Objavljeno u Nacionalu br. 586, 2007-02-06

Autor: Dean Šoša

VIDEO

Film Frankenstein

'TRI SPROVODA U MEKSIKU' donosi različite autorske svjetove redatelja Jonesa i scenarista Arriage koji se ne prožimaju

JONES I Barry Pepper u 'Tri sprovoda u Meksiku'JONES I Barry Pepper u 'Tri sprovoda u Meksiku'Za razliku od brojnih filmova u kojima je nemoguće detektirati nečiju autorsku prisutnost, u crnohumornoj drami “Tri sprovoda u Meksiku“ lako je prepoznatljiv rukopis čak dvojice autora. Prvi je američki glumački veteran Tommy Lee Jones, kojemu su “Tri sprovoda u Meksiku“ tek drugo redateljsko ostvarenje (sredinom 90-ih režirao je televizijski vestern “Dobri stari momci“), a drugi Guillermo Arriaga, meksički književnik i scenarist, proslavljen predlošcima za hvaljene filmove Alejandra Gonzáleza Iñárritua “Pasja ljubav“, “21 Gram“ i “Babel“. Štoviše, čini se kako je neobični dvojac film među sobom podijelio posve ravnopravno, pa tako prvi dio - ozbiljna i narativno zakučasta slagalica ispremiješanih vremenskih tokova - nedvojbeno pripada kritičarskoj i festivalskoj zvijezdi Arriagi, dok drugi - duhovitiji i narativno “konvencionalniji“ - komotno možemo pripisati Jonesu, hollywoodskom glumcu koji je u cijeloj karijeri nastupao u žanrovskim filmovima klasičnog narativnog prosedea.

Djelce dua Arriaga - Jones osvojilo je većinu mojih kolega, baš kao i žiri Canneskog festivala, koji je nagradio obojicu koautora - prvoga za scenarij a drugog za glavnu mušku ulogu. “Tri sprovoda u Meksiku“ u cjelini itekako zaslužuju pozitivnu ocjenu, no riječ je o filmu koji ipak pada na osnovnom konceptu. Naime, različiti autorski svjetovi Tommyja Leeja Jonesa i Guillerma Arriage na kraju se uzajamno nimalo ne prožimaju, pa film nalikuje nekom zgodnom no krajnje raskupusanom Frankensteinu. Iako je njegov dio filma puno zanimljiviji i bolji, za to je ponajprije kriv Tommy Lee Jones, koji je, precjenjujući Arriagine i podcjenjujući svoje mogućnosti, propustio snimiti veliki film. Od egocentričnog Arriage nije se ni moglo očekivati podređivanje rukopisa nekome drugom autoru, to više što je redatelj od njega tražio jedino odvijanje radnje u Teksasu. Jones je taj koji ga je trebao, milom ili silom, svesti na ulogu epizodista, poslušnog člana ekipe, kakav je bio veliki snimatelj Chris Menges. Svaka čast “Pasjoj ljubavi“, “21 gramu“, “Babelu“ i Arriaginu uvjerenju kako su sve priče zapravo nelinearne, ali film o starom teksaškom kauboju koji svoga ubijenog meksičkog prijatelja pokušava dostojno pokopati jednostavno vapi za klasičnom naracijom i kronološkim poretkom zbivanja. Dok bi, primjerice, kronološki ispričan “21 gram“ vjerojatno bio banalan, “Tri sprovoda u Meksiku“ opasno plešu na rubu banalnosti upravo zbog Arriagina nepotrebnog štosa s dokidanjem granice između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, posve neprikladnog u jednoj ovakvoj priči.
Arriagino forsiranje urušavanja narativnih konvencija i samo prerasta u teško probavljivu konvenciju. Četvrto prodavanje istoga štosa nepotrebno je poput novoga “Rockyja“, kao kada bi Christopher Nolan (“Memento“) radnje svih svojih filmova uvijek pričao unatrag.

“Tri sprovoda u Meksiku“ Jonesova su priča i zato što čitava njegova karijera odavno klizi prema vesternu. Osim što je režirao spomenuti TV draguljčić “Dobri stari momci”, Jones je neke od svojih najboljih uloga odigrao upravo u vesternima - antologijskoj televizijskoj seriji “Usamljena golubica”, Howardovim “Nestalima” i Eastwoodovu “premještenom” vesternu “Svemirskim kaubojima”. Štoviše, do sredine 80-ih ne pretjerano zanimljivi glumac Jones tek je u zrelim godinama dobio jedno od najekspresivnijih lica suvremenog američkog filma, lice kauboja i sentimentalnog cinika koji traga za vrijednostima u koje je davno prestao vjerovati. Fizički preobražaj omogućio mu je da odigra neke od najboljih hollywoodskih uloga 90-ih, poput one Tya Cobba, u sjajnoj biografskoj drami Rona Sheltona “Cobb”, ili šerifa Samuela Gerarda u Davisovu “Bjeguncu”, koja mu je donijela epizodnog Oscara.

