Objavljeno u Nacionalu br. 588, 2007-02-20

Autor: Davor Pašalić

EXIT NA RASPRODAJI

Rat za najunosniji srpski festival

NAKON SUKOBA OSNIVAČA tvrtke iz Srbije, Austrije i Hrvatske bore se za najbolji svjetski glazbeni festival u prošloj godini

MENADŽER ARIAN SHEHU Vlasnik tvrtke Arian zabava i sin Bashkima Shehua, kompozitora i organizatora Histria festivala u Puli, osnivačima EXIT-a nudi i novac i promjenu koncepcijeMENADŽER ARIAN SHEHU Vlasnik tvrtke Arian zabava i sin Bashkima Shehua, kompozitora i organizatora Histria festivala u Puli, osnivačima EXIT-a nudi i novac i promjenu koncepcijeRiječ Srbija se proteklih petnaestak godina vezuje za rat, genocid, najveću inflaciju u povijesti i, po mnogima, najbolji muzički festival na svijetu - novosadski EXIT, manifestaciju koja u Petrovaradinskoj tvrđavi iz 18. stoljeća već godinama svakog ljeta, tijekom četiri dana, okuplja desetine tisuća posjetitelja i najveće rock zvijezde današnjice. EXIT je, međutim, u opasnosti da nestane, jer su se njegovi tvorci, nekada spremni dijeliti iste ideale, posvađali oko novca i doveli do situacije da se kao spasioci te manifestacije nude “sumnjive tvrtke” iz Srbije, Austrije, Crne Gore i - Hrvatske.

EXIT su 2000. osnovali studenti Dušan Kovačević, Bojan Bošković i Ivan Milivojev, a organiziran je uz pomoć novosadskog sveučilišta. Festival je tijekom ljeta 2000. trajao punih 100 dana, odvijao se po cijelom Novom Sadu, uz sudjelovanje srpskih bendova, i predstavljao novi oblik otpora režimu tadašnjeg šefa države Slobodana Miloševića. Manifestacija je okončana neposredno uoči izbora koji su doveli do Miloševićeva svrgavanja s vlasti. Nova vlast bila je svjesna uloge koju je EXIT odigrao, pa je 2001. bila spremna financijski pomoći njegovo drugo izdanje. Festival je sveden na devet dana, pojavili su se strani izvođači, a među najatraktivnijim zvijezdama bili su Darko Rundek i KUD Idijoti.

Sljedeći EXIT je ponovo trajao devet dana i imao gubitak od 300.000 eura, ali je festival 2003. preuzeo formu kakvu i danas ima: četiri dana nastupa vrhunskih svjetskih izvođača. Od 2003. do danas je publika u Novom Sadu mogla vidjeti zvijezde kao što su Tricky, Moloko, Soul II Soul, Shane McGowan, Iggy And The Stooges, Neneh Cherry, Garbage, The White Stripes, Fatboy Slim, Ladytron, Ian Brown, The Datsuns, Franz Ferdinand, Morrissey, Billy Idol, Pet Shop Boys i Suzanne Vega. Na EXIT-u su nastupili i Edo Maajka, Laibach, čak i Zvonko Bogdan. MTV je izvještavao s EXIT-a, a britanski Radio BBC uživo prenosio koncerte. Prošlogodišnji festival je imao 150.000 posjetitelja, od kojih su gotovo trećinu činili Britanci, Irci i Nizozemci. Povjerenik EU za proširenje Olli Rehn na festivalu je održao govor o europskim vizama.

Za organizatore EXIT-a, međutim, to nisu bili isključivo dani meda i mlijeka. Na festivalu 2005. jedan je posjetitelj pronađen mrtav, a uzrok smrti bila je prekomjerna količina droge. Događalo se da posjetitelji padnu s visokih zidina Petrovaradinske tvrđave i teško se ozlijede. Dvadesetak dana prije početka EXIT-a 2004. idejni tvorci festivala Dušan Kovačević i Bojan Bošković, kao i sestre Deana i Ivana Gligorić, bili su uhićeni zbog sumnje da nisu prijavili sve prihode prijašnje manifestacije, odnosno da su utajili 140.000 eura. Mnogi su tada tvrdili da se vlada novog srpskog premijera Vojislava Koštunice okomila na EXIT iz političkih razloga, smatrajući da treba stati na put svemu što podsjeća na prethodnog predsjednika vlade Zorana Đinđića, ubijenog u Beogradu nekoliko meseci prije.

Kovačević i Bošković su pušteni na slobodu poslije sedam dana. Protiv njih nikada nije podignuta službena optužnica. Kada su organizatori EXIT-a 2005. odlučili obilježiti 10. godišnjicu ubojstva više od 7000 Muslimana u Srebrenici, suočili su se s upozorenjem novosadske policije da bi to moglo izazvati bombaške napade. Nakon što su organizatori odustali od obilježavanja godišnjice srebreničkog masakra, više nevladinih organizacija ih je optužilo da su se “prodali”.

EXIT se našao na udaru i kada je Dušan Kovačević 2005. potpisao jednogodišnji “protokol o suradnji” s novom gradonačelnicom Novog Sada Majom Gojković, članicom Srpske radikalne stranke. Radilo se o potpori Novog Sada vrijednoj više od 130.000 eura. Uslijedile su optužbe da EXIT više nije festival koji promovira antinacionalističku politiku i da je odustao od podrške demokratskim vrijednostima. Uz udare izvana, stigle su unutarnje turbulencije. Početkom 2005. došlo je do raskola u EXIT-u. Dotadašnji prvi čovjek festivala Dušan Kovačević je smijenjen, ali se to nije osjetilo u programu. EXIT je izgledao jači nego ikada, sve dok se Kovačević prije nekoliko meseci nije obrušio na bivše suradnike i suborce. Optužio ih je da im je jedini motiv novac, da su zaboravili visoke ideale s kojima su krenuli u projekt. Uz to je iznio tvrdnju da je on idejni tvorac, autor i glavni osnivač, zbog čega je vlasnik 90 posto festivala, Bojanu Boškoviću pripada sedam, a Ivanu Milivojevu tri posto. Kovačević kaže da je sam određivao koliko će EXIT trajati, tko će biti izvođači, kakva će biti marketinška koncepcija, društvena poruka i duh festivala, tvrdi da je bio zadužen za poslovnu politiku.



“Koliko je festival uspješno vođen pokazuje činjenica da je EXIT postao jedan od najvećih srpskih brandova, proglašen je najboljim festivalom u svijetu u 2006. i prihod pravnih osoba preko kojih sam ga vodio porastao je više od 10.000 posto”, tvrdi Kovačević, čija se tvrtka zove EXIT Team. Kovačević kaže da su bivši partneri Bošković i Milivojev “riječ, prijateljstvo i zakonske obveze zanemarili u odnosu na novac” i da je dopustio da se EXIT održi 2005. i 2006. “isključivo u nadi da će prevladati razum”.

“Bivši partneri su nastavili s nesavjesnim i nezakonitim ponašanjem i sabotirali projekte kao što su internetski prijenos EXIT-a, diskografija EXIT-a i časopis EXIT. Uz to, umjesto obećanih jedan posto od bruto prihoda EXIT-a, što bi za dvije godine trebalo iznositi 80.000 eura, dobio sam samo oko 8000 eura, pa sam odlučio Boškoviću i Milivojevu uskratiti licencu za EXIT 2007. Oni žele od EXIT-a stvoriti stroj za pranje novca, a ne da bude ono za što sam se od početka zalagao - društveni projekt. Pokušavam sačuvati EXIT od namjere nekih političara da peru novac preko festivala ili kriminalnih grupa, da ga koriste za ilegalne poslove poput prodaje droge”, izjavio je Kovačević.

S druge strane, Bošković i Milivojev, kao Udruženje EXIT, kažu da Kovačević nije većinski vlasnik autorskog prava nego samo manjinski autor. Oni tvrde da Kovačević piše “sramna pisma” partnerima EXIT-a, poručujući im da odustanu od suradnje s kriminalcima, tvrde da seksualno uznemirava neke organizatore festivala. Navode i da Kovačević želi komercijalizirati EXIT i optužuju ga da se, dok je mogao, ponašao apsolutistički te da je imao čudne ideje. Kovačević nije htio potpisivati odluke na papiru, “jer papir ubija drvo”, i imao je ideje o “hipo svemirskom komunizmu”, izjavio je Milivojev.

Istodobno s tim optužbama Milivojev i Bošković potpisali su s gradonačelnicom Novog Sada sporazum o trogodišnjoj suradnji. I vlada Srbije se obvezala da od 2007. do 2010. podržava EXIT s oko 380.000 eura godišnje. Uz tvrdnje da je EXIT dužan gotovo 1,5 milijuna eura, tvrdeći da želi “očuvati jedan od najvećih brandova Srbije”, kao spasilac se pojavio Maksa Ćatović, direktor beogradske kompanije Komuna, čiji je jedan od osnivača Milorad Vučelić, nekadašnji bliski suradnik Slobodana Miloševića. Ćatović je autorima EXIT-a Kovačeviću, Boškoviću i Milivojevu ponudio, kao minimalan iznos, milijun eura u idućih pet godina ako mu prepuste organizaciju festivala. Kovačević je pozitivno reagirao na ponudu, ali su Bošković i Milivojev odgovorili da nikada neće dopustiti da EXIT pripadne organizatoru nastupa Svetlane Cece Ražnatović, udovice ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, i tajkunima koji su kapital stekli sumnjivim vezama s Miloševićevim režimom.

EXIT je u četiri dana posjetilo i 150.000 gledatelja, a BBC Radio prenosio je koncerteEXIT je u četiri dana posjetilo i 150.000 gledatelja, a BBC Radio prenosio je koncerte Ubrzo je i hrvatska tvrtka Arian zabava iznijela ponudu da kupi EXIT. S ponudama su se pojavile i austrijska Tickett Line i jedna crnogorska kompanija. Premda im Kovačević osporava pravo da to čine, Bošković i Milivojev su počeli prodavati ulaznice za EXIT 2007. U prva dva sata je prodano čak 6000 ulaznica, Kovačević, Bošković i Milivojev uspjeli su organizirati zajednički sastanak. Uz pomoć advokata, poslije žučne rasprave i vrijeđanja, složili su se da potpišu ugovor prema čijim odrednicama će sve odluke vezane za EXIT biti rješavane konsenzusom. Ako ne bude konsenzusa, odluku će donositi “arbitraža”, sastavljena od pet članova. Od tih pet članova, tri će konsenzusom birati Kovačević, Bošković i Milivojev. Preostala dva člana će birati sami “arbitri”.

U usporedbi s tim sastankom i njegovim zaključcima, pregovori o budućem statusu Kosova i razgovori predstavnika Južne i Sjeverne Koreje izgledaju kao dječja igra. Ugovor bi trebao biti potpisan za nekoliko dana. To organizatorima EXIT-a pruža mogućnost da ipak upropaste najuspješniji, možda i jedini pozitivni, srpski brand.

Raskol idejnih začetnika

Glazbeni festival EXIT osnovali su 2000. u Petrovaradinskoj tvrđavi blizu Novog Sada trojica studenata, Dušan Kovačević, Bojan Bošković i Ivan Milivojev. Početkom 2005. došlo je do raskola i smijenjen je prvi čovjek festivala, Dušan Kovačević. No on je nedavno napao bivše suradnike i ustvrdio da je on vlasnik 90 posto festivala i uskratio je licencu za EXIT 2007.

'EXIT je respektabilan srpski brand'

Pulska tvrtka za promociju koncerata Arian zabava jedna je od četiri zainteresirane kompanije koje su se uključile u borbu za kupnju EXIT-a. Iako priznaje da je jedan od ponuđača dao bolju financijsku ponudu od tvrtke, njen vlasnik Arian Shehu kaže da je koncepcijski njegova ponuda ipak bolja: “Za razliku od konkurenata ja ne nudim isključivo novac, nego i promjenu koncepcije. Još uvijek nije točno definirana, iako bi EXIT ostao kakav je danas. Realno gledajući, koncepcija koja je postojala do sada potrošena je i došla je do samog kraja te EXIT-u treba osvježenje. Program bi se proširio na mjesec dana i bio bi raznolik. Primjerice, jedan tjedan nastupali bi tenori, drugi tjedan bio bi rezerviran za balet, a zadnji tjedan ostao bi onakav kakav je EXIT sada. Za sada postoje dvije struje, jedna koja bi festival ostavila ovakav kakav je sada, i druga, koja bi ga proširila.” Osnivači EXIT-a zadržali bi savjetodavnu funkciju onog dijela festivala kakav postoji i danas. Kako priča Shehu, nakon što je došlo do rasula unutar organizacijske strukture EXIT-a, uvidio je da bi mogao preuzeti EXIT i iskoristiti poznati brand na kojem bi se itekako moglo zaraditi. Na službenim web stranicama EXIT-a pozvali su na zaustavljanje prodaje tog festivala; Shehu tvrdi da ga to ne začuđuje, a prevelik emocionalni naboj koji se stvorio oko prodaje pripisuje načinu nastanka festivala koji je napravljen kao politički otpor tadašnjem režimu. Zanimljivo je da Shehu EXIT smatra nepoznatim i nezanimljivim festivalom izvan granica Srbije: “EXIT je u svojem sedmogodišnjem radu uistinu izrastao u respektabilan brand, međutim, isključivo u granicama Srbije. Razni napisi o veličini i vrijednosti toga festivala u srbijanskim medijima, o nekakvom najvećem festivalu u jugoistočnoj Europi, u najmanju su ruku netočni i pretjerani. Taj festival je iznikao u jednom političkom momentu koji predstavlja unutarnji revolt tadašnje mladeži u Srbiji i to je činjenica, kao i da je to jedini festival u Europi koji financiraju sve razine vlasti, kako gradske, tako regionalne i središnje. Istina je da je EXIT, promovirajući se putem politike, postao najzanimljiviji brand u samoj Srbiji i samim tim interesantan u poslovnom smislu zbog veličine srbijanskog tržišta, ali bilo kakva druga ocjena tog festivala bila bi priča za malu djecu.”

Na stranicama EXIT-a također je navedeno da su sve tvrtke zapravo samo paravan za srbijanskog promotora Maksa Ćatovića i njegovu tvrtku Komuna, što Shehu kategorički odbija.

Arian Shehu je sin Bashkima Shehua, kompozitora i profesora na pulskoj glazbenoj školi koji od 1990. živi i radi u Istri i koji je organizator Histria festivala na kojem već sedam godina nastupaju poznata imena svjetske scene poput vodećih svjetskih baletnih kuća, solisti poput tenora Joséa Carrerasa, Luciana Pavarottija, zatim dirigent Zubin Mehta te pop pjevači kao što su Ramazzotti ili Jamiroquai. Arian Shehu, koji je producent na istom festivalu, odbija povezanost i sličnost tog festivala s EXIT-om kakav on želi napraviti. Počeo je s poslovima koji se ne bi mogli povezati s organizacijom ili promocijom koncerata. Naime, nakon završetka studija ekonomije bavio se marketingom i nekretninama, poslom kojim se još povremeno bavi. Njegova tvrtka Arian zabava članica je Arian grupe, te sudjeluje u kreiranju vodećih festivala na području jugoistočne Europe, kao što su Histria festival u Puli, Zetra festival u Sarajevu, osigurava koncerte u Beogradu i Novom Sadu. Budući da je rodom iz Novog Sada u kojem je proveo i djetinjstvo, poznati su mu stavovi tamošnjih ljudi i kaže da postoji zainteresiranost za koncept kakav on nudi. Tvrdi i da ima potporu određenih struktura tamošnjih vlasti. Osim toga, dobar je poznanik s Ivanom Milivojevim, jednim od osnivača EXIT-a.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika