Nacional je u broju od 5. rujna prošle godine na naslovnoj stranici objavio da će spomenik Franji Tuđmanu biti postavljen preko puta dvorane “Vatroslav Lisinski“. Umjesto Silađinove piramide, postavljene 1993. povodom proslave 900 godina Zagreba, na najpoznatijem ulazu i na najljepšem mjestu u glavnome gradu trebao je osvanuti veliki kip dragoga nam vođe koji je otišao. Skulptura Branka Silađina trebala je biti pomaknuta prema Sveučilišnoj knjižnici. Ali nakon toga otkrića nastao je muk u javnosti u vezi s Tuđmanovim spomenikom, sve dok se odjednom prije mjesec dana nije javila inicijativa iz zagrebačkog, dakle Bandićeva SDP-a da se spomenik prvom hrvatskom predsjedniku postavi na Trgu Francuske Republike. S tog mjesta, objašnjavao je javnosti Bandić, Franjo Tuđman je na Cvjetnicu 1990. krenuo u stvaranje države, pa je upravo to najprikladnije mjesto za stavljanje spomenika. Ostao sam u čudu kada sam čuo za taj prijedlog. Iako se on vrtio kao jedna od alternativa, bio sam siguran da je pala odluka za mjesto kod “Lisinskoga“. Što se dogodilo da je odluka promijenjena? Da se postavi spomenik kod “Lisinskoga“, Bandić se dogovorio sa Sanaderom u vrijeme kad su bili u “velikoj ljubavi“ u drugome dijelu 2006. godine. Također je dogovoreno da se usporedo pokrene ta inicijativa, kad odgovara i jednima i drugima. To je bilo predviđeno za početak izborne godine, da bi se od toga odustalo na traženje Ive Sanadera.

A ni predsjednik Mesić nije bio baš oduševljen da se na brzinu Tuđmanu postavi spomenik. Kao prvo, Sanader baš i ne ljubi Tuđmana iz osobnih razloga. Prvo je Tuđman uzeo Sanadera k sebi u ured, a zatim ga istjerao. A Mesić ionako o Tuđmanu misli sve najgore od 1994. kad se s njim razišao zbog odnosa prema Bosni i Hercegovini te s Manolićem napustio HDZ i bio de facto i drugi put u svojoj političkoj karijeri prognan iz politke. Ovaj put nije išao u zatvor, ali nije mu trebalo puno ne samo da u njemu završi, nego ni da u Belgiji bude ubijen.

Tu veliku ljubav, koja je trebala biti okrunjena zajedničkim Bandićevim i Sanaderovim spomenikom Tuđmanu, preko noći je narušio Sanader kad je Vlada odlučila da se izglasa zakon prema kojem Zagreb svake godine gubi 800 milijuna kuna. To je Bandiću bilo kao da mu je netko zabio hrđavi nož u leđa, a onda ga još malo okretao. Najgore od svega bilo je to što Sanader svom dojučerašnjem partneru Bandiću nije o svojoj odluci rekao ni jednu riječ nego ju je samo obznanio u medijima. Bandić je dostojanstveno podnio taj udarac, koji ugrožava sve njegove projekte u gradu na osnovi kojih dobiva izbore. Našao je drugi oblik financiranja, ali krenuo je u osvetu. Iako je pristao na odgađanje podizanja spomenika i javnog pokretanja inicijative, kad se Sanader opustio, Bandić je obznanio da se Tuđmanu diže spomenik, i to na Trgu Francuske Republike. Riječ je o inicijativi gradskog SDP-a, i to na mjestu koje Sanader nije želio. Premijer samo što nije od bijesa iskočio iz vlastite kože.

Nije znao što da kaže i kako da se ponaša, jer javno nije smio priznati dogovor, a ni da ne želi da se u izbornoj godini podiže spomenik, i to na inicijativu SDP-a. Ispalo je da je Nacional neinformiran, ali to nije bilo točno. Nacional je 5. rujna donio točnu informaciju, ali zaista nismo mogli predvidjeti da će se Bandić i Sanader zakvačiti i razići. Sukob je nastavljen i oko dvorana za rukomento prvenstvo. Opet je Bandić vratio milo za drago Sanaderu, kad ga je izigrao s “rukometnim zakonom“. Prisilio je Sanadera da povuče već donesenu odluku HDZ-ove vlade, za koju je očito postojao i Bandićev pristanak. Kad je Sanader izletio sa zakonom i inicijativom u javnost, Bandić se povukao i ostavio premijera da lebdi u zraku, te da se na kraju stropošta na pod, povlačeći nakon samo nekoliko dana već izglasanu odluku. Pri tome Bandić je Sanadera prisilio da ga stavlja u istu ravan sa sobom proglašavajući to “Bandićevim zakonom“, kao da ga je donosio zagrebački gradonačelnik, a ne premijer hrvatske vlade. Bit će zanimljivo dalje pratiti razvoj tog “vruće-hladnog“ odnosa. Zasad Bandić prema Sanaderu vodi s dva prema jedan. Ali dugo je još do izbora.