VLADIMIR PUTIN, ruski predsjednik, oštro je reagirao na američki plan za svemirski štit i zapitao ima li amisla graditi takav sustav praktički na granici RusijePovećavaju se napetosti oko plana SAD- a da u Poljskoj i Češkoj sagradi instalacije svog antiraketnog sustava koji bi trebao SAD i Europu štititi od raketnog napada “divljih” zemalja kao što su Iran i Sjeverna Koreja. Nakon bijesnih ruskih reakcija i nezadovoljstva što će se te instalacije graditi uz zapadne granice Rusije, američka ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice, nakon bliskoistočne turneje, u Berlinu je razgovarala s njemačkim kolegom Frank-Walterom Steinmeierom i energično izjavila: “Tih deset raketa presretača u Poljskoj i radarske stanice u Češkoj ne mogu ni na koji način prijetiti Rusiji ni štetiti ruskoj strateškoj nuklearnoj sili koja ima tisuće bojnih glava. Taj sustav za obranu od raketa gradi se isključivo zbog terorističkih prijetnji i povećanih prijetnji od iranskih raketa.”

Američki predsjednik George W. Bush poslao je u Moskvu svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Stephena Hadleyja, koji je u Bruxellesu nakon sastanka s europskim povjerenikom za sigurnost Javierom Solanom rekao da je “SAD nezadovoljan izjavom ruskog predsjednika Vladimira Putina da izgradnja tog sustava pokazuje želju Amerikanaca za jednostranom primjenom sile.”

Američki plan da izgradi antiraketni štit u Poljskoj i Češkoj poznat je otprije. Obje su zemlje načelno suglasne, Poljska s lokacijom za deset silosa za antiraketne rakete u jugoistočnoj Poljskoj, a Češka s izgradnjom radarskog sustava za detekciju nadolazećih raketa u bivšoj sovjetskoj vojnoj bazi. Taj je plan u svibnju 2001. Bush prvi put objelodanio samo četiri mjeseca nakon inauguracije. Prema tom bi se planu u SAD-u i diljem svijeta postavili raznovrsni antiraketni sustavi - na zemlji stacionirane antiraketne rakete, sateliti sposobni da unište rakete kad iziđu iz atmosfere, avioni i brodovi opremljeni antiraketnim sustavima - sa zadatkom da spriječe neprijateljske zemlje da na SAD pošalju nuklearno oružje. Taj bi štit trebao biti dovoljno moćan da ispaljenu raketu smjesta identificira, precizno locira i uništi u letu.

Četiri mjeseca poslije, 11. rujna 2001., napadnuti su New York i Washington, SAD je promijenila vanjsku politiku te je zbog rata protiv terora antiraketni štit dospio u drugi plan. Ipak, u Pentagonu se na njemu i dalje radilo. Američka diplomacija vodila je razgovore s raznim zemljama o tome gdje će pojedine instalacije antiraketnog štita biti postavljene. Ključne instalacije moraju biti izvan SAD-a, posebno one koje detektiraju lansiranje i putanju neprijateljskih raketa, kao a i baterije antiraketnih raketa presretača, kako bi spriječile da te rakete dopru do američkog tla. U srpnju 2004. londonski dnevnik Guardian otkrio je gdje SAD namjerava rasporediti dijelove antiraketnog štita, a prava senzacija bila je tvrdnja da će to biti u Poljskoj i Češkoj. Prema britanskom listu, taj će raketni štit biti uglavnom u SAD-u, ali jedan dio bit će smješten tako da štiti Zapadnu Europu i SAD od raketnog napada s istoka.

---

Dok su u doba hladnog rata Amerikanci uvijek imali problema kako da privole razne države da na svom teritoriju dopuste izgradnju američkih baza i stacioniranje raketa, u pregovorima o izgradnji antiraketnog štita nisu imali nikakvih problema. Guardian je otkrio da je Poljska smjesta bila vrlo zainteresirana za taj projekt, a u nešto manjoj mjeri i Češka. List je otkrio i da će u Poljskoj biti stacionirane antiraketne rakete, koje će presretati ispaljene neprijateljske interkontinentalne balističke rakete, a tu će biti i elektronički sistem za usmjeravanje antiraketnih raketa. Za Češku je bio predviđen samo dio radarskog sistema.

Pregovori o bazama počeli su potkraj 2003. Navodno su se vodili u strogoj konspiraciji pa je za njih znao samo vrlo uzak krug ljudi i u Češkoj i u Poljskoj. Navodno su američki diplomati u vezi s tim kontaktirali i s vladama Mađarske, Rumunjske i Bugarske, ali nakon što su Poljska i Češka pristale, razgovori o drugim lokacijama su prekinuti, a s Poljskom i Češkom počeli su dogovori o konkretnim lokacijama. Za instalaciju u Poljskoj znalo se da će biti negdje na jugoistoku, dok se češka lokacija držala u tajnosti sve do prije nekoliko dana, kad je otkriveno da će se graditi u brdovitom području južno od Praga, što je jako uznemirilo tamošnje stanovnike. Prije nekoliko dana američki veleposlanik u Pragu Richard Gaber, kojem je to prvo diplomatsko iskustvo, otputovao je u 50 km udaljeni gradić Pribram na burni sastanak s desetak gradonačelnika iz tog kraja, uznemirenih što će - kao dio američkog antiraketnog raketnog sustava - tu biti moćna američka radarska stanica, u planini Brdi, vjerojatno u vojnoj bazi Jince češke vojske, koja je nekoć bila sovjetska raketna baza. U Češkoj mnogi ne vjeruju Amerikancima da se svemirski štit gradi zbog Sjeverne Koreje i Irana, nego su uvjereni da se on ipak gradi zbog Rusije. Ako plane kakav sukob, tvrde češki protivnici izgradnje svemirskog štita, protivnici će prvo napasti te instalacije kako bi ga onesposobili. To znači da će se danas mirno područje oko gradića Pribrama naći prvo na udaru. Zato su stanovnici protiv izgradnje radara.

Ali češka vlada odlučna je provesti dogovor s Amerikancima. I ona vodi proameričku politiku i ozbiljno shvaća svoje obrambene obveze, što ih je preuzela kad je ušla u NATO, koji vidi prvenstveno kao sustav savezništva s SAD-om. I Poljska i Češka u to su savezništvo sklone dosta uložiti. Ambasador Graber je odbacio tvrdnje da je američka vlada odgovorna za to što će se radar graditi u tom kraju, jer ona ne odlučuje ni o čemu u vezi s lokacijom, jer je za to mjerodavna češka vlada. Češka pak vlada tvrdi da konačna odluka o lokaciji još nije donesena, nego samo načelna odluka da radar bude na češkom teritoriju. Zamjenik ministra vanjskih poslova Tomáš Pojar izjavio je da je uvjeren da će konačnu odluku parlament donijeti sljedeće godine, bez referenduma koji neki protivnici baze traže. Očekuje se da će sustav biti u funkciji 2012.

Ruski predsjednik Putin oštro je reagirao na taj plan. Već na nedavnoj sigurnosnoj konferenciji u Münchenu postavio je pitanje: “Zašto je potrebno graditi te vojne instalacije na našim granicama, kad uopće nisu u skladu s današnjim prijetnjama te samo pokazuju da SAD svoju vojnu moć širi izvan svog područja?”

Nekoliko dana potom general pukovnik Nikolaj Solovcov, zapovjednik ruskih strateških snaga, objavio je da su one “sposobne uništiti instalacije američkog antiraketnog štita u Istočnoj Europi”. A general armije Jurij Balujevski, načelnik glavnog stožera, zaprijetio je da bi Rusija mogla istupiti iz Sporazuma o nuklearnim snagama srednjeg dometa, što su ga SSSR i SAD potpisali 1987. godine, na temelju kojeg su iz Europe evakuirane i uništene rakete srednjeg dometa što su ih SAD i Rusija imali uperene u ciljeve u Europi. Drugim riječima, Balujevski je najavio da bi Rusija mogla ponovno u taj prostor uvesti rakete srednjeg dometa.

CONDOLEEZZA RICE, američka šefica diplomacije, posjetila je u Berlinu njemačkog ministra vanjskih poslova Franka-Waltera Steinmeiera i branila svemirski štit Američka strana stalno dokazuje kako su ruske reakcije pretjerane, jer konstelacija instalacija i njihovi mali kapaciteti ne mogu biti ono čega se ruski generali boje - antiraketni šit od ruskih raketa. U SAD-u se ističe da Rusija još iz hladnog rata ima tisuće nuklearnih bojnih glava i brojne moćne interkontinentalne balističke rakete, koje mogu dosegnuti ciljeve u SAD-u, pa tih deset presretača nije nikakva brana tim snagama. U SAD-u i dalje tvrde da to grade zbog Sjeverne Koreje i Irana, a u Rusiji smatraju da su takva objašnjenja sumnjiva, jer Sjeverna Koreja, kad prijeti svojim budućim raketama, jasno daje do znanja da je njena namjera da ih osposobi za gađanje kalifornijske obale s druge strane Pacifika.

U Rusiji zaključuju da je izgradnja štita ipak povezana s ruskom prijetnjom. Možda ove prvotne instalacije neće biti dostatne za zaustavljanje eventualnog masivnog ruskog nuklearnog napada. Ali to je možda samo uvertira za znatno povećanje kapaciteta europskog dijela antiraketnog štita, koje bi situaciju na tom području strateški promijenilo.

Uostalom, poljski premijer Jarosław Kaczynski dao je za poljski državni Radio 1 ovih dana izjavu koja objašnjava poljske motive ulaska u taj projekt: “Neka bude jasno - ovo nije nešto što se tiče ruske sigurnosti, te instalacije ni na koji način ne prijete Rusiji. Ovo je nešto što se tiče Poljske i ruskih aspiracija na ovu našu zonu, drugim riječima, ovo je nešto što se tiče mogućnosti da se Poljska ponovno nađe u ruskoj sferi interesa. Od trenutka kad rakete budu stacionirane na našem teritoriju šanse da se to dogodi naglo će se smanjiti u desetljećima koja predstoje.”

Ovo jest ulazak američkih vojnih snaga na teritorije Poljske i Češke, gdje dosad nikad nisu bile. Nikada se američki vojnici u Europi nisu toliko približili ruskoj granici. Nije važno što će to biti malobrojni američki raketni specijalisti. Njihova prisutnost jest simbolična, ali i stvarna, jer će pokazati koliko se američka vojna sila širi na nova područja.

Poljaci se boje ruske agresije

POLJSKI PREMIJER JAROSLAW KACZYNSKI sa stranačkim čelnicima Marekom Kuchinskim i Bogdanom Zdrojewskim prije sastanka u Varšavi o raketnom štituAmerički časnici još su 2003. razgledali planinski teren u južnoj Poljskoj radi lokacija za dvije ili tri radarske stanice te jedan poligon za lansiranje dalekometnih antiraketnih raketa. Glasnogovornik poljskog ministarstva vanjskih poslova je rekao: “Mi smo vrlo zainteresirani da postanemo konkretan dio tog projekta pa o tome s Amerikancima razgovaramo od kraja 2003.” To mnogi u poljskoj vladi smatraju bitnim strateškim zadatkom, koji će konačno promijeniti sigurnosnu situaciju Poljske. Poljska bi napokon dobila snažnog saveznika koji prema njoj ne bi mogao imati nikakvih teritorijalnih pretenzija jer joj nije susjed.

Takvu politiku oslanjanja na SAD inaugurirao je tadašnji poljski predsjednik Aleksander Kwasniewski, a s njom se slažu brojni Poljaci, koji su u prošlosti stalno bili na udaru dvaju velikih susjeda, Njemačke na zapadu i Rusije na istoku. Pod Kwasniewskim Poljska je počela voditi dosljednu proameričku politiku pa je snažna i vojna prisutnost Poljske u Iraku. Ta je politika nastavljena i kad su na čelo Poljske došli blizanci Kaczynski, Lech kao predsjednik Republike i Jarosław kao premijer.

Ti poljski susjedi stoljećima su Poljacima otimali teritorij i porobljavali ih. U 20. stoljeću njemački nacizam i sovjetski staljinizam donijeli su im posebno mnogo stradanja.

Zato su Poljaci jako zainteresirani da se na poljskom teritoriju otvori američka vojna baza, kako bi se osigurala američka vojna prisutnost u Poljskoj. Guardian je tada pisao da je poljska vlada spremna besplatno prepustiti teren za bazu Amerikancima, čak mu i dati status eksteritorijalnosti, odrekavši se svog suvereniteta nad njim.