Objavljeno u Nacionalu br. 586, 2007-02-06

Autor: Eduard Šoštarić

EKSKLUZIVNO IZ PODBREZOVE

Metalci s Tatra u lovu na posrnulu sisačku željezaru

ČELNI LJUDI I VLASNICI najveće slovačke željezare otkrili su Nacionalovim reporterima planove oko Valjaonice cijevi iz Siska, za čiju su kupnju glavni kandidati

Vlasnici i menadžeri Željezare Podbrezová snimljeni na golf igralištu u vlasništvu tvrtke (slijeva): Josef Marčok, predsjednik uprave Vladimír Soták, Marian Kurčik, Jan Banas, L'udovít Ihring, Vladimír Zvarík i Július KriváňVlasnici i menadžeri Željezare Podbrezová snimljeni na golf igralištu u vlasništvu tvrtke (slijeva): Josef Marčok, predsjednik uprave Vladimír Soták, Marian Kurčik, Jan Banas, L'udovít Ihring, Vladimír Zvarík i Július KriváňZa nedavnog službenog posjeta slovačkog premijera Roberta Fica Republici Hrvatskoj i susreta s premijerom Ivom Sanaderom jedna od važnijih tema razgovora bila je i mogućnost kupnje Valjaonice cijevi, bivše sisačke željezare od strane slovačke Željezare Podbrezová. Slovaci su u nekoliko navrata pokušali kupiti Željezaru Sisak, ali prethodni uvjeti natječaja kao i miješanje politike u odabir kupca rezultirali su svaki put njihovim odustajanjem.

Međutim, Slovaci su i dalje vrlo zainteresirani, a krugovi bliski potpredsjedniku Vlade Damiru Polančecu smatraju Podbrezovu najozbiljnijim i najkvalitetnijim kupcem, jer Podbrezová želi zadržati sadašnji broj radnika te ga i povećati kroz nekoliko godina, kupila bi sve pogone u Sisaku i ima vrlo razvijeno tržište. Pokazalo se kako je menadžment slovačke Željezare još 2001. bio u pravu, jer se pod uvjetima koje je dao hrvatski Fond za privatizaciju, sindikati i lokalna politika, a to je ostanak 1700 zaposlenika, nije moglo kvalitetno i dugoročno proizvoditi.

Hotel na skijalištu 10 kilometara udaljen od Željezare Podbrezová, u vlasništvu je te kompanijeHotel na skijalištu 10 kilometara udaljen od Željezare Podbrezová, u vlasništvu je te kompanijeTo se potvrdilo prvo na slučaju Trubo Impexa, te poslije ruskog Mechela koji je već nakon šest mjeseci tražio smanjenje broja zaposlenih, a na koncu se morao i povući. Slovaci su još 2001. tražili da u Sisku bude zaposleno 1200 radnika, jer je samo toliki broj jamčio dugoročnu proizvodnju i sigurni opstanak pogona. Nacional je proteklog tjedna posjetio Željezaru Podbrezová, tvornicu koja je utemeljena i neprekidno radi od 16. stoljeća i smatra se najstarijom željezarom u srednjoj Europi. Mjesto Podbrezová nalazi se u središnjem dijelu Slovačke na magistralnoj cesti Banská Bystrica - Brezno odmah uz područje niskih Tatra gdje su izgrađeni brojni turistički kompleksi, skijališta i golf tereni, a što je posebno zanimljivo, većina takvih sadržaja u vlasništvu su Željezare Podbrezová, odnosno sedmorice članova uprave koji u vlasničkoj strukturi drže 71 posto Željezare.


Nacionalova ekipa bila je smještena u hotelu Stupka desetak kilometara udaljenog od Podbrezove, inače jednog od hotela iz grupe Tále a.s. društva u vlasništvu Željezare u kojem se nalazi i golf igralište sa 18 rupa, i nekoliko skijaških staza. Zajedničko obilježje svim većinskim vlasnicima Željezare Podbrezová jest činjenica da su dugogodišnji zaposlenici tvrtke s 20 i više godina staža koji su u posjed Željezare došli 1992., nakon privatizacije. Nitko od njih nema vile ili jahte, zrakoplove, jedino što ih izdvaja, iz inače depresivne sredine željeza i sivila cijelog ovog kraja, jesu automobili Audi A6. Dok smo se vozili u njima, bilo je odmah jasno kako stanovništvo tog kraja itekako poznaje vlasnike u Podbrezovi. Gotovo svakih dvadesetak metara automobil je morao stati, pozdravljalo se s ceste, razgovaralo, mahalo. Željezara Podbrezová danas zapošljava približno 4000 radnika u svojim pogonima na području Podbrezove i Brezna.

DAMIR BEGOVIĆ, direktor Valjaonice cijevi, potpisao je sa Slovacima ugovor o strateškoj suradnjiDAMIR BEGOVIĆ, direktor Valjaonice cijevi, potpisao je sa Slovacima ugovor o strateškoj suradnjiPredsjednik uprave Željezare Podbrezová i jedan od vlasnika Vladimír Soták nam je rekao kako je Podbrezová iznimno zainteresirana za kupnju sisačke željezare, i to svih pogona i sa sadašnjim brojem radnika.

Soták tvrdi, kako bi se u skladu s njihovim petogodišnjim planom proizvodnje u sisačkoj željezari, za dvije godine moglo zaposliti još dodatnih 100-200 radnika. Međutim, problem za Željezaru Podbrezová su golema dugovanja sisačke željezare koja su rasla iz godine u godinu. “To je problem koji trebamo riješiti s Vladom Republike Hrvatske, na tome radimo i ako postignemo optimalno rješenje, nema razloga da se ne investira u proizvodnju u Sisku, jer mi imamo tržište na kojem možemo prodati sisački proizvod”, rekao je Vladmír Soták.

Od vlasnika Željezare Podbrezová, hrvatskim jezikom se jako dobro služi šef prodaje Július Kriván koji je i vlasnik manje kuće pored Šibenika. On nam je pojasnio neke važnije brojke koje bi se ostvarile prigodom kupnje sisačke Željezare: “Jedan od važnijih segmenata proizvodnje u sisačkoj Željezari bio bi proizvodnja šavnih cijevi budući da naša proizvodnja ovdje zahtijeva cjelokupnu isporuku za automobilsku industriju u Slovačkoj koja se jako razvija.

ŽELJEZARA PODBREZOVÁ osnovana je u 16. stoljeću u podnožju niskih Tatra i smatra se najstarijom željezarom u srednjoj EuropiŽELJEZARA PODBREZOVÁ osnovana je u 16. stoljeću u podnožju niskih Tatra i smatra se najstarijom željezarom u srednjoj EuropiProcjenjujemo da bi godišnja proizvodnja u Sisku iznosila 100.000 tona šavnih cijevi, potom profili od 280 do 60.000 tona godišnje, tu je i hladna prerada, mi nemamo pilgere dok ih Željezara u Sisku ima. Neophodna bi bila modernizacija čeličane. Imamo razgranatu mrežu prodaje i to u Češkoj, Poljskoj i Italiji. S obzirom na to da Hrvatska još nije članica EU, postoji i anti-dumping za cijevi iz Siska na tržištu EU i to u visini 38 posto što znatno otežava ulazak hrvatskih cijevi u zemlje EU. Zato smo i vrlo zainteresirani da Hrvatska što prije bude članica EU, a do tada bismo za cijevi iz Siska pronašli kupce na Bliskom istoku, Africi, Islandu.” Pogoni Željezare Podbrezová su podijeljeni na tzv. stari i novi zavod. Stari zavod se nalazi uz magistralnu cestu prema mjestu Brezno i bio je sve do sredine 70-ih jezgra proizvodnje ovog kraja da bi se potom zbog potreba za proširenjem i uvođenjem novih tehnologija izgradio novi zavod udaljen 2 kilometra.

Zavodi su zbog procesa proizvodnje povezani željezničkom prugom iznad magistralne ceste. Čeličana unutar starog zavoda je srce proizvodnje čelika. Rezultat porasta kontinuirano lijevanog čelika je posljedica značajnog smanjenja otpada u proizvodnji metalurških pogona. Sve veće značenje metalnog otpada u proizvodnji čelika, do njegova stopostotnog učešća u pogonu u željezari u Podbrezovi, tipičan je za slovačku metaluršku industriju.

U ŽELJEZARI radi 4000 ljudi u tri smjene, za prosječnu plaću od 450 euraU ŽELJEZARI radi 4000 ljudi u tri smjene, za prosječnu plaću od 450 euraTo je i posljedica znanstvenog razvoja metalurgije u svim industrijski razvijenim zemljama. U obilasku pogona primjetna je visoka automatiziranost procesa proizvodnje cijevi uz prisustvo manjeg broja radnika koji su uglavnom nadzirali procese. Ipak, disciplina radnika se osjetila na svakom koraku, od ulaska u krug tvornice gdje se svatko mora identificirati prislanjanjem kartice uz elektronski čitač, do toga da radnici ne provode vrijeme uz neobavezne razgovore u pogonima. Inače 80 posto proizvodnje Željezare Podbrezová izvozi se u više od 30 zemalja. U proteklih 15 godina splitska i sisačka željezara stajale su državu 2 milijarde kuna. Splitska željezara nedavno je prodana hrvatsko-ukrajinskoj tvrtki dok Valjaonica cijevi i dalje gomila gubitke. Istodobno sve druge željezare, kako u bližem okruženju tako i u svijetu, ostvaruju ekstra profit. Osim toga, unatrag 15 godina iz Siska je otišao velik broj stručnjaka, dok su oni koji su ostali, nažalost, izgubili kontinuitet proizvodnje. Željezara Sisak je krajem 80-ih, sa 14 tisuća zaposlenih radnika, proizvodila više od 300 tisuća tona čeličnih cijevi i 350 tisuća tona čelika godišnje. Ratna šteta dovela je do značajnih prekida u proizvodnji. U studenome 1995. Vlada je počela proces konsolidacije privatizacijom tvrtki-kćeri, a Vlada je postala većinski vlasnik. Stečajni postupak u Željezari otvoren je 2001. U siječnju 2002. glavnina imovine i zaposlenika prodani su ruskoj tvrtki Truboimpex, te je osnovana Željezara Sisak-Nova, a nakon devet mjeseci imovina je vraćena stečajnom upravitelju.

Željezara Podbrezová u vlasništvu ima skijalište koje se nalazi u blizini tvornice a koriste ga zaposlenici i stanovnici tog krajaŽeljezara Podbrezová u vlasništvu ima skijalište koje se nalazi u blizini tvornice a koriste ga zaposlenici i stanovnici tog krajaU ožujku 2003. ruska tvrtka Mechel Steel grupa kupila je svu imovinu i preuzela svih 1607 zaposlenika te osnovala novu tvrtku Mechel Željezara. No u rujnu 2004. otkazan je ugovor o prodaji između Mechela i HFP-a. Nakon dva neuspješna pokušaja privatizacije, HFP je osnovao novu tvrtku Valjaonica cijevi Sisak, na koju je 2005. prenesena sva imovina željezare. Za direktora je postavljen Damir Begović.

Na prvom natječaju koji je HFP raspisao u rujnu 2006., kupac je trebao platiti 405 milijuna kuna za jedan udjel Valjaonice cijevi, preuzeti oko 250 milijuna kuna obveza, što znači da bi potencijalni kupac morao izdvojiti oko 650 milijuna kuna. Nitko, pa ni Željezara Podbrezová, nije htio platiti toliko za valjaonicu koja je u 2005. imala gubitak od 90 milijuna kuna. Obveze prema dobavljačima u međuvremenu su narasle sa 52 na 100 milijuna kuna. Samo dva mjeseca poslije, u drugom natječaju, HFP je smanjio početnu cijenu Valjaonice cijevi Sisak za 75 posto, odnosno na 101 milijun kuna, ali na natječaju nitko nije prošao. Nedavno je raspisan treći natječaj na kojem se Valjaonica prodaje za jednu kunu, ali uz uvjet da kupac zadrži svih 1209 radnika i 270 radnika poduzeća kćeri te da dokapitalizira tvrtku, podmiri obveze prema vjerovnicima i poštuje kolektivni ugovor.

Na djelu socijalni kapitalizam

Tvrtka na dvije lokacije u Slovačkoj zapošljava 4000 radnikaTvrtka na dvije lokacije u Slovačkoj zapošljava 4000 radnikaKako Željezara Podrbrezová zapošljava 4000 radnika, hrani približno 16 tisuća ljudi, od ukupno 20 tisuća koji žive na tom području. Prosječna plaća je 450 eura, radi se u tri smjene, a vikendom radnici mogu koristiti rekreativne sadržaje. Kako smo pri obilasku vidjeli pet nogometnih terena, kuglane, domove kulture, dvoranu za hokej u gradnji, gdje je zaposleno još 500 ljudi, očito je da tu vlada neka vrst socijalnog kapitalizma.

Vezane vijesti

"Željezara pokazuje da se može javno-privatno"

"Željezara pokazuje da se može javno-privatno"

Premijer Zoran Milanović i prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić posjetili su danas sisačku Segesticu, tvrtku koja obnavlja proizvodnju i vraća se… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika