Objavljeno u Nacionalu br. 587, 2007-02-13

Autor: Ivo Pukanić

KOMENTAR TJEDNA

Izgubljeni slučaj I. Z. Č.

Smiješan je taj “borac za ljudska prava“ i “novinar“ Ivan Zvonimir Čičak. Od njega su smješniji jedino njegovi tekstovi. Kažu mi prijatelji da me napao prošlog tjedna u nekom članku, kao odgovor na moj tekst u kojem sam opisao njegovu sramnu ulogu u “slučaju Čermak“. Čičak mi se sam hvalisao 1997. ili 1998. kako će zahvaljujući njegovim izvještajima Haag dići protiv Čermaka optužnicu. Dodao je kako je uputio pismo UN-u kojim upozorava da je sramotno kako upravo “Čermak, osumnjičen za ratne zločine, preko svoje tvrtke opskrbljuje naftom UN-ove trupe u BiH“. Uz to mi je i ponosno pokazao i faksimil toga pisma. Ubrzo nakon Čičkova pisma Čermaku je otkazana opskrba UN-ovih trupa naftom, a poslije je protiv njega u Haagu podignuta i optužnica. Čičak zaista može biti ponosan na svoje djelo. Sve što je naumio, to je i ostvario.
Tko je zapravo Ivan Zvonimir Čičak? Odgovor na to pitanje znaju svi koji su s njim ikada u životu imali bilo kakav kontakt. Nažalost, jedan sam od njih. Čičak je dugo radio kod mene. Doslovce smo ga pokupili s ulice, kada je bio izbačen iz Novoga lista i Hrvatskog helsinškog odbora. U njegovu slučaju uzrečica “Pomozi sirotu na svoju sramotu“ najbolje dokazuje mudrost narodnih izreka. Tu nerealiziranu ličnost ismijavaju svi, uključujući i one koje smatra najbližim prijateljima. Njegov je problem što u svojoj umišljenosti i bahatosti ne vidi da je uz još nekoliko sebi sličnih likova s “hrvatske javne scene“ postao pojam za ridikula.

On zna sve, osim činjenica. Rečeno mi je kako je u tom članku napisao nekoliko ružnih, tendencioznih i neistinitih stvari o Nacionalu. A upravo je taj Nacional nekoliko godina prehranjivao njega i njegovu obitelj. Na Čičkovu žalost, NCL Media Grupa, izdavač Nacionala, nikada, u 12 godina koliko postoji, nije bolje poslovala. Za prošlu godinu bit će ostvarena konsolidirana dobit od oko 7 milijuna kuna. Treba dodati da smo bez kune kredita upravo završili nadogradnju i uređenje zgrade u centru Zagreba, vjerojatno najmodernijeg medijskog zdanja u regiji. Rezultati za prvih mjesec i pol dana ove godine pokazuju 30-postotni rast prihoda u odnosu na prošlu godinu. A prošla 2006. bila je 30 posto bolja od 2005. godine. Neka Čičak pokaže još jednu izdavačku kuću u Hrvatskoj koja ima takve rezultate. Stoga neka se ne brine o našoj sudbini. Ona je krenula vrtoglavo nabolje, od trenutka kad smo se oslobodili Čička i njemu sličnih. Čičak je individua koju osim novca i vlastitog društvenog statusa ništa ne zanima. Sve što je dosad radio u životu radio je samo iz ta dva razloga, prikrivajući ih nevješto maskom “borca za ljudska prava“, drugi put “borca za medijske slobode“ ili “istražitelja ratnih zločina“... Nikad neću zaboraviti kako je od mene žicao novac, hvaleći mi se kako je uspio od HHO-a iskamčiti moćni jeep. Svi smo iz redakcije morali u Vlašku ići gledati crveno terensko vozilo, koje je Čičak ponosno pokazivao kao svoj najveći trofej. Iz HHO-a morao je otići osumnjičen za novčarske malverzacije. Stipu Mesića zamrzio je čim mu nije ispunio želju da postane njegov savjetnik u Uredu predsjednika.

Mržnja se rasplamsala kad je Čičak izbačen iz Komisije za pomilovanja, ponovo osumnjičen za malverzacije, uz još nekolicinu članova. Od toga trenutka Mesić je stalna meta Čičkovih medijskih istupa. I to traje godinama. Onih koje Čičak mrzi poveći je broj. Među njima je i Zdenko Mance, suvlasnik i nekadašnji glavni urednik Novoga lista. Kad je izbacio Čička iz novina, postao je stalna meta tog “borca za ljudska prava“ i nesvršenog studenta prava. Slično se dogodilo i s Draženom Grubišom i Čedom Prodanovićem, koje je smatrao krivima za izgon iz HHO-a. Svojedobno ga je William Montgomery istjerao iz kuće, nakon što ga je za večerom uvrijedio pred svima tvrdnjom da su Sjedinjene Države krive za genocid u akciji “Oluja“. A o njegovoj “ljubavi“ s bivšim šefom Udruge sudaca Vladimirom Gredeljem da se i ne govori. Nije bilo članka u kojem ga Čičak nije hvalio. Kad su se posvađali, nije bilo članka u kojem ga nije napadao. A patološkom mržnjom prema Hrvatskoj seljačkoj stranci, koja je uslijedila nakon što nije izabran za njenog predsjednika, morali bi se pozabaviti psihijatri. Ali o Čičku je najbolje rekla njegova supruga, jedna razumna žena, koju je snašla nesreća da živi s takvom osobom: “Sva sreća da Mesić nije postavio Čička za svoga savjetnika, jer bi za nekoliko dana Hrvatska zaratila sa svim susjedima.“ Čičkom se više neću baviti. Papir na kojem se tiska Nacional preskup je da bi se trošio na takve izgubljene slučajeve i jadnike.

Nova zgrada NCL Media Grupe u centru Zagreba

Kao i obično, Čičak je lagao u svojim tekstovima. Nacional i njegov izdavač NCL Media Grupa nikada bolje nisu stajali u 12 godina koliko list postoji. Prema rezultatima, rastu i dobiti, NCL je u samom vrhu hrvatskog izdavaštva, bez obzira na zavist ljudi poput Ivana Zvonimira Čička, nerealizirane ličnosti, nesvršenog studenta i 'borca za ljudska prava' koga je oduvijek zanimao samo novac

Vezane vijesti

Karamarko - očekivano

Karamarko - očekivano

Predsjednik vlade i SDP-a Zoran Milanović izjavio je danas u vezi unutarstranačkih izbora u HDZ-u kako je primio na znanje rezultat jedne utakmice te… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika