Dmitrij Železnjak kaže da je u proizvodnju votke Akvinta dosad uložio 10 milijuna euraProšlotjedna ponuda Lučkih robnih terminala za kupnju tvrtke Imota na natječaju Hrvatskog fonda za privatizaciju vjerojatno bi prošla nezamijećeno da se iza čitave priče ne krije želja za osvetom. Naime, Viktor Zinčenko se želi osvetiti svom bivšem partneru Dmitriju Železnjaku. Njih dvojica su danas sukobljeni suvlasnici splitske Sjeverne luke za pretovar tereta. Tvrtka Lučki robni terminali u vlasništvu Viktora Zinčenka jedina se javila na natječaj, ponudivši za 98 posto dionica imotskog proizvođača grožđa i vina 7,3 milijuna kuna, neznatno više od početne cijene, koja je 60 posto niža od niminalne vrijednosti tih dionica. S obzirom na Zinčenkov uvjet da zajedno s pravnom službom HFP-a Imotu “oslobode štetnih ugovora nastalih nakon 2005. godine”, Železnjak smatra da je ponuda motivirana revanšizmom. Naime, upravo je Železnjak u tom razdoblju s Imotom potpisao ugovor o suradnji na temelju kojeg je u Imoti pokrenuo proizvodjnu votke Akvinte. Za proizvodnju je iskoristio napuštenu halu Imote, a kako je dosad u razvoj proizvoda uložio 10 milijuna eura, eventualni raskid ugovora Železnjaku bi nanio veliku štetu. U HFP-u kažu da Zinčenko nije precizirao o kojim se konkretno ugovorima radi pa ništa ne mogu poduzeti.

Iako je Zinčekov direktor u Lučkim robnim terminalima Miroslav Desnica izjavio da ne bi imali ništa protiv da Železnjak nastavi proizvoditi votku u Imoti, ostaje nejasan poslovni povod za preuzimanje svih dugova i ulaganje u tvrtku koja je zrela za stečaj a s kojom Zinčenko prije nije imao nikakve veze. Dakle, očito se radi o Zinčenkovoj želji da “zapapri“ Železnjaku i izbaci ga iz posla s votkom. Po svemu sudeći to mu neće uspjeti, jer je besmisleno da kupci postavljaju takve uvjete Fondu. Bilanca Imote iznosi oko 40 milijuna kuna, dok su dugovi Imote prešli iznos od 50 milijuna kuna, od čega 18 milijuna potražuje Železnjak. On je prošle godine od Splitske banke za 13 milijuna kuna otkupio dug Imote koji je s kamatama dosegnuo iznos od 18 milijuna kuna, što je približno vrijednost temeljnog kapitala Imote. Na taj način je, kaže, osigurao svoju investiciju u Imotu. Tada mu je konkurent bio hercegovački tajkun Milan Lucić, koji je također bio zainteresiran za kupnju Imote.