Dodajmo i to da živi u Teksasu, na ranču na kojem je snimljen dobar dio filma pogrešno prevedenog naslova (dva sprovoda se odvijaju u Teksasu, a i nisu baš sprovodi!) i jasno je čija je ovo priča. Lišen Arriaginih pretencioznosti, Jonesov je film mogao biti odličan crnohumorni postvestern o mudrom usamljeniku koji, u Fordovu stilu, sanja Teksas kakav je mogao biti, za razliku od svih ostalih koji ga pokušavaju preživjeti onakav kakav jest, ali to se, nažalost, nije dogodilo.

Silni prigovori, međutim, nipošto ne znače da je film loš. Prikazavši Teksas i njegove stanovnike najuvjerljivije još od vremena Johna Saylesa i njegove “Usamljene zvijezde“, Tommy Lee Jones nametnuo se kao potencijalno intrigantan autor. Štoviše, u doba kad svjetskim filmom dominiraju starci poput Yôjija Yamade (76) i Clinta Eastwooda (76), najočekivaniji film ZagrebDoxa, “Dobro jutro”, stiže od Ante Babaje (79), a Portugalac Manoel de Oliveira (98!) svake godine ima novi film, šezdesetogodišnjeg Jonesa bez problema možemo proglasiti jednom od većih nada recentne američke kinematografije.

MOJA SUPER BIVŠA
CONTINENTAL FILM
DVD
Fantastičnoj romantičnoj komediji veterana Ivana Reitmana ("Istjerivači duhova") s Umom Thurman kao ljubomornom i posesivnom superjunakinjom najbolje je pristupiti onako kako je svojoj ulozi pristupila Uma Thurman - zafrkantski. Reitmanov film nije više od korektne hollywoodske razbibrige, no nakon dosadnog, smrtno ozbiljnog i silno pretencioznog Singerova "Supermana", "Moja super bivša" donosi ugodno osvježenje unutar superherojskog podžanra. Doduše, priča filma mogla je biti i maštovitija, no Reitmanov osjećaj za ritam i geg čine je zabavnom i lako probavljivom. Štos s morskim psom spada među duhovitije viđene posljednjih godina u Hollywoodu, a ne treba ni reći da bi Umu bilo zadovoljstvo vidjeti i u kudikamo slabijem filmu od ovoga.
My Super Ex-Girlfriend, am. fant. romant. komedija, 2006.
R: Ivan Reitman
GL: Uma Thurman, Luke Wilson, Anna Faris
FILM: 3
DVD:3

NACHO LIBRE
BLITZ
DVD
Nakon što je njegov prvijenac "Napoleon Dynamite", vrijedan skromnih 400.000 dolara, u kinima zaradio golemih 46 milijuna, američki scenarist i redatelj Jared Hess snimio je drugi film, "Nacho Libre", u kudikamo ugodnijim uvjetima, raspolažući sa 32 milijuna dolara. Osim što je raskošnije produciran, "Nacho Libre" se ničim ne razlikuje od "Napoleona"-oba su filma traljavo režirani i neduhoviti pokušaji snimanja namjernog "trasha". "Nacho Libre" je, pritom, malčice zanimljivije djelce od precijenjenog "Napoleona", ponajprije zbog miljea u kojem se radnja odvija - Meksika, popova, opatica, hrvanja i Jacka Blacka - no sve u svemu, nedarovitom Hessu predavanje na temu gega i humora mogao bi držati čak i redatelj "Moje super bivše" Ivan Reitman.
Nacho Libre, am. komedija, 2006.
R: Jared Hess
GL: Jack Black, Ana de la Reguera, Héctor Jiménez
FILM: 2
DVD: 2

ODJEL ZA UMORSTVA
BLITZ
DVD
Grozno DVD izdanje "Odjela za umorstva" ne bi vas ipak trebalo spriječiti da još jednom pogledate antologijski krimić Davida Mameta. Jedan od najboljih filmova glasovitog američkog dramatičara ogledni je primjerak vrhunskog krimića u kojem, baš kao u svim najboljim literarnim i filmskim izdancima ovog često podcijenjenog žanra, detektivi ne istražuju toliko zločine koliko sebe i svijet koji ih okružuje. Priča o židovskom policajcu koji, baveći se usputno slučajem ubijene starice, preispituje vlastiti identitet i mjesto u društvu, imponira nevjerojatno životnom atmosferom, slojevitim likovima i briljantnim socijalnim podtekstom, baš kao i savršenim dijalozima, napisanima prije nego što će Quentin Tarantino inteligentno i raspojasano brbljanje pretvoriti u trend.
Homicide, am. krimić, 1991.
R: David Mamet
GL: Joe Mantegna, William H. Macy, Vincent Guastaferro
FILM: 4 i pol
DVD: 0

Vezane vijesti

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Američka glumica Demi Moore, koja je službeno u studenom objavila da se rastaje od Ashtona Kutchera nakon tri godine braka, odlučila je da njezino… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika