Povijest je puna kolateralnih žrtava. Tu i tamo objese kojeg diktatora, netko na visokom položaju bude otrovan ili završi s metkom u glavi, ali većinom se propucava, vješa, kolje, strijelja, siluje i kasapi nevine, one koji se greškom sudbine nađu na krivom mjestu u krivo vrijeme: u Dubici, u Kijevu, Ahmićima ili Medačkom džepu. I dok su jedni u Medačkom džepu zaradili metak u glavu, drugi su kupujući te metke napunili svoje džepove. Jer o džepovima se zapravo uvijek i radi i većina kolateralnih žrtvi i jest zbog džepova. I vjerski se ratovi vode manje-više zbog džepova. A o kolateralnim žrtvama čuli smo ovih godina govoriti upravo u tom najstrašnijem ratnome kontekstu, no ima ih i u miru i posvuda. Momentalno, aktualan je prvi pravi seksualni skandal nekog političara u Hrvatskoj. Bandićevog suradnika i zagrebačkog ministra zdravstva Zvonimira Šostara slikalo je s golom striptizetom u krilu i među nogama. Slike s privatne zabave od prije dvije godine izazvale su golemu aferu i, kako se čini, nastavile prljavi predizborni rat aferama koji traje između SDP-a i HDZ-a u kojemu, nije možda čudno da to ne vide, strahovito gube i jedni i drugi. Netko voli satove, a netko striptizete. Tko je tu gori i nemoralniji? No, kako god bilo, seksualne afere posvuda su u razvijenome svijetu jedan od načina političke borbe i element za ucjene svake vrste. Nedavno su u Sloveniji javno prozvali visokog političara jer je tražio partnere za grupnjak. On je samo doslovno radio ono što njegovi kolege rade metaforički na svakom sastanku parlamenta.

Uhvatiti ministra golog s kurvom ili ljubavnicom san je svakog tabloida, a to se čini prvenstveno i opet radi džepova. Kako koji ministar ili dužnosnik padne jer mu je popušeno, što objavljuju sve novine i televizija, s njime kao kolateralna žrtva o kojoj nitko ne piše pada i ona koja mu je sjedila u krilu ili pušila. U mafijaško-obavještajnim igrama s namještanjima i snimanjima kojekakvih “in flagranti“ situacija ili prave tvrde političke pornografije sudjeluju obično žene bez lica, one s kojima je sramotno biti. A sramotno je biti zato što su striptizete, kurve ili ljubavnice. Sve je to, navodno, toliko neuskladivo s građanskim moralom da osoba koju se javno slika dok jebe jednu drugu takvu nemoralnu osobu odjednom gubi kredibilitet i kao političar. Ako netko vara ženu, naprosto ne znači da će kao političar zato više varati naciju od drugih političara koji ne varaju ženu, ali varaju naciju ako im to dođe u opis posla. Ta dva oblika varanja naprosto ne moraju biti ni u kakvoj vezi. Recimo, Clinton je varao ženu, a onda je prevario i naciju govoreći da nije varao ženu, međutim, s tim svojim prijevarama učinio je puno manje zla nego Bush za kojega ne znamo da li vara ženu, ali je prevario naciju da Sadam ima oružje za masovno uništenje kako bi dobio izliku za napad na Irak. I tko je, uostalom, tu moralniji? Koliko je kolateralnih žrtava bilo u Iraku? U seksualnim skandalima pak kolateralne žrtve, te žene koje javnost listajući novine percipira kao striptizete ili kurve, to su žene s licem, identitetom i po svoj prilici sa svojim građanskim životom, žene koje imaju roditelje, rodbinu, braću sestre, možda muževe na službenom putu ili u zatvoru, susjedstvo, djecu u školi itd. I njihov život objavljivanjem takvih fotografija može biti uništen. I njihov život vrijedi isto toliko koliko i jedna doministarska ili ministarska karijera, ali na to se ne obraća pažnja.

To su kurve. Pa i u slučajevima kad su fotografije snimljene s njihovim znanjem, vrlo je vjerojatno da su već prije bile ucijenjene na sličan način: gubitkom javne časti, a možda i gubitkom lica ili glave. Od prostitutke se kurvetina često postaje iz gole nužde i borbe za opstanak u društvu koje kurve ne vidi, koje ne vidi robove u vlastitom susjedstvu. I ne radi se samo o Hrvatskoj. Ni pristojnih ljudi u Njemačkoj ne tiču se tisuće “crnih“ ili “žutih“ koje puše po bordelima za dvadeset eura. Žene bez lica pretvorene u zombije u okviru legalizirane i oporezovane prostitucije. Što očekivati u divljoj ponudi kakva je naša? No, da se pogrešno ne razumijemo, npošto nisam a priori protiv prostitucije, ni protiv legalizacije ni društveno nadziranih javnih kuća. Protiv sam ovakvih kolateralnih žrtava, protiv sam toga da svi govore i pišu o izgubljenoj časti političara, a ucjenjivači ili skandalmejkeri su besramno golu izložili i jednu ženu koja radi svoj posao. Često u ovim kolumnama spominjem i svoju bivšu susjedu koja je godinama radila kao prostitutka pred Varteksom na Trgu, a kući se vraćala uvijek oko tri, tegleći vrećice s placa. Čitavo je vrijeme glumila konvencionalno zaposlenu ženu i domaćicu. Iako smo svi znali, njena čast, ili privid časti, bili su joj očito jako važni. Ako nikome, bili su važni njenom sinu. Bar dok nije odrastao i shvatio. Jednom sam pak vidio kako iz jedne od kuća, također u mojoj ulici, izlazi žena koja se također bavi prostitucijom.

Očito, netko ju je pozvao na tu adresu, ona je stvar odradila, ponudili su je konjakom i ona je odjednom isteturala pred mene, pijana do obnevidjelosti, i počela vikati: “Nisam kurva! Ja sam poštena žena, nisam kurva!“ Imala je minicu, čizme, poderane mrežaste čarape i bundu od zelenog umjetnog krzna. Bila bi karikatura i u lošem filmu. I takva je vikala, vjerojatno sama sebi: “Ja nisam kurva.“ I ona je imala maloga sina. Stvar je u tome što nam društvo još dugo neće biti spremno prostituciju prihvatiti kao normalno zanimanje i što će se žene koje su odlučile to raditi još dugo morati skrivati. Licemjerje poprima ovdje degutantne oblike. Dobar dio nacije jedva čeka da se netko u Big Brotheru pojebe pred kamerama, a onda će se zgražati nad gradskim dužnosnikom kojemu je striptizeta sjedila u krilu i nema teorije da mu na izborima poklone svoj glas, makar možda dobro radio svoj posao. Dobar dio muške populacije ovdje palio se na Severinu koja je u našim okvirima postala apsolutna zvijezda i nije na pozornici skrivala svoje adute, a onda joj je naškodila privatna eksplicitna snimka pa su joj isti oni koji su se palili na nju prostački fućkali na stadionu. Pri takvom stanju stvari baš me briga za čast političara, za predizborne skandale, za opći neukus, ali stalo mi je do časti striptizete.