Hrvatsko-američki par Nataša Srdoč i njen suprug Amerikanac Joel Anand Samy nedavno su predstavili za Hrvatsku vrlo nepovoljan indeks ekonomskih sloboda, koji objavljuju The Heritage Foundation i Wall Street JournalNedavno objavljeni indeks ekonomskih sloboda koji 13. godinu zaredom objavljuju The Heritage Foundation i Wall Street Journal uzburkao je kako javnost, tako i političare i ekonomiste. Po novom indeksu Hrvatska je 2006. pala sa 55. na 109. mjesto od ukupno 157 zemalja obuhvaćenih indeksom te je proglašena “uglavnom neslobodnom ekonomijom”. Izvješće je u Hrvatskoj predstavio riječki Adriatic institut za javni poredak na čijem čelu se nalazi 39-godišnja ekonomistica Nataša Srdoč. Do sada uglavnom manje poznata hrvatskoj javnosti budući da je veći dio karijere provela u inozemstvu, Nataša Srdoč, gostujući u emisiji “Kontraplan” na HRT-u, oštro je kritizirala Vladu i njenu ekonomsku politiku, a inače rječiti hrvatski ministar financija Ivan Šuker ostao je bez riječi pred navalom njenih kritka i statističkih podataka. Njeni prijedlozi o jedinstvenoj stopi poreza i smanjenju naknada za nezaposlene i bolovanja, odnosno liberalizaciji tržišta rada izavali su kritičke reakcije dijela javnosti i medija, a u razgovoru za Nacional otkriva zašto smatra da su takve reforme dobre za Hrvatsku.

NACIONAL: Vaše izvješće pokazuje značajan pad Hrvatske na ljestvici ekonomskih sloboda. Je li za to prvenstveno kriva gospodarska politika sadašnje Vlade?
- Definitvno najveću krivnju snosi loša ekonomska politika Vlade. Uspoređujući s godinom ranije, Hrvatska je pala za 0,9 posto gledajući indekse, no na skali od 0 -100 i male promjene su jako vidljive, tim više što su mnoge zemlje napredovale. Hrvatska dosad nije ništa poduzimala po pitanju ekonomske politike i otuda toliki pad. Najviše je pala na području financijskih sloboda, a mali pomak učinjen je u trgovinskim slobodama. Hrvatska je najlošije ocijenjena po pitanju vlasničkih prava, a potom po pitanju korupcije te u pogledu neuplitanja države. Relativno su bolja sloboda ulaganja, radna sloboda i poslovna sloboda, međutim i one su u kategoriji “relativno neslobodnih”. Nakon toga idu financijska, fiskalna i monetarna sloboda. Poduzetništvo bi trebalo biti slobodnije, dobivanje poslovnih licenci lakše, a isto tako bi trebalo olakšati otvaranje poduzeća. Birokratske prepreke su također velike. Regulatorno okruženje je takvo da je vrlo teško poslovati u Hrvatskoj.

NACIONAL: A Hitro.hr? Nije li taj projekt ipak ubrzao postupak otvaranja tvrtki?
- Hitro je dobar projekt koji je skratio period otvaranja poduzeća i dobro je što se na jednome mjestu može riješiti sve u vezi otvaranja. No, on nije riješio problem poslovanja. Nakon što se otvori, poduzeće mora i raditi. Regulatorno okruženje, administracija, poslovne licencije i ostalo nije riješeno. U pitanju ulaganja često prevladava politika, a ne ekonomska efikasnost. Tvrtke su sve manje-više povezane s državom. Ili su u njezinu djelomičnom vlasništvu ili kupuju od države ili joj prodaju. Recimo kada trebate naplatiti svoja potraživanja, morate čekati da vam država plati, a u takvoj klimi ljudi se ne vode ekonomskom efikasnošću već političkim odlukama. Tako dolazi do korupcije koja je često prisutna u interakciji države i privatnog sektora.

NACIONAL: A zašto se onda Amerika smatra slobodnom državom iako tamo, primjerice kineska tvrtka ne može kupiti američku kao što je bio slučaj s Unocalom? U pitanju je isto politička odluka.
- Sloboda znači da uložite, trošite i radite na način koji želite. To garantira država i ne smije biti ugroženo od nje same ili nekog drugog. U ovome konkretnom slučaju, procijenjeno je da se radi o potencijalnom budućem neprijatelju. Stoga je u nekim strateški važnim područjima određeno da se ne može vršiti prodaja svakome. No, ne vidim zemlju koja bi Hrvatskoj predstavljala takvu vrstu opasnosti.

S Ljubom Jurčićem, bivšim ministrom gospodarstva RH i ekonomskim strategom Socijaldemokratske partije HrvatskeNACIONAL: Zašto mislite da bi flat tax rate, odnosno jedinstvena stopa poreza na dohodak bila rješenje za Hrvatsku?
- U fiskalnoj slobodi Hrvatska je ocijenjena sa 79,9 posto što znači da je umjereno slobodna. To nije loša ocjena u odnosu na druge ocjene Hrvatske, no kada se gleda isključivo fiskalna sloboda, Hrvatska je na ljestvici iza svih tranzicijskih zemalja. Sve tranzicijske zemlje su umanjile relativni udio poreznog tereta u BDP-u na način da su smanjile poreze na dohodak, dobit i PDV. Kao rezultat ostvarile su viši eknonomski rast, a porezni prihodi u apsolutnom iznosu ostali su isti. Cilj porezne politike mora biti ostvarivanje što većeg ekonomskog rasta. Zato je i 10 tranzicijskih zemalja provelo reformu u smjeru flat tax rate. Tu su baltičke zemlje, Rusija, Slovačka, Rumunjska, Srbija, Ukrajina, Gruzija, a i Makedonija je prešla na taj sustav od 1. siječnja ove godine. Smanjenje poreza rezultira većim investicijama. Velika stopa poreza od primjerice 45 posto odvraća ljude od rada. Zašto bi više radio i ulagao ako će mu to biti više oporezivano. Time se usporava ekonomski rast. Flat tax ustvari nije nikakva vrsta trenda već je to porezni sustav kakav je prvotno postojao.

NACIONAL: Što je s tvrdnjama kako je takav sustav nepravedan jer navodno pomaže bogatima da plaćaju manje?
- Postoji mit o tome kako progresivna stopa poreza znači da bogati plaćaju više, a siromašni manje. To nije istina. Sada primjerice, bogati koji imaju najbolje odvjetnike i računovođe, zahvaljujući raznim olakšicama i rupama u sistemu, imaju mogućnost da ne plate nikakav porez. Kada jednom proglasite flat tax sistem, on je potpuno jasan i transparentan. Točno se zna šta treba platiti. Nema nikakvih podzakonskih akata, pravilnika i poreznih olakšica kojima bi se moglo izbjeći plaćanje poreza.

NACIONAL: Znači li to da bi ljudi više bili motivirani na rad ako su manje stope?
- Svakako. Mi želimo dostići EU, a za to je nužan ekonomski rast. To nikako ne možemo ukoliko su stope rasta 4-5 posto jer na taj način nećemo nikada dostići njihov GDP. Estonija je 1994. uvela flat tax stopu na dohodak i ukinula porez na dobit. Ekonomski rast Estonije sada iznosi 12 posto godišnje, a unazad nekoliko godina rastao je ujednačeno po desetak posto. Oni će svoj BDP udvostručiti za šest godina dok bi Hrvatskoj, po sadašnjim stopama, za to trebalo tri puta više vremena. Stoga moramo učiniti naše okruženje takvim da bude interesantno za ulaganje što će se postići smanjenom poreznom stopom. Progresivna stopa poreza djeluje destimulirajuće na rad i ulaganja. Porezna politika mora biti u cilju ekonomskog rasta, dok ministar Šuker stalno govori da je cilj pravednija preraspodjela poreznog tereta. To su prvi promovirali Marx i Engels - pod motom, oduzeti bogatima kako bi se dalo siromašnima, nakon buržoaske revolucije. Šukeru treba reći kako ekonomiju treba gledati dinamički, a ne statički. Ako imate jedan kolač od kojeg oduzimate dijelove jednima kako biste ih dali drugima nema rasta i niste ništa učinili, pogotovo ako je kolač mali kao u slučaju Hrvatske. Ekonomski rast znači povećanje kolača, odnosno viši ekonomski rast čime će biti više radnih mjesta, građani će imati više novca, a ujedno će i država imati više novca za zadovoljenje potreba poreznih obveznika. S flat taxom, država će uz manje porezne stope ostvariti isti porezni prihod, što ga čini neutralnim poreznim prihodom.

NACIONAL: Zašto ga onda nemaju neke od najrazvijenijih svjetskih zemalja poput skandinavskih?
- Kada gledate kroz povijest vidljivo je da zemlje gospodarski rastu kada su niske porezne stope. Otkad su skandinavske zemlje uvele visoke stope, imaju rast svega 1-2 posto godišnje ili pak stagniraju. No, to su države koje su dostigle visok životni standard i BDP po stanovniku tako da im je svejedno i mogu reći: “Ako ne želimo raditi, onda ćemo to raspodijeliti.” Hrvatska ne može zatvoriti svoje granice jer ne živi u vakumu. Mi ćemo morati biti konkurentni kako bismo opstali za što su nužne reforme.

Postoje tri načina da dovedete ili imate kapital u zemlji. Prvi je domaća štednja, ali ona u Hrvatskoj nije mogla biti akumulirana u većim iznosima. Drugi su zajmovi poput oni MMF-a i Svjetske banke što je posuđivanje države državi na supranacionalnoj razini. Treći su način strane investicije. Investiranje države nije efikasno jer država ne može biti efikasan poduzetnik. Što je udio državnih rashoda u BDP-u manji to je rast veći. Država koja ima rashod manji od 25 posto u ukupnom BDP-u raste po realnoj stopi većoj od šest, dok zemlja s više od 50 posto državnih rashoda kao što je Hrvatska ne može realno rasti više od dva posto. To sam i objašnjavala Šukeru u emisiji.

Nataša Srdoč i Andrej Ilarionov, prijašnji glavni ekonomski savjetnik ruskog predsjednika Vladimira Putina i predstavnik Rusije u G8 NACIONAL: Nije li u Hrvatskoj kapital ipak poprilično slobodan budući da se ne plaćaju porezi na dividende i zaradu od prodaje dionica?
- Isto tako je i Slovačkoj, Estoniji i ostalim državama koje su uvele flat tax. Mora se izbjeći dvostruko oporezivanje. Tvrtka nije entitet za sebe već ju čine vlasnici, odnosno dioničari. Oni kao vlasnici tvrtke plaćaju porez na dobit, a kada bi im se oprezivala dividenda, oni bi bili drugi put oporezovani za istu stvar.

NACIONAL: No, ako se ukine porez na dobit, oni neće ništa plaćati.
- Platili bi kroz porez na dohodak jer bi u tom slučaju dividenda bila računata kao dohodak.

NACIONAL: U Hrvatskoj se to ne gleda kao dohodak?
- Cilj flat taxa je da se porez naplaćuje što bliže izvoru. U principu se u flat taxu oporezuje dobit poduzeća i rad kroz oporezivanje dohotka. U ovom trenutku se ne zalažemo da se potpuno ukine porez na dobit, već samo napominjem da su neke zemlje poput Estonije to napravile i to za reinvestirani kapital. Ukoliko nije investiran, oporezuje se.

NACIONAL: Kakve bi, po vašem mišljenju, trebale biti porezne stope u Hrvatskoj?
- Naš prijedlog je da stopa poreza bude 15 posto poreza na dohodak i na dobit. Postepenim spuštanjem, do 2009. bi i stopa PDV-a bila spuštena na tu brojku.

NACIONAL: Koje bi još reforme trebalo provesti u Hrvatskoj?
- Trebalo bi liberalizirati tržište rada, olakšati otpuštanje radnika kako bi ih se lakše i zapošljavalo. Poduzetnik koji može nekoga lako otpustiti, puno će ga lakše i zaposliti. Time bi se smanjio i broj ugovora na određeno vrijeme. Rasli bi i bankarski krediti jer bi sa stalnim zaposlenjem ljudi lakše došli do njih. Također bi drastično trebalo smanjiti doprinose iz plaća. Isto tako trebalo bi smanjiti doprinose za nezaposlene i za bolovanja.

NACIONAL: Prilično drastično za hrvatske prilike?
- Cilj ekonomske slobode je da se smanji uloga države, odnosno svede na svoje legitimne funkcije. Porezni obveznici izdvajaju novac za funkcioniranje države kako bi se rasteretili nekih odgovornosti i povjerili ih tijelu koje će to obaviti puno bolje nego oni sami, kako je to rekao Friedman. Država je tu kako bi nam sačuvala imovinu, fizički integritet. Za to trebaju postojati određeni aparati poput policije, sudstva, zakonodavstva. Država mora omogućiti da svi imaju istu priliku što znači da iz poreza mora financirati školstvo i zdravstvo, koje bi trebalo privatizirati kako bi se kvaliteta usluga poboljšala kroz tržišnu konkurenciju.

NACIONAL: Rođeni ste i odrasli u Hrvatskoj, a potom ste otišli raditi u inozemstvo. Sada ste se vratili u Hrvatsku.
- Porijeklom sam iz Srdoča kraj Rijeke otkud mi potječe i prezime. Za vrijeme studija na Ekonomskom fakultetu u Rijeci neko vrijeme sam provela u Londonu, a tri mjeseca sam provela na praksi u Deutsche Bank u Kölnu. Nakon završetka studija 1992. radila sam u slovenskom Interkontraktu odakle sam otišla u Texpartner u Buzetu. Nakon što sam dvije godine radila kao nezavisni financijski savjetnik, 1997. godine otišla sam u Bank Austria Croatia koja je postala HVB gdje sam ostala do 2000. MBA studij završila sam 2002. u McCallumu, poslovnoj školi na Bentley koledžu. Suprug i ja 2004. u Rijeci smo osnovali Adriatic institut za javni poredak.

NACIONAL: U javnosti se čuje kako je Heritage Foundation vaš glavni izvor financiranja. Dapače, u pojedinim medijima su vas optužili da je Hrvatska ove godine loše rangirana na indeksu sloboda samo zato što nije željela uvesto flat tax sistem po želji neoliberalnih ekonomista?
- To je smiješno. Nisam čak ni uzrujana takvim natpisima jer su jednostavno glupi. Nas ne financira Heritage već privatni donori iz Hrvatske i inozemstva. Think-tankovi poput našeg instituta su neovisni od bilo koje države što je i preduvjet njihove samostalnosti. Istina je da je Heritage naš strateški partner i često razmjenjujemo iskustva s njihovim stručnjacima, ali oni nas ne financiraju. Dio smo aktivne i dinamične mreže od oko 150 nezavisnih think-tankova širom svijeta. Adriatic institut prvi je i jedini hrvatski neovisni institut koji promiče ideje i rješenja koja vode ekonomskom rastu i slobodi. Niti tražimo niti bi primili novac od države. Zalažemo se za slobodnu tržišnu ekonomiju temeljenu na osobnim slobodama, vladavini prava, zaštiti vlasničkih prava, smanjenju birokracije. Uostalom, ekonomska sloboda je preduvjet političke slobode.