Objavljeno u Nacionalu br. 588, 2007-02-20

Autor: Berislav Jelinić

NACIONAL OTKRIVA - BLAGO IZ RH ALANA

Pronađene kutije Zagorčevih dragulja

NACIONAL JE U POSJEDU triju plastičnih kutijica u kojima se nalazilo ukupno 240 g safira, 160 g smaragda i 220 g rubina, što dokazuju Njemačke plombe i certifikati sadržaja

Osoba koja je dostavila Nacionalu kutijice optužuje umirovljenoga generala da ju je angažirao da pokuša prodati draguljeOsoba koja je dostavila Nacionalu kutijice optužuje umirovljenoga generala da ju je angažirao da pokuša prodati draguljeNacional posjeduje tri plastične kutije u kojima se nalazio dio dragog kamenja koje je u sefu svog ureda u RH Alanu sve do zadnjeg dana svog mandata na čelu te tvrtke držao umirovljeni general Vladimir Zagorec. Kutije je Nacionalu dostavila osoba koja tvrdi da ih je svojedobno dobila od Zagorca, kako bi to drago kamenje pokušala unovčiti. Te je dragulje kao osiguranje jednog posla Zagorcu u to vrijeme donio kontroverzni njemački draguljar Josef Rothaichner. On se bavio i prodajom oružja Hrvatskoj unutar tvrtke Winsley Finance, zajedno s Petrom Perničkom i Zvonkom Zubakom.

Rothaichner se sa strane dobavljača pojavio u nabavi aviona i helikoptera pa sve do raketnog sustava S-300. Kako bi se prikrio uvoz oružja na aerodrom Krk, Rothaichner je na aerodromsku zgradu stavio logotip svoje tvrtke registrirane za turizam. Tako je prikrivao česta slijetanja aviona po radnim nalozima svoje tvrtke. Rothaichner je kao osiguranje povrata tog novca donio u Hrvatsku sporne dragulje. Nije poznato što se s draguljima dogodilo, no sasvim je sigurno da ih je Zagorec držao u sefu u svom uredu do zadnjeg dana prije odlaska, nakon izbora 3. siječnja 2000. Kutije koje je Nacionalu dostavila osoba koja tvrdi da ih je dobila od Vladimira Zagorca, koji je od nje tražio da joj pokuša prodati drago kamenje koje se u njima nalazilo, samo su mali dio cijele količine dragog kamenja kojim je Zagorec raspolagao. Na kutijama piše da su proizvedene u Njemačkoj, svaka od njih ima malu plombu, te certifikat o sadržaju koji se u njima nalazio. U jednoj od kutija nalazilo se 1172,9 karata safira, u jednoj 794,55 karata smaragda, a u trećoj 1099,5 karata rubina. Karat je mjera za težinu dragog kamenja, označava se oznakom ct. Eksperti za drago kamenje tvrde da je Nijemci označavaju oznakom kt, jer tako izgovaraju tu riječ. To je još jedan detalj koji pokazuje da je drago kamenje koje se nalazilo u kutijama doista stiglo iz Njemačke.


Jedan karat iznosi 0,2 grama. To znači da se u kutijama ukupno nalazilo oko 240 g safira, 160 g smaragda, te 220 g rubina. Na certifikatima se nalazi i šifra pod kojom je drago kamenje bilo zavedeno u poslovnim knjigama uvoznika. To ne znači da je ono i prijavljeno prilikom unošenja u Hrvatsku.

Eksperti za drago kamenje tvrde da se u spornim kutijicama najvjerojatnije nalazilo drago kamenje vrlo loše kvalitete. Tvrde da su se takve kutijice i plombe mogle bilo gdje nabaviti, da je drago kamenje vjerojatno podrijetlom iz Indije ili sa Šri Lanke, te da se praktično radi o svojevrsnom industrijskom “otpadu” koji ostaje nakon obrade vrjednijih primjeraka. Safiri, rubini i smaragdi te veličine koriste se kao ukrasi za nakit od srebra ili za zlatne predmete serijske proizvodnje - ono što se proizvodi na kilograme. Takvo drago kamenje ugrađuje se u takve predmete kako bi se moglo reći da je riječ o pravom dragom kamenju, a predmeti opet ne stoje previše. Takvo je drago kamenje u pravilu jako teško prodati na tržištu, upravo zato što imaju uporabnu vrijednost samo za one koji se bave serijskom proizvodnjom netom opisanih predmeta. Zato su često velike razlike između realne tržišne cijene takvog dragog kamenja i onoga što njegovi vlasnici misle o njihovoj vrijednosti.

Da se radilo o većim primjercima rubina, smaragda ili safira, oni bi sigurno bili pakirani posebno, svaki u svoju kutijicu - tako tvrde eksperti za drago kamenje, koji imaju izravni doticaj s tom vrstom posla. Osim toga, takvo drago kamenje relativno rijetko dolazi u većim dimenzijama i tada u pravilu ima golemu vrijednost. Teško da bi takve primjerke Rothaichner u dvije pilotske torbe donio kao pokriće za posao s oružjem.

TORBE S DRAGULJIMA je Zagorcu kao zalog u poslu ostavio međunarodni trgovac oružjem Josef Rothaichner: o njemačkom podrijetlu robe svjedoče deklaracije na njemačkom jeziku i natpisi Made in Germany na kutijama TORBE S DRAGULJIMA je Zagorcu kao zalog u poslu ostavio međunarodni trgovac oružjem Josef Rothaichner: o njemačkom podrijetlu robe svjedoče deklaracije na njemačkom jeziku i natpisi Made in Germany na kutijama Safir i rubin pripadaju grupi korunda - to znači da imaju isti kemijski sastav, te da se razlikuju samo u kemijskom elementu koji im daje boju. Safir dolazi u svim bojama osim crvene, a rubini su isključivo crveni. Jedan od najvećih poznatih safira težak je 329,7 karata (66 g) u komadu i zove se Azijska zvijezda. Njegova je vrijednost neprocjenjiva. Najveći rubini dosežu do 200 karata (40 g). Smaragdi dolaze u svim nijansama zelene boje. Što su tamniji i čišći, to su skuplji. Najveći teže do nekoliko stotina karata. Vrijednost dragog kamenja koje se nalazilo u spornim kutijama teško je procijeniti bez uvida u njih. Osim veličine, njihovu vrijednost određuje i kakvoća - imaju li žile i slično. U svakom slučaju, eksperti tvrde da je njihova vrijednost uvijek puno manja nego što na kutijama piše. Sredinom 90-ih često su u draguljarnice znali navraćati ljudi sa sličnim kutijicama. Često su takvo kamenje uzimali umjesto novca koji su nekome posuđivali, te bi se na kraju dodatno razočarali, kada bi doznali da takvo kamenje ne vrijedi mnogo. Eksperti za drago kamenje tvrde da bi smaragdi, rubini i safiri koji su se nalazili u tri sporne kutijice mogli vrijediti 10-ak tisuća eura. Zagorec je imao pune dvije pilotske torbe takvih kutijica. Njihova vrijednost ugrubo bi mogla doseći maksimalno 3-4 milijuna eura. No pitanje je komu bi se oni mogli prodati. Nije poznato kakva je sudbina tog dragog kamenja. Moguće je da je odgovore na to i slična pitanja MUP-u ponudio Vladimir Zagorec. Njega su nedavno, nakon što je on to tri puta odgađao, ispitali u MUP-u. Vladimira Zagorca s dragim je kamenjem prije nekoliko mjeseci povezao Hrvoje Petrač, kojem se tada na Županijskom sudu drugi put sudilo za sudjelovanje u otmici Zagorčeva malodobnog sina Tomislava. Pokušavajući uvjeriti sud da nije imao nikakvog motiva za otmicu Zagorčeva sina, Petrač je u svom iskazu pričao o svojim odnosima sa Zagorcem.

