U zagrebačkome Sheratonu pjevale su se zadnjih dana - na visokim razinama - političke ode Haaškome sudu, dok su u isto vrijeme pred tim Sheratonom demonstrirale domaće skupine koje smatraju da je Haaški sud nepravedan prema Hrvatskoj. Jasno je da je Haaški sud na Balkanu odigrao konstruktivnu civilizacijsku ulogu, dokazujući da se teπki zločini ni u ratu - agresivnom ili obrambenom, svejedno - ne mogu vršiti bez kazne, ili barem straha od kazne. Uputio je nedvosmislenu poruku svima koji na ovim prostorima još uvijek iracionalno razmišljaju o ratovima ili osvetama. Nije jasno, međutim, na koji način Sud i njegovi osnivači namjeravaju opravdati svoj završetak rada ili “izlaznu strategiju” bez procesuiranja Karadžića i Mladića. Del Ponte je nedavno izjavila kako je “nažalost moguće da Sud prestane s radom dok su Karadžić i Mladić na slobodi, iako bi to bila politička i moralna tragedija”. Avaj, od pravedničkoga patosa uvažene gospođe Del Ponte ni Hrvatska ni pravda nemaju velike koristi.

---

Prema Hrvatskoj i Srbiji evidentno se primjenjuju dvostruki kriteriji. Hrvatski vođe, opčinjeni ulaskom u Europsku uniju, izručili su - s pravom - sve koje je Haag tražio. Srpski vođe nisu izručili dvojicu svojih najvećih ubojica, i unatoč tome neometano vode dijalog s Europom. To su činjenice, sve drugo je politička ezoterija. Međunarodna zajednica nastoji pokazati razumijevanje prema Srbiji koja je opterećena četništvom. Kosovo, stara i mitska srpska provincija, pretvara se u drugu albansku državu na Balkanu, što kod mnogih Srba izaziva frustracije i potiče radikalizam. Respektirajući fenomen Kosova, međunarodna zajednica polako zatvara oči pred slučajem Karadžića i Mladića kako Srbiju ne bi još dublje gurnula u ponor četničke dominacije. Analitički se može shvatiti želja Europe i drugih da liberalna struja u Srbiji ostane na vlasti, ali u Hrvatskoj takvo ponašanje izaziva psihološki kontraefekt. Srbija - za razliku od Hrvatske - nije zadovoljila uvjete, i dobiva diplomatski status koji joj formalno ne pripada, što se kod šire hrvatske publike s priličnom dozom opravdanja tumači kao nezasluženo favoriziranje. Ovdje se ljudi pitaju: Što se nas tiče interna srbijanska situacija, u kojoj je četništvo neizlječiva determinanta? Mi smo svoje učinili; neka i oni učine svoje.

U kontekstu Sheratona i antihaaških demonstracija pred njim, hrvatski profesionalni pravednik Žarko Puhovski iz HHO-a uskratio je u medijima oznaku “mirotvorni” nekadašnjem pokretu majki Bedem ljubavi, tvrdeći kako su sudionice tog pokreta svoje sinove izvlačile iz JNA zato da bi ih uključile u hrvatsku vojsku, i kako se njihove pobude mogu nazvati patriotskima, ali mirotvornima ne. Nadahnuti sofizmi gospodina Puhovskog godinama već obogaćuju hrvatsku društvenu misao, ponekad i do mjere koja promatrača može oraspoložiti. Njegovo je mirotvorački superiorno izjednačavanje bilo koje vojske s izazivačkom ratobornošću, i još više od toga: generalizacija kako su sve majke iz Bedema sinove automatski gurale u HV, kako bi jednu vrstu ratovanja zamijenili drugom, logičko-konkluzivistički napor vrijedan pažnje, komičarske u svakom slučaju, ali i faktografske. Bedem ljubavi bio je prije svega mirotvorni pokret usmjeren na neposredno spašavanje života hrvatskih vojnika koje je JNA - na ratištima koja je otvarala - često prinudno postavljala u prve redove kao topovsku hranu. Ako su neki od tih vojnika naknadno prešli u HV, to nimalo ne mijenja prirodu spomenutoga pokreta kao takvog, ali gospodin Puhovski svakako ne bi bio to što jest da ponekad nije krajnje originalan u svojim egalitarističkim sudovima.

Iako inventivni, sofizmi Žarka Puhovskog još uvijek - međutim - nisu u središtu nacionalne pažnje, a cinik bi možda rekao da nikada ne će ni biti. Vodeća hrvatska tema danas je vjerojatno Ivica Račan i njegovo zdravstveno stanje. Pokazalo se da je vođa SDP-a teško bolestan i pitanje je - bez obzira na dobre želje članova njegove stranke i mnogih građana - je li moguć njegov daljnji politički angažman. Čovjeku odstranjuju tumorom zahvaćeni bubreg i proširenu metastazu, što su zahvati s neizvjesnim posljedicama, koji drastično iscrpljuju organizam. Vrijeme će pokazati koliko motivacije čovjek u takvom stanju može razviti za političku aktivnost. Kad je o bolesti gospodina Račana riječ, doista je bizaran podatak - o kojem se zadnjih dana s čuđenjem govori u medijima - da je u Hrvatskoj dva mjeseca bio na pretragama kod poznatoga ortopeda, neprestano se žaleći na progresivne bolove, i da mu je umjesto teške metastaze postavljena benigna dijagnoza “smrznutoga ramena” kao posljedice igranja tenisa.

Postoji valjda nekakav rendgen, kompjutorska tomografija i druge stvari preko kojih se mogu uočiti opsežne degenerativne promjene u tkivu oko ramena i lopatice, ali gospodin Račan nije imao sreću da ga obrađuje liječnik sposoban za postavljanje ispravne dijagnoze, i zbog toga je izgubio dragocjeno terapeutsko vrijeme. Dok se gospodin Račan - otvoreno rečeno - u Münchenu bori za život, njegov SDP bori se u Hrvatskoj za očuvanje svoga utjecaja i kredibiliteta. U skladu s nekim predviđanjima, politički status SDP-a raste na fonu Račanove bolesti. Dobili su zadnjih dana nekoliko postotaka u anketama, što je izravan psiholoπki proizvod suosjećanja građana s oboljelim liderom koji je već toliko dugo na sceni da je postao sastavni dio hrvatske kolektivne svijesti. Hrvatska s Račanom ili bez njega, to nije isto, bio gospodin Račan na vlasti ili u oporbi.

Stvari, međutim, realno stoje tako da bi za SDP bilo poželjno što brže izbaciti ime koje će stranku predvoditi na budućim izborima i kandidirati se po mogućnosti za premijera. Koje ime? O tome drugom prilikom.

STUPAC TJEDNA

Ambasador Galić; Sanaderova supruga i znanost

Novine pišu da Mirko Galić četrnaestoga veljače službeno odlazi s televizije i postaje hrvatski veleposlanik u Parizu. Čestitamo, uz napomenu kako je već bilo krajnje vrijeme da se s nedoumicama oko Galićevoga odlaska ili ostanka prekine mučenje i HRT-a i svekolike javnosti. Gospodin Galić odlazi, i sad još ostaje samo enigma što će biti s Tončijem Huljićem i drugovima u sapuničarskoj patnji, koje je za vrijeme njegova mandata HTV - ničim posebno izazvan - pretvorio u milijunaše.

* * *

Gospođa Sanader, Mirjana Sanader, osvojila je u Ministarstvu znanosti novac za svoj znanstveni projekt, i publici može biti samo drago što premijer ima tako stručnu i ambicioznu suprugu koja znanjem s lakoćom nadvladava konkurenciju.