DRAGO MAČEK zasad ima većih problema u Austriji nego u Hrvatskoj. Austrijske vlasti blokirale su njegov račun i sef, u kojem se nalazilo 100 tisuća eura zajedno s raznom bankovnom dokumentacijom Istražni zahtjev Državnog odvjetništva vezan uz aferu “Brodosplit” u kojem je zatraženo pritvaranje Drage Mačeka, Gorana Vukasovića i Ante Luetića, protagonista te afere, otkriva žestok sukob Državnog odvjetništva sa splitskom policijom, koja pod paskom Ivana Lozića mjesecima opstruira taj slučaj. Iz istražnog zahtjeva se jasno vidi da su iz splitske policije curile informacije o obradi tog slučaja, koje su otvarale prostor osumnjičenima da usklađuju svoje obrane i fabriciraju fiktivna pokrića za svoje aktivnosti.

U istražnom zahtjevu protiv Drage Mačeka, Gorana Vukasovića, Ante Luetića, Matea Tramontane, Ivice Donkova, Ivana Cesarca, Daniela Nikolića i Hrvoja Matovinovića precizno i opsežno je opisana kronologija afere “Brodosplit”. Ta je afera izazvala veliko zanimanje javnosti, posebice zato što je u njoj kao predsjednik Nadzornog odbora Brodosplita izravno sudjelovao i aktualni ministar gospodarstva Branko Vukelić, ali i Siniša Poljak, osobni prijatelj premijera Ive Sanadera i njegov čovjek za povjerljive zakulisne gospodarske i lobističke operacije. Niti Vukelić, niti Poljak zasad nisu obuhvaćeni istražnim zahtjevom, vjerojatno kako glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića vrh HDZ-a ne bi mogao prozvati da on ima nešto protiv dužnosnika te stranke, ili osoba u koje premijer Sanader ima povjerenja.

Vukasović i Poljak zapravo su trebali biti obuhvaćeni kaznenom prijavom splitske policije, ali kako je ona taj slučaj opstruirala od samog početka, kaznena prijava uopće nije podnesena, a slučaj se razvijao prije svega zahvaljujući iznimno korisnim informacijama koje su do Državnog odvjetništva dolazile iz inozemstva.

U novijoj hrvatskoj povijesti često se znalo događati da policija pošteno odradi svoj posao, ali pravosudni epilog dramatičnih afera izostane zbog skandaloznog postupanja pravosudnih dužnosnika, ponajprije istražnih sudaca. Međutim, dosad vjerojatno nije zabilježen slučaj da policija mjesecima radi na slučaju i ne želi podnijeti kaznenu prijavu, nego čeka da istražni zahtjev podnese Državno odvjetništvo. Sve je to napravljeno kako bi se što više otezalo s pritvaranjem osumnjičenika u toj aferi. Tako se i moglo dogoditi da Vlada pod pritiskom javnosti smijeni Vukasovića i Luetića iz uprave Brodosplita, a oni još uvijek nisu suočeni s kaznenom prijavom zbog pranja novca.

Državno odvjetništvo pohvatalo je konce u složenom pranju novca ponajviše zahvaljujući austrijskim vlastima i Interpolu Austrije, Nizozemske, Engleske i SAD-a. Zato su u Državnom odvjetništvu i uspjeli vrlo precizno opisati