Među ostalim, Petrač je Zagorca pitao i o draguljima navodno vrijednima oko 17 milijuna njemačkih maraka, koje mu je, prema Petračevim tvrdnjama, Zagorec pokazao spermljene u dvije pilotske torbe da mu ih procijeni i pokuša prodati. Petrač je dobio specifikaciju dragoga kamenja kao i nekoliko uzoraka, no u svom naumu nije uspio. Poslije je uzorke i specifikaciju vratio Zagorcu. To se dogodilo sredinom 90-ih. Koliko je Nacionalu poznato, Zagorec nikada postojanje tih dragulja nije prijavio nadređenima. Kada ga je Petrač na sudu pitao za te dragulje, Zagorec je rekao: “Ja nikada nisam davao nikakvo drago kamenje i zlatninu u vrijednosti od 17 milijuna tadašnjih maraka Petraču da bi je prodao.”

Međutim, pojava spornih kutijica i osobe koja tvrdi da ih je dobila od Zagorca njega ipak povezuje s dijelom državne imovine koju on po svemu sudeći nikome u državi nije prijavio. Iako Zagorec tvrdi da to drago kamenje nije dao Petraču na preprodaju, Petrač je svjedok koji to drago kamenje može povezati sa Zagorcem, ali i eventualno prepoznati radi li se o istim kutijama koje je dobio od Zagorca. To je drago kamenje vidjela i Zagorčeva tajnica Snježana Šiprak. Otkriće kutija moglo bi biti ključno u ocjeni iskaza svjedoka koji su spominjući drago kamenje otvorili pitanje podrijetla Zagorčeve imovine.

Govoreći o svojim vezama sa Zagorcem, Petrač nije govorio samo o dragom kamenju koje je za njega pokušao prodati. Petrač je Zagorca na suđenju pitao i o šifriranom računu u austrijskoj Bawag banci, na koji je Zagorec navodno imao pristup zajedno s pokojnima Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i Jozom Martinovićem. Upitao je Zagorca i za kuću na Pantovčaku 73, tvrdeći da mu je Zagorec dao novac koji se poslije koristio za kupnju te kuće, u kojoj su druge osobe bile paravan za Zagorčevo vlasništvo. Na kraju, Petrača je zanimalo i što je s 4,56 milijuna maraka koje mu je Zagorec dao da ih promijeni u nove novčanice. Zagorec je sve demantirao, tvrdeći da s time nema nikakve veze. Za njega je sve to neugodno, jer on s plaćom državnog službenika nije mogao steći bogatstvo koje je Petrač spominjao. Petračev iskaz može pomoći Državnom odvjetništvu u rekonstrukciji tajne bogatstva Vladimira Zagorca. Kako vrijeme odmiče, pojavljuju se i novi dokazi koji otvaraju ozbiljnu sumnju da Zagorec nije govorio istinu kada je demantirao optužbe koje je na njegov račun izrekao Petrač na suđenju.

Šifrirani račun u Austriji

FRANJO TUĐMAN i Gojko Šušak, bivši predsjednik i ministar obraneFRANJO TUĐMAN i Gojko Šušak, bivši predsjednik i ministar obraneNa suđenju Hrvoju Petraču za otmicu Zagorčeva sina otvorilo se pitanje podrijetla imovine umirovljenog generala. Petrač je Zagorca doveo u vezu s dragim kamenjem koje je za njega prodavao, ali i s tajnim računom u austrijskoj banci Bawag. Petrač je ustvrdio da su šifrom za račun raspolagali još i Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Jozo Martinović, te da mu je Zagorec dao tu šifru da bi s računa preuzeo 35 milijuna dolara.

Vezane vijesti

Petrač se vraća u zatvor?

Petrač se vraća u zatvor?

Sudac izvršenja kazni zagrebačkoga Županijskog suda u četvrtak će odlučiti hoće li Hrvoje Petrač zbog kršenja uvjetnog otpusta, odnosno neodobrenih… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika