Protiv Marije Klemo, Vedrana Torre i Zdravka Solde, djelatnika Kliničke bolnice Split, podnijet je istražni zahtjev zbog sumnje da su nesavjesnim radom omogućili nestanak tijela mrtvorođenog sina Miodraga Marića iz Žrnovnice pored Splita.
Naime, splitski sud je prethodno odbio Marićev zahtjev da njegovoj obitelji bolnica isplati 300 tisuća kuna za pretrpljene boli, a splitsko Općinsko državno odvjetništvo u dva navrata odbilo je provesti istragu u ovom slučaju s objašnjenjem da se ne radi o kaznenom djelu koje se goni po službenoj dužnosti.

Zbog povišenog tlaka, Žana Marić primljena je u splitsku bolnicu 17. srpnja 2003. godine, u poodmakloj trudnoći. Dvadesetak dana kasnije, a 16 dana prije planiranog termina, liječnici su utvrdili da je dijete preminulo u njezinoj utrobi te su obavili porod. Obitelj je prepustila bolnici brigu oko sprovoda, ponudivši svoju adresu da im se dostave troškovi, no bolnica je to odbila, a djelatnici obećali primjerenu sahranu djeteta. Kada su Marići, nakon tri mjeseca htjeli posjetiti djetetov grob, saznali su da nitko ne zna gdje se on nalazi. Proturječne informacije o mjestu sahrane djeteta, prvo da je na splitskom Lovrincu, a potom da je dijete kremirano i pokopano na zagrebačkom Mirogoju, nisu ih nikamo odvele jer uprave Lovrinca i Mirogoja tvrde da do njih nikada nije stiglo tijelo Marićeve bebe. U bolničkim dokumentima navedeni su i pogrešni datumi poroda i obdukcije, a osobe zaposlene u bolnici davale su proturječne iskaze o tome kako je mrtvorođenče transportirano.