Objavljeno u Nacionalu br. 588, 2007-02-20

Autor: Maroje Mihovilović

SUKCESIJA U KREMLJU

Putin priprema KGB-ovca za nasljednika

RUSKOM PREDSJEDNIKU Vladimiru Putinu u ožujku završava mandat: sada je promaknuvši ministra obrane Sergeja Ivanova u prvog zamjenika premijera pokazao da želi da ga naslijedi taj njegov nekadašnji kolega iz tajne službe

Predsjednik Vladimir Putin i prvi zamjenik premijera Sergej Ivanov poznaju se još otkad su sedamdesetih skupa radili u svojetskoj tajnoj službi KGBPredsjednik Vladimir Putin i prvi zamjenik premijera Sergej Ivanov poznaju se još otkad su sedamdesetih skupa radili u svojetskoj tajnoj službi KGBRuski predsjednik Vladimir Putin promaknuo je dosadašnjeg ruskog ministra obrane Sergeja Ivanova na položaj prvog zamjenika premijera što je izazvalo veliku pozornost i mnoge političke spekulacije. Ovim promaknućem se Ivanov izjednačio s Dmitrijem Medvedevim, koji je također prvi zamjenik premijera, što znači da su njih dvojica, glavni kandidati za Putinova nasljednika, 13 mjeseci prije predsjedničkih izbora. Drugi četverogodišnji predsjednički mandat Vladimiru Putinu istječe u ožujku sljedeće godine, a po ruskom ustavu on se ne smije kandidirati i za treći mandat. Tko će naslijediti Putina od goleme je važnosti. Politički analitičari već dulje vrijeme tvrde da su upravo Ivanov i Medvedev glavni kandidati, a sada se čuju mišljenja da je - iako su po funkcijama sada formalno izjednačeni - Ivanov zbog nekih okolnosti ipak u stanovitoj prednosti.

Nekoliko detalja iz Ivanovljeva života pokazuje koliko je on blizak Putinu: istih je godina, rodom je kao i Putin iz St. Petersburga, radio je dugi niz godina, kao i Putin, u sovjetskoj tajnoj službi KGB-u. Sergej Ivanov rodio se 31. siječnja 1953. godine u St. Petersburgu, tadašnjem Lenjingradu u vojnoj obitelji. Kao i Putin studirao je strane jezike na lenjingradskom sveučilištu, i to švedski i engleski. Da bi usavršio jezik sovjetske vlasti su mu kao studentu dopustile da provede neko vrijeme u Engleskoj u jednoj obitelji u zapadnom londonskom predgrađu Ealing. Potom se zaposlio u KGB-u, te je 20 godina radio na obavještajnim poslovima u inozemstvu. Gdje je služio ne zna se točno, iz njegova špijunskog razdoblja objavljena je samo jedna fotografija, i to snimljena na safariju u Africi.


Za razliku od Putina, koji je nakon raspada SSSR-a napustio tajnu službu, da bi se potom vratio u nju tek potkraj devedesetih kada ga je Jeljcin postavio za njezina šefa, Ivanov je ostao u tajnoj službi i nakon što se KGB rasformirao, te je nastavio raditi u novoj ruskoj tajnoj službi, usmjerenoj samo na špijunažu prema inozemstvu. Bio je na rukovodećem mjestu, s činom general pukovnika kad je Putin toj službi imenovan za šefa. Putin i Ivanov znali su se još iz sedamdesetih godina, Putin je već od ranije o njemu imao dobro mišljenje, pa ga je u kolovozu 1998. godine promovirao za svojeg zamjenika. Nakon što je Jeljcin Putina postavio za premijera Putin je Ivanova u studenom 1999. godine preporučio Jeljcinu za sekretara Državnog savjeta za sigurnost, a Jeljcin je to imenovanje potvrdio. Ivanov je 2000. godine zatražio da mu se ukine aktivni vojni čin general-pukovnika, koji je imao, pa je od tada civil.

S NOGOMETAŠIMA CSKA Danielom Carvalhom i Vágnerom LoveomS NOGOMETAŠIMA CSKA Danielom Carvalhom i Vágnerom LoveomIvanov je vrlo diskretan čovjek, pa se stoga o njemu malo toga znalo, jedino da voli pušiti najbolje strane cigarete i čitati špijunske romane, te da sa suprugom ekonomisticom i dva sina studenta živi u skromnom trosobnom stanu na 12 katu stambenog bloka u predgrađu Moskve. Nakon što je Putin postao predsjednik, počinjao je preuzimati sve značajniju ulogu u ruskom vrhu, jer je Putin sve više pitanja počeo rješavati na sjednicama Državnog savjeta za sigurnost, koji je prerastao od savjetodavnog tijela u instituciju gdje su se gotovo svakodnevno donosile ključne odluke za državu.

Nakon što je 2000. postao predsjednikom Rusije Putin nije radio značajnije kadrovske promjene u vladi, jer nije želio dirati u strukture vlasti, koju je naslijedio od Jeljcina u osjetljivom razdoblju nakon preuzimanja vlasti. Nije imao ni razloga za smjene, jer su mu bivši Jeljcinovi ministri, posebno ministar vanjskih poslova Igor Ivanov i ministar obrane Igor Sergejev vjerno služili. No, godinu dana nakon što je preuzeo predsjednički položaj, ipak je odlučio napraviti promjene. Zadržao je Igora Ivanova na mjestu ministra vanjskih poslova, ali je napravio promjene na svim drugim ključnim mjestima.

Putin je tim kadrovskim promjenama postavio svoje ljude na najosjetljivija mjesta, odlučivši da vodeći ministri komuniciraju izravno s njim, a ne preko tadašnjeg premijera Mihaila Kasjanova. Time je dao do znanja da želi djelovati kao izvršni predsjednik kada su ključna ministarstva u pitanju, dok je Kasjanovu prepustio manje važna ministarstva, uglavnom ona ekonomska.

Sergej Ivanov tada je preuzeo vrlo neugodnu funkciju ministra obrane. Golema osiromašena ruska vojska prolazila je kroz teško razdoblje reorganizacije i tranzicije, prisiljena na kadrovske rezove, ekonomske žrtve i preusmjeravanje cjelokupne vojne doktrine. Bili su to teški potresi za golemu vojnu strukturu, a zadatak koji je Ivanov preuzeo mogao ga je slomiti. Vojska je bila praktički na rubu pobune. Otkrića o groznim stvarima koje su se u vojsci događale - od zločina u Čečeniji preko korupcije i katastrofe podmornice Kursk, do bijednog položaja regruta, od kojih su neki i umrli od gladi - mogla su ministra stajati njegova položaja. No, Ivanov je prebrodio unutarnje krize ruske vojske i obavio značajne reforme. Položaj vojske sada je bolji nego što je bio, čemu je, svakako, pridonijela i bolja ekonomska situacija u Rusiji jer vojska je počela dobivati veći budžet. No, mjesto ministra obrane politički je i dalje vrlo riskantan položaj, pa je i to možda razlog što Putin Ivanova u ovom razdoblju pred predsjedničke izbore želi lišiti tog tereta.

IVANOV S PUTINOM i interkontinentalnom balističkom raketomIVANOV S PUTINOM i interkontinentalnom balističkom raketomIvanov je kao ministar obrane disciplinirano obavljao Putinove naloge, te istodobno držao vojsku pod kontrolom kao lojalnu moćnu državnu snagu, vjernu Putinu u mogućim unutarnjim političkim previranjima. Pritom mu je pomagala činjenica da je - kao i Putin - dolazio iz šireg ruskog vojno-sigurnosnog miljea, koji čine aktivni i umirovljeni vojnici, pripadnici sigurnosnih i tajnih službi, te golemog civilnog aparata koji je vezan uz vojsku, policiju i tajne službe. Ta se vojno-sigurnosna struktura, koju u Rusiji nazivaju “siloviki”, svjesna svoje snage, devedesetih godina oformila kao snažan politički blok, koji se suprotstavljao liberalističkim snagama okupljenim oko moćnih, novih oligarha, koji su u doba predsjednika Borisa Jeljcina imali velik utjecaj na upravljanje zemljom.

U inozemnim medijima Ivanov se često spominje kao ključni čovjek tog vojno-sigurnosnog bloka, koji je omogućio Putinu da slomi moć oligarha, te koji danas uvelike rukovodi Rusijom, jer su ljudi iz tog miljea preuzeli neka od ključnih mjesta u državnom aparatu. Prema jednoj procjeni “siloviki” se nalaze na približno 6000 rukovodećih mjesta ruske države.

Putin je proteklih godina diskretno promovirao Ivanova pokazujući da mu je blizak. Posebno se to vidjelo prije dvije godine kada je Ivanov igrao glavnu ulogu u velikoj paradi upriličenoj na moskovskom Crvenom trgu u povodu 60. godišnjice Dana pobjede, na kojoj su se okupili vodeći državnici svijeta. Tada je prekinuta 60-godišnja tradicija da glavnu ulogu u njoj uvijek imaju vojni zapovjednici, nego ju je prvi put preuzeo civil, ministar obrane Ruske Federacije Sergej Ivanov. On je u otvorenom automobilu obišao sve postrojbe koje su sudjelovale u paradi i pozdravio vojnike prije početka mimohoda, pa je tako - uz Putina, koji je održao prigodni govor - bio glavna ličnost svečanosti. To nije bilo slučajno, Putin je tako odlučio zato da na svečanosti, koju su gledali deseci milijuna ljudi u Rusiji i diljem svijeta, podigne javnu staturu svojeg najbližeg i najvjernijeg suradnika Sergeja Ivanova, pokazavši da je on drugi čovjek u državi, te vjerojatno njegov nasljednik na čelu Rusije.

Putin je i u nekim drugim prilikama snažno promovirao Ivanova. U kolovozu 2005. nedaleko Kamčatke na ruskom Dalekom Istoku dogodila se pomorska nezgoda. Mala ruska podmornica sa sedam mornara ostala je zarobljena na dnu mora, pa je pokrenuta akcija spašavanja. Putin je naredio da se učini sve kako bi se mornari spasili, ali umjesto Putina glavna ličnost u medijskom ruskom praćenju ovog događaja bio je ruski ministar obrane Sergej Ivanov. Putin je ostao u Moskvi, a Ivanov je otputovao na Kamčatku osobno rukovoditi spašavanjem. Nakon što su mornari spašeni ruska je televizija pokazala snimku kako se Ivanov na komandnom mostu jednog od ruskih brodova, koji su sudjelovali u spašavanju, veseli mahanjem ruku stisnutih šaka nakon što je podmornica izronila. Ivanov je dao i izjavu za televiziju, te zahvalio svima koji su pomogli u spašavanju. Pohvalio je i, pod vodom zarobljene, mornare, koji su se herojski držali. Iako je civil, na toj snimci Ivanov je na glavi imao kapu ruske ratne mornarice. To da je Ivanov imao ovako prominentnu medijsku ulogu u slavljenju uspjeha u spašavanju podmornice nije bilo slučajno. Putin je i na ovaj način promovirao svojeg potencijalnog nasljednika.

No, nije Ivanov jedini za kojeg se uvelike spekulira da bi mogao naslijediti Putina. Naime, Putin je istodobno kao i Ivanova promovirao i mladog tehnokrata Dmitrija Medvedeva, kao osobu koja bi u budućnosti mogla igrati veliku ulogu u izgradnju moderne Rusije, pokazujući da shvaća važnost i moć drugog ključnog segmenta svoje vlasti, a to je državni energetski sektor, koji danas predstavlja stup ekonomske snage Rusije. Medvedev dolazi iz drukčijeg miljea od Ivanova. Također je vrlo blizak Putinu jer je s njim radio u vrijeme kada je Putin imao važne položaje u St. Petersburgu. Sada u vlasti predstavlja interese ruske privrede, te je stoga vrlo moćan, i Putinu važan, i to je razlog što ga je svojedobno imenovao za prvog zamjenika premijera.

U studenom 2005. postavio je Medvedeva za prvog zamjenika premijera, što je po statusu bio viši položaj od onog kojeg je u istom kadrovskom premještanju dobio Ivanov, jer je to po značenju drugo mjesto u vladi nakon premijerskog položaja, na kojem je ekonomist Mihail Fradkov. Dok je tom prilikom Ivanov ostao na svojem položaj ministra obrane, ali mu je proširen djelokrug rada te je stoga dobio i položaj potpredsjednika vlade, Medvedev je napustio svoj položaj u predsjedničkom stožeru, kako bi se mogao posvetiti novim obavezama na mjestu prvog zamjenika premijera.

U ruskoj i svjetskoj štampi tada su se pojavile spekulacije da Putin možda Medvedeva, a ne Ivanova želi za svojeg nasljednika, pa i tvrdnje da ih je obojicu stavio na odgovorne poslove da vidi koji će se pokazati boljim, pa će potom odabrati onog koji će postati predsjednički kandidat i nasljednik. Obojica su mu apsolutno lojalni i vjerni. Medvedev je značajno mlađi od Ivanova. Medvedev ima samo 41. godinu, radio je s Putinom u gradskoj upravi St. Petersburga, a kada je Putin postao premijer Rusije, pozvao ga je da mu pomogne u sređivanju državne administracije. Godine 2000. postavio ga je za šefa Nadzornog odbora ruskog plinskog diva Gazproma, a kasnije i za šefa svojeg stožera.

Iako je do sljedećih ruskih predsjedničkih izbora tek nešto više od godinu dana, Putin se odbija izjasniti o budućem nasljedniku. A upravo bi njegova riječ - pokazuju ispitivanja javnog mnijenja - mogla biti presudna u tome tko će ga naslijediti, jer veliki broj ruskih građana, koji većinom podržavaju Putina i njegovu politiku, otvoreno priznaje da će glasovati za onog koga Putin podrži.

Ranije, kada je Putin o tome šutio, spekuliralo se da šuti stoga jer ni sam nije siguran hoće li poštovati odredbe ustava o dva mandata ili će pokrenuti akciju da se ustav promijeni i omogući mu još jedan mandat, što je on svojom popularnošću mogao osigurati. No, u međuvremenu je Putin jasno dao do znanja da silazi s predsjedničkog položaja. Novinari su mu prije dva tjedna tijekom njegove godišnje konferencije za domaće i strane novinare postavili pitanje koga će podržati, ali nije želio odgovoriti, nego je samo rekao da će to obznaniti kada počne predizborna kampanja, a to će biti najvjerojatnije u prosincu ove godine.

U Rusiji su provedena neka ispitivanja javnog mnijenja. Posljednje takvo ispitivanje napravila je agencija Levada 19. siječnja na uzorku od 1600 građana: Medvedev je dobio 33 posto, a Ivanov 19 posto, dok ih je većina bila neopredijeljena. Mnogi od tih vjerojatno čekaju što će Putin reći. U zapadnim se medijima spekulira da će Ivanov biti predsjednik Rusije, Medvedev premijer, ali da će Putin i dalje imati golemi utjecaj na političke prilike u Rusiji. Na Zapadu se pojavila i bizarna spekulacija, da bi Putin mogao preuzeti položaj ministra obrane.

Vezane vijesti

Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište

Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište

Iako je od početka devedesetih Hrvatska s Rusijom potpisala 30-ak međudržavnih ugovora o raznim oblicima suradnje – od gospodarske do obrazovanja i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika