Objavljeno u Nacionalu br. 587, 2007-02-13

Autor: Miljenka Čogelja

INTERVIEW

Nenad Puhovski - filmski dokumentarist u borbi za ljudska prava

UMJETNIČKI DIREKTOR međunarodnog festivala dokumentarnog filma Zagreb Dox, redatelj poznat po kontroverznim dokumentarcima o zločinima Hrvata u Domovinskom ratu, govori o svojim političkim filmovima, prijetnjama smrću u 90-im i novom filmu o ljubavi

Nenad Puhovski snimljen pokraj filmskog projektora u kinu Tuškanac: njegov film 'Lora: Svjedočanstva' prvi put će se prikazati na HRT-u 28. veljače a treći Zagreb Dox održat će se za dva tjedna u SC-uNenad Puhovski snimljen pokraj filmskog projektora u kinu Tuškanac: njegov film 'Lora: Svjedočanstva' prvi put će se prikazati na HRT-u 28. veljače a treći Zagreb Dox održat će se za dva tjedna u SC-uMeđunarodni festival dokumentarnog filma Zagreb Dox od 26. veljače do 4. ožujka održat će se u zagrebačkom Studentskom centru. Tim smo povodom razgovarali s umjetničkim direktorom festivala Nenadom Puhovskim, filmskim autorom, sveučilišnim profesorom i utemeljiteljem Katedre za televiziju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Svoj je prvi film snimio već kao 12-godišnjak. Diplomirao je sociologiju, filozofiju i filmsku TV režiju. Nakon diplome godinama se bavio kazališnom režijom, potom radio na televiziji gdje je napravio oko 250 radova, od igranih, preko dokumentarnih i glazbenih do obrazovnih emisija. Autor je dviju dokumentarnih serija te niza filmskih dokumentaraca.

Puhovski je osnivač i direktor nezavisne producentske kuće Factum koja ove godine obilježava desetu godišnjicu od svog osnutka. Factum je omogućio snimanje gotovo 50 dokumentarnih filmova, tri puta je proglašen najboljom producentskom kućom u Hrvatskoj na Danima hrvatskog filma. Factum je snimio nekoliko potresnih dokumentarnih filmova, kojima je autor Puhovski, a koji govore o zločinima s hrvatske strane tijekom Domovinskog rata. Zbog tih je filmova često prozivan: bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman javno ga je napao zbog “opstruiranja hrvatske kulture”, dobivao je prijeteća pisma i pozive pa je čak na neko vrijeme bio prisiljen odseliti se iz države. Iako je prije godinu i pol otkupila cijeli paket filmova njegove producentske kuće, Hrvatska televizija nije ih prikazivala do prije nekoliko dana, kada je pušten film o prvoj hrvatskoj porno glumici “Sve pet”, autorice Dane Budisavljević. Puhovski je režiser i scenarist filmova “Lora: Svjedočanstva” koji govori o mučenjima srpskih zatvorenika u splitskoj ratnoj luci Lora, te “Paviljon 22” u kojem je na Zagrebačkom velesajmu paravojna postrojba pod nazivom Merčepovci jedan paviljon pretvorila u sabirni centar i tamo privodila, zlostavljala i ucjenjivala civile zbog njihove političke ili nacionalne pripadnosti. S pokojnim Božom Kneževićem snimio je film o zločinima nad Srbima tijekom akcije “Oluja” - “Oluja nad Krajinom”. Njegov film “Lora: Svjedočanstva” prvi put će na HRT-u biti prikazan 28. veljače.

NACIONAL: Koje su ambicije Zagreb Doxa?
- Zagreb Dox je najbolji festival dokumentarnog filma u regiji. Organizacija takvog festivala nije atraktivan ni unosan posao, ali publika ga je prepoznala kao nešto zanimljivo. Ambicija nam je da svakom gledatelju omogućimo da pogleda onu vrstu dokumentarnog filma koji ga zanima. To je važno jer naše televizije pokazuju samo dvije vrste dokumentarnih filmova - ambiciozne putopise ili o životinjama i prirodi. Želimo gledateljima dati mogućnost izbora, a pokazalo se da publika to cijeni.

Sve vrste dokumentaraca prikazane na prva dva Zagreb Doxa bile su posjećene. Kada sam započinjao s ovim festivalom, često mi se događalo da mediji, budući da sam ja direktor festivala, automatski pretpostavljaju da će većina filmova biti o ljudskim pravima. Festival nije nešto što radim samo za svoju dušu, radim ga za gledatelje.


NACIONAL: Pokrenuli ste ga u trenutku kada niste bili zadovoljni načinom na koji se dokumentarni film tretira na državnoj televiziji. Izjavili ste da ćete, ako situacija i dalje bude loša, na prvom Zagreb Doxu objaviti zatvaranje vaše producentske kuću Factum. Što se promijenilo od tada?
- Zaista sam ga namjeravao zatvoriti. Jednostavno više nisam mogao trpjeti da nas svi stalno psuju zbog filmova koje radimo, a koji se istodobno ne prikazuju nigdje gdje ih šira publika može gledati. Treća godina održavanja Zagreb Doxa poklopila se s prvim prikazivanjima Factumovih “kontroverznih” filmova na HTV-u. Da je HTV radio svoj posao, danas bih bio redatelj koji snima filmove o umjetnosti i ne bih obrađivao teme koje nitko drugi nije htio raditi. Ovako, kad nitko drugi nije htio, odlučio sam - ja ću. Jednako je bilo i sa Zagreb Doxom. Napravio sam ga iz inata, da pokažem da se može, i pokazalo se da ima publiku.

U MOTOVUNU na filmskom festivalu u kolovozu 2003. s glumicom i redateljicom Anicom TomićU MOTOVUNU na filmskom festivalu u kolovozu 2003. s glumicom i redateljicom Anicom Tomić NACIONAL: Smatrate li da je razlog zbog čega se Factumovi filmovi počinju prikazivati na HTV-u to što je na čelo dokumentarno-povijesnog programa došla urednica Nana Šojlev?
- Čini mi se da se u odnosima s HTV-om, u zadnje vrijeme, nešto počelo mijenjati. Smatram da je dužnost javne televizije da prikaže filmove pobjednike festivala koji se održavaju u Hrvatskoj. To bi bio partnerski odnos između festivala i državne televizije. Ipak, “Sve pet” Dane Budisavljević, koji je prije nekoliko dana prikazan oko ponoći na HTV-u, bio je pobjednik Dana hrvatskog filma prije tri godine.

NACIONAL: Vaš film “Lora: Svjedočanstva” na HTV-u će biti prikazan u sklopu emisije koju će voditi Aleksandar Stanković. Smatrate li da je time što nije prikazan prije dvije godine, kada ga je HTV otkupio, izgubio na uvjerljivosti?
- Sigurno je time nešto izgubio. Taj je film nastao kao protest što na prvo suđenje za zločine počinjene u Lori nije došao niti jedan svjedok iz Srbije. Sud u Splitu je tvrdio da je do svjedoka nemoguće doći. S ekipom od još dva čovjeka otišao sam u Srbiju i bez ikakvih problema snimio izjave dvadesetak ljudi. Pričali su o tome kako su ih tukli, puštali struju kroz njih i mučili ih. Kroz njihova svjedočanstva htjeli smo dokazati da se dogodilo nešto strašno i da je do svjedoka moguće doći. U tom smo trenutku javnosti htjeli pokazati nešto što joj nije bilo poznato pa je time što nije prikazan nakon što je snimljen svakako nešto izgubio. No to što je HRT odlučio da ga ne može prikazati bez popratne emisije, koja će gledateljima objasniti što su zapravo vidjeli, pokazuje da oni i dalje misle da je “kontroverzan”.

NACIONAL: Prije 90-ih vaši su se filmovi bavili umjetnošću. Kako to da ste počeli snimati politički kontroverzne filmove?
- Uvijek se šalim da mi je Tuđman dao šansu da počnem novi život u 40-im godinama. Do 1990. imao sam posve drukčiji život. Radio sam na HTV-u, snimao sam filmove o umjetnosti i socijalnim problemima, režirao predstave u kazalištu. A 1991. to je prekinuto. Morao sam odlučiti, ili postati depresivan što se dogodilo mnogim mojim kolegama, slizati se s establišmentom ili krenuti iz početka.

NACIONAL: Koliko su po vama Factumovi filmovi uspjeli utjecati na to suočavanje?
- Mislim da smo učinili najviše što je u zadanim uvjetima bilo moguće. Ponosan sam što smo pokrenuli produkciju kakve nema u ostalim zemljama biše Jugoslavije i prvi počeli snimati filmove o takvim temama jer to znači da ćemo prvi s time moći i završiti. S druge strane, ako govorimo o neuspjesima, jedan od najvećih Factumovih propusta je što nije uspio aktivirati intelektualnu elitu Hrvatske da stane iza nas. Primjerice, kada je u Amsterdamu ubijen Teo Van Gogh, koji je bio antipatičan i problematičan “filmaš”, čitava se Nizozemska digla na noge, neovisno o tome što su mislili o njemu. Kada je autor “Oluje nad Krajinom” Božidar Knežević bio izložen medijskom linču, a zatim stradao u automobilskoj nesreći, nitko nije rekao da ga se ne smije javno progoniti zbog toga što je rekao istinu. Nitko nikad nije rekao da je sadržaj filma laž. Kad je poginuo, napravljen je film protiv njega koji je prikazan na otvaranju Dana hrvatskog filma te godine. Nitko osim mene nije protestirao.

Na dodjeli nagrada Europske filmske akademije u Berlinu Na dodjeli nagrada Europske filmske akademije u Berlinu NACIONAL: Kako je došlo do toga da film “Oluja nad Krajinom”, koji govori o zločinima nad srpskim stanovništvom u vrijeme “Oluje”, bude prikazan na HRT-u?
- Predsjednik Mesić je rekao da će on zakupiti vrijeme na HTV-u da se film prikaže. Nakon toga je prikazan u “Latinici”. Značajno je da je na referendumsko pitanje: “Da li smatrate da sve ratne zločine treba procesuirati?” - više od 70 posto gledatelja odgovorilo - Da.

NACIONAL: Autor tog filma Božidar Knežević poginuo je u prometnoj nesreći neposredno poslije prikazivanja filma na HRT-u. Bilo je pretpostavki da to nije bila slučajna nesreća.
- Volio bih vjerovati da je to bila nesreća. Toga sam dana dobio prijeteći telefonski poziv u dva ujutro. Netko je rekao da je ubijena četnička svinja i da sam ja sljedeći na redu. No nisu te prijetnje ono što mi ne da mira. Uznemiruje me činjenica da sam ja Božu potaknuo da radi taj film i bilo bi mi užasno teško da ga nema zbog toga.

NACIONAL: Snimate novi film kojemu je tema ljubav. Kako je došlo do toga da odlučite snimati film takve tematike i napravite odmak od rata i politike?
- Odlučio sam se malo odmoriti, a mlađi kolege su preuzeli moju ulogu. Nikad neću zaboraviti situaciju u kojoj smo se našli kada smo snimali film o zločinima u Lori. Za vrijeme snimanja jednog od svjedoka u hotelskoj sobi u Beogradu, čovjek se pomokrio. Taj je trenutak bio užasan tom čovjeku i nama. Nisam znao da li da prekinem snimanje i pokažem da sam to vidio ili da se pravim da nisam primijetio i idem dalje. Odlučio sam se za ovo drugo. Za mene je to posttraumatska situacija i svatko pametan će pokušati barem nakratko izići iz toga. Činilo mi se da je vrijeme da se tim temama pozabavi netko drugi. To više što to danas nije opasno, iako može biti neugodno.

NACIONAL: O čemu će se raditi u vašem novom filmu “Ljubav je ljubav”?
- Taj se film bavi ljubavnim vezama koje opstaju usprkos preprekama. Danas ljudi uzimaju ljubav kao nešto što je samo po sebi razumljivo, nešto po što se može otići u supermarket ili jednostavno zamijeniti ako ne funkcionira bez problema. S obzirom na to da sam dovoljno star da znam da se stvari u životu ne događaju same od sebe, odlučio sam napraviti film o ljudima koji imaju problema u ostvarivanju svoje ljubavi. Primjerice, o svećeniku koji se mora razrediti da bi se mogao oženiti, istospolnoj zajednici, hendikepiranima koji moraju dobiti dozvolu da bi se mogli vjenčati. To su priče o ljudima koji ostvaruju svoj odnos u teškim, nadrealnim uvjetima. Ljudski odnosi su nešto u što se treba ulagati, a to je film o ljudima koji ulažu.

NACIONAL: Što ste vi primjerice napravili zbog ljubavi?
- Zbog jedne sam se djevojke švercao u Istočnu Njemačku kada se zbog toga moglo poginuti. Činilo mi se romantičnim. Kada se zbog nečega potrudite, to nešto i vrijedi.

S KOLEGICOM Danom Budisavljević, Stjepanom Mesićem i Borisom Rašetom; žalili su se predsjedniku da im HRT ne prikazuje filmoveS KOLEGICOM Danom Budisavljević, Stjepanom Mesićem i Borisom Rašetom; žalili su se predsjedniku da im HRT ne prikazuje filmoveNACIONAL: Često ste zbog svojih filmova dobivali prijeteća pisma i telefonske pozive. Kako se vaša obitelj nosila s tim?
- Moja supruga i kćeri mi nikad nisu predbacivale, ali znam da im je bilo teško zbog situacija u kojima se znala naći naša obitelj. Bile su prisiljene trpjeti zbog mojih izbora. Moja djeca, umjesto da su bila ponosna što njihov otac režiser hoda crvenim tepihom, morala su slušati Franju Tuđmana na televiziji kako me javno proziva. Godine 1991. u dva ujutro primio sam telefonski poziv u kojem mi je netko prijetio da će mi silovati i ubiti kćeri. To je bilo vrijeme kada su se takve prijetnje uzimale ozbiljno. Nakon toga sam otišao na dvije godine u Englesku. Tamo živio, radio i primao 20 puta veću plaću nego tu. I nakon dvije se godine vratio. U životu sam primao prijeteće pozive zbog svojih filmova, zato što sam Židov, jer sam “komunjara”, ili sam podržao “gay pride”, odnosno nečije pravo na izbor. U toj sam situaciji bio optužen da sam Židov i “peder”, a to su dvije najgore stvari koje Hrvat može biti.

NACIONAL: Zašto ste se vratili?
- Moja supruga u šali kaže - zato što sam glup. Vratio sam se jer sam htio biti tu i govoriti i raditi ono što mislim. Uopće nisam hrabar čovjek, kukavica sam kao i svi drugi. Želio sam samo pridonijeti stvaranju pristojnije Hrvatske.

NACIONAL: U braku ste već dulje od trideset godina, kako ste upoznali svoju suprugu?
- Moja supruga i ja smo čitav život stanovali ulica do ulice. Jedne večeri je šetala psa i ja sam joj se pridružio. Nagovorio sam je da prohoda sa mnom u trenutku dok je bila u nekoj drugoj vezi. Prije nego što smo počeli hodati znala je tko sam ja i znala je za ime Nenad Puhovski, ali nije to dvoje povezivala. Nisam je lako nagovorio da postane moja djevojka, niti je bilo lako sve te godine proživjeti zajedno sa mnom. Nisam jednostavan, posao mi je jako važan, definiram se poslom koji radim. No možda je i to recept za dobar brak - da nisi prečesto kod kuće.

NACIONAL: Vaša je supruga Vesna Mihoković Puhovski direktorica Foruma za slobodu odgoja, autorica jednog od programa za zdravstveni odgoj u školama, o kojima se u javnosti nedavno puno raspravljalo.
- Moja je supruga još jedna od onih koji se bune. Sad smo u razdoblju kad su djeca odrasla i otišla od kuće. Imaju svoj život i nas se dvoje bez grižnje savjesti možemo posvetiti stvarima koje hoćemo raditi. Prije je radila kao profesorica povijesti i filozofije, dok nije počela raditi u “Sorosu” i osnovala udrugu. Bori se s problemima u obrazovanju koji proistječu iz konzervativnosti naše sredine i njenom impresioniranosti svjetonazorom Katoličke crkve. To se pokazalo u raspravi o zdravstvenom odgoju u školama. Pokazalo se da su neke udruge koje se bave tom tematikom zapravo paravan Katoličkoj crkvi za promoviranje koncepta koji može biti štetan za djecu u realizaciji koncepta spolnog odgoja u školama. Građani ne znaju da su neke stavke govora koje je Hrvatska potpisala s Vatikanom u direktnom sukobu s Ustavom Republike Hrvatske, a to sigurno nije dobro.

'Zeleni kišobran mi je najdraži'

NACIONAL: Svoj ste prvi dokumentarni film snimili s 12 godina, a već ste kao 16-godišnjak prvi put nagrađeni za film “Život i bio je”. Kako se prisjećate tog razdoblja?
- S kolegom Darkom Tralićem u gimnaziji smo snimili film. Sve se događalo sredinom šezdesetih i tek smo izlazili iz poslijeratne neimaštine. Na natjecanju u Varaždinu, čiji je pokrovitelj bio Varteks, za svoj smo film osvojili prvu nagradu - dva kišobrana od tamnozelene svile. Nikad dotad nisam vidio nikakav drugi kišobran do crni. Sjećam se da sam tada želio napraviti nešto dobro i za to dobiti nešto posebno. Kišobran od zelene svile ostao je moja najdraža nagrada.

120 svjetskih filmova

Treći međunarodni festival dokumentarnog filma Zagreb Dox održat će se od 26. veljače do 4. ožujka u zagrebačkom Studentskom centru. Tijekom festivala prikazat će se 120 najboljih svjetskih dokumentarnih filmova. Program festivala podijeljen je na kategorije Zavjera, Kontroverzni Dox, AutoDox. Osim toga, bit će prikazan ciklus indijskih dokumentarnih filmova te retrospektive Branka Lentica i Errola Morrisa.

Biografija

Rođen 29. travnja 1949. u Zagrebu

  • 1974. diplomirao filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu
  • 1978. postaje predavač na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu
  • 1983. dobiva Fulbrightovu stipendiju i boravi u New Yorku
  • 1991. režira filmove 'Vukovar, nepokoreni grad', 'Dubrovačka ratna trilogija', 'U spomen ratnih reportera ' i 'Hrvatska ratna medicina'
  • 1995. s Rajkom Grlićem i Vjeranom Zuppom osnovao Imaginarnu Akademiju u Grožnjanu
  • 1997. osniva nezavisnu producentsku kuću FACTUM
  • 1997. snima dokumentarni film 'Graham i ja'
  • 2001. s pokojnim Božidarom Kneževićem snima film "Oluja nad Krajinom"
  • 2002. snima film 'Paviljon 22'
  • 2004. snima film 'Lora: Svjedočanstva'
  • 2004. osnovao Zagreb Dox, međunarodni festival dokumentarnog filma

Vezane vijesti

Hrvatske znanstvene zvijezde

Hrvatske znanstvene zvijezde

Kako odrediti koliko je nečiji znanstveni rad utjecao na znanstvenu zajednicu, pridonio razvoju znanosti u pojedinom području ili cjelini? Jedno od… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika