Objavljeno u Nacionalu br. 584, 2007-01-23

Autor: Dean Šoša

VIDEO

Bizarno bez sklada

'TI I JA I SVI KOJE ZNAMO' dobro barata konvencijama nezavisnog američkog filma, no bizarni likovi i emocije nisu baš zaživjeli

DJECA i otkrivanje njihove seksualnosti jedna je od temaDJECA i otkrivanje njihove seksualnosti jedna je od temaNeobična romantična komedija “Ti i ja i svi koje znamo” stigla je u naša kina i na Zagreb Film Festival praćena reputacijom jednog od najzanimljivijih recentnih američkih nezavisnih ostvarenja. O filmu nagrađenom na prestižnim festivalima poput Sundancea i Cannesa, koji su moji brojni kolege uvrstili na godišnje ljestvice najboljih kinopremijera, puno se pisalo, no vrijedi mu se još jednom vratiti, pogotovo u doba siječanjske suše u videotekama, kada su distributeri još uvijek posvećeniji inventurama negoli novim izdanjima.

“Ti i ja i svi koje znamo” konceptualne umjetnice i spisateljice Mirande July dobar je film, ali ne baš toliko koliko sugerira njegova reputacija. Višu ocjenu od one koju zaslužuje osigurala mu je pripadnost korpusu američkog nezavisnog filma, prema kojem su recenzenti tradicionalno naklonjeniji negoli prema hollywoodskoj produkciji.

Odmah valja reći - posve neopravdano. Američki nezavisni film, naime, odavno se i sam pretvorio u žanr, nezavisan u smislu načina financiranja filmova, izvan hollywoodskih studija, no zato itekako zavisan od očekivanja koja je pred autore nametnula dosadašnja tradicija “indie” filma, njegova publika, festivali i kritičari. U najboljim trenucima, američki “indie film” donio nam je vrijedna ostvarenja i intrigantne autore poput Davida Lyncha, Jima Jarmuscha, Johna Saylesa, Stevena Soderbergha, Kevina Smitha ili Quentina Tarantina, no nezavisna etiketa često je bila i ostala sinonim za oskudnije producirana djelca koja su u svom fahu predvidljiva i rutinska poput bilo kojeg “zavisnog” hollywoodskog projekta. Mutnu definiciju američkog nezavisnog filma i još mutniju granicu između njega i onoga tobože “zavisnog filma” najbolje je demitologizirao jedan od ključnih američkih nezavisnih autora Jim Jarmusch rekavši u jednom razgovoru za Nacional sljedeće: “Za mene je pravi filmski autor uvijek nezavisan. Nismo samo ja i Gus Van Sant nezavisni, to je i Clint Eastwood, jer on i dalje snima filmove kakve hoće. To je nezavisno filmsko stvaralaštvo. Živcira me kada na svakakve filmove lijepe etiketu ‘nezavisan’ a da to ništa ne znači.”

Prošećemo li malo poviješću američkog filma posljednjih 20 godina, vidjet ćemo da na svaki vrijedan nezavisni film poput “Trgovaca”, “Pod udarom zakona” ili “Reservoir Dogsa” dolazi barem deset bezveznih uradaka o otuđenosti, disfunkcionalnim obiteljima, nemogućnosti komunikacije i sličnim temama, čiji autori pomanjkanje dara za razvijanje priče i likova kompenziraju minimalističkim redateljskim izrazom i atraktivnim soundtrackom. “Ti i ja i svi koje znamo” bliži je prvoj negoli drugoj od spomenutih kategorija, no ipak zorno svjedoči o konstituciji američkog nezavisnog filma u ne bogzna kako zanimljiv žanr. Djelce konceptualke Mirande July, koja je u zreloj dobi obično prezime Grossinger zamijenila umjetničkijim July, prema mjesecu u kojem se osjeća najkreativnije, poput gospođe Ingrid Antičević-Marinović, kojoj se nije sviđalo njezino normalno ime Marija, sadrži bezbroj motiva i stilskih postupaka koje očekujemo od nezavisnih filmova. Tako su, primjerice, glavni junaci usamljenici koji ne znaju kako komunicirati s drugim ljudima - konceptualna umjetnica Christine (odlično je glumi sama redateljica) i razvedeni prodavač cipela Richard (John Hawkes), koji se teško nosi s mladim sinovima. Tu su i brojni drugi kodovi koji upućuju na pripadnost filma nezavisnom korpusu, kako na sadržajnoj - tematiziranje disfunkcionalne obitelji, bizarnih likova i pomaknute seksualnosti, tako i formalnoj razini - komentiranje priče i odnosa među likovima pop pjesmama, mozaična fabula, labava naracija, metanarativnost.

Riječ je o mnoštvu konvencija koje se nerado dekodiraju, makar je posljednjih 20 godina snimljeno zasigurno deset puta više narativno neurednih filmova o otuđenim intelektualcima i disfunkcionalnim obiteljima negoli vesterna. Darovita i simpatična gospođica Srpanj konvencijama barata vrlo vješto, no njezina šarolika lepeza bizarnih likova i emocija ipak ne uspijeva u potpunosti zaživjeti kao skladna filmska cjelina. Dok god se bavi djecom i njihovim otkrivanjem seksualnosti, za čiji uvjerljiv i nimalo senzacionalistički prikaz redateljici valja skinuti kapu, film Mirande July je vrlo dobar film. Nažalost, čim djecu u kadru zamijene odrasli, “Ti i ja i svi koje znamo” gubi na zanimljivosti i kvaliteti, makar mu je teško poreći zanimljiv koncept i ne uživati u njegovoj iskreno nevinoj atmosferi. Posebno mi je žao što je najslabiji element filma lik koji tumači John Hawkes. Ne samo zbog činjenice da Hawkes glumi u briljantnoj televizijskoj seriji “Deadwood”, nego i zanimanja njegova lika - prodavač cipela - koje asocira na drugu antologijsku stvar koja je došla s američke televizije - kultni lik Ala Bundyja, iz sitcoma “Bračne vode”.

ODGOJ DJEČAKA U IRSKOJ
DISCOVERY
DVD
Poput brojnih kolega, dramu "Odgoj dječaka u Irskoj" jednostavno moram okarakterizirati kao kompilaciju filmova "Društvo mrtvih pjesnika" i "Sestre Marije Magdalene". Iako se redateljica Aisling Walsh od optužbi za plagiranje uvijek može braniti istinitošću priče, film o razočaranom sudioniku Španjolskoga građanskog rata koji se 1939. zapošljava kao profesor u fašistoidnoj irskoj katoličkoj školi za dječake, besramni je križanac spomenutih filmova. Ipak, problem "Odgoja dječaka u Irskoj" ne leži toliko u neoriginalnosti koliko činjenici da se kreativnost njegovih autora iscrpila na razini crkvene kritike. Dakle, riječ je o estetski skromnom filmu jednodimenzionalnih likova, koji će razočarati filmofile, no barem dobro iživcirati crkvene konzervativce.
Song For a Raggy Boy, irsko-brit.-dan.-španj. drama, 2003.
R: Aisling Walsh
GL: Aidan Quinn, Iain Glenn, John Travers
FILM: 2
DVD: 1
POŽUDA
BLITZ
DVD
Desetljeće i pol nakon što je snimljena, "Požuda" Louisa Mallea nije nimalo izgubila na kvaliteti. Doduše, motivacija fatalnog lika Juliette Binoche još uvijek je prilično klimava, no zato je sve ostalo besprijekorno. Pokojni Malle film je režirao savršeno, briljantno dočaravši otuđenost engleskog visokog društva i potiskivanje emocija njegovih istaknutih pojedinaca, što ih na kraju stoji ugleda i razuma. Jeremy Irons upravo je genijalan u svojoj ulozi i da je lik njegove partnerice napisan barem malčice suvislije, "Požuda" bi bila među najboljim filmovima 90-ih godina, no i ovako spada u sam vrh najzanimljivijih suvremenih ljubića. S obzirom na vrijednost filma, njegovo je DVD izdanje krajnje razočaravajuće.

Damage, brit.-njem.-franc. drama, 1992.
R: Louis Malle
GL: Jeremy Irons, Juliette Binoche, Miranda Richardson, Rupert Graves
FILM: 4 i pol
DVD: 2

ŠUMA
BLITZ
DVD
Horor "Šuma" počinje relativno zanimljivo. Mjesto i vrijeme radnje filma - izolirana djevojačka škola 60-ih godina prošloga stoljeća, kao i suzdržan režijski izraz, nagovještavaju ozbiljno djelce o ženskom sazrijevanju, protkano atraktivnim pop pjesmama. Nažalost, nakon otprilike dvadeset minuta, film počinje pucati po šavovima pa umjesto potencijalno zanimljive psihološke drame sljedećih sat vremena gledamo već viđeni omladinski hororčić, u kojem se nemaštovito gomilaju krv, žrtve i scenarističke nelogičnosti. Dašak svježine unosi solidan nastup Brucea Campbella (serijal "Zla smrt"), omiljenoga glumca Sama Raimija, no s Campbellom ili bez njega, "Šuma" je preporučljiva tek najokorjelijim poklonicima žanra.

The Woods, am. horor, 2006.
R: Lucy McKee
GL: Agnes Bruckner, Patricia Clarkson, Rachel Nichols, Bruce Campbell
FILM: 2
DVD: 2

Vezane vijesti

Video: Deset najgledanijih videa na YouTubeu

Video: Deset najgledanijih videa na YouTubeu

YouTube je izdao listu Top 10 najjgledanijih video uradaka na kojoj prvo mjesto drži Rebecca Black i njezin video spot za pjesmu 'Friday'. Razne… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika