiranje, ali upisat ću ga i jednom završiti. Po zanimanju sam računalni tehničar za strojarstvo. Nije bilo lako uskladiti obveze u klubu i četvrti razred srednje škole. Nemam se vremena odmoriti. Zauzet sam od jutra do mraka. Ne mogu se pošteno ni naspavati. Zato se trenutačno ne mogu posvetiti studiju, ali od toga ne želim odustati.

NACIONAL: Ima li prelazak iz Šibenika u Split ipak i svoju drugu stranu?
- Prelazak u Split, gdje su me svi divno i prijateljski dočekali, ipak je velika promjena u mojem životu. Postao sam javna osoba i na meni je sada veliki pritisak. Život mi se odvija poput filma. Na početku nogometne karijere, dok sam bio sasvim nepoznato ime, priželjkivao sam da neke novine o meni nešto napišu. Recimo, kako sam zabio neki strašan gol. A sad, kad je do toga došlo, kad se o meni stalno piše, postajem pomalo umoran od toga. Znam, ne smijem se umisliti, ne smijem popustiti. I vjerujete mi, čvrst sam. Znam da nisam ni pametniji, ni gluplji od mnogih. Znam da ne igram nogomet bolje od mnogih zato što se moje ime često spominje u javnosti. Ja sam uvijek isti. Ali, problem je što su se ljudi promijenili prema meni. Gledaju me drugim očima, prate jesam li se ja promijenio i umislio. To me malo zbunjuje. U proteklih pola godine sazrio sam više nego li u prethodnih dvadeset.

NACIONAL: Jeste li nastupali u nekoj hrvatskoj reprezentativnoj vrsti?
- Prošle godine sam zaigrao za U-20 nekoliko utakmica. Ranije nisam nastupao u mlađim reprezentativnim vrstama. Ako nastavim s dobrim utakmicama i nastupima, nadam se pozivu u mladu hrvatsku reprezentaciju.

NACIONAL: Koja je vaša utakmica života?
- Meni najdraža je ovojesenska pobjeda nad Dinamom u Šibeniku. Ne po mojoj igri, nego po atmosferi, naboju koji je stvoren i pobjedi koju smo zabilježili. Mi smo znali da ćemo pobijediti Dinamo, osjećali smo to tjedan dana ranije. A ja obožavam pobjedničku atmosferu. I kada su nam prvi zabili gol, znao sam da ćemo ih dobiti. Okrenuli smo rezultat. Usto, kada sam još i ja zabio gol, to je bio rusvaj.

NACIONAL: Što vas zanima izvan terena i nogometa? Čuo sam da volite nastupati kao maneken na modnim revijama?
- Ne, slučajno sam nastupio kao maneken na jednoj modnoj reviji Gurua u Splitu. Nisam ja za to. Bio sam u zadnje vrijeme na nekoliko revija, ali kao gledatelj. Na jednoj sam nastupio slučajno. Mislio sam da me na reviju zovu kao gledatelja, a kada sam se pojavio, došlo je do zabune, i rekli su mi: Nosit ćeš modele! Nisam ljude htio razočarati. Natupio sam i nosio nekoliko casual, svakodnevnih varijanti modela za mlade. Nastupio sam s hrvatskom missicom Ivanom Ergović i poznatim hrvatskim manekenkama. Poslije su me hvalili i rekli kako to nije bilo loše. Ali, nisam ja za to. Najljepši dio revije bilo je druženje s djevojkama.

NACIONAL: Jeste li već kao mlad, zgodan i uspješan nogometaš na meti djevojaka? Splićanke su poznate kao opasne!
- Ma, znam ja kakve su Splićanke! Znam i kakve su Šibenke. Imam curu, i baš je Šibenka. Strpljiva je, razumije da sam htio preći u Hajduk i zna koliko mi je to važno. Ustrajat ćemo, unatoč odvojenosti. Ne kaže se uzalud da ljubav sve izdrži.

Iako je u prvoj Hrvatskoj nogometnoj ligi odigrao samo petnaestak utakmica, svojim pogocima, asistencijama, brzinom i sjajnom tehnikom ubrzo je privukao pažnju i Dinama i Hajduka, a također i skauta Lyona, Arsenala, Marseillea, Benfice i Sportinga. Zdravko Mmaić uputio mu je ponudu tešku milijun eura, ali je Rukavina potpisao za Hajduk. Iako je prvobitni dogovor glasio da na Poljudu počne igrati tek od jeseni, uprava splitskog kluba tražila je da odmah prijeđe u svoj novi klub.

Rođen u Šibeniku 18. 6. 1986.

• pohađao školu nogometa u Šibeniku i Tehničku školu
• dvaput je igrao za mladu hrvatsku nogometnu reprezentaciju
• jedan od najboljih strijelaca u jesenskom dijelu prvenstva Hrvatske nogometne lige, a u Maksimiru je protiv Dinama dao čak dva gola
• nakon što su mu zbog njegova iznimna talenta stigle unosne ponude iz Dinama i Lyona 4. siječnja potpisao ugovor s Hajdukom na četiri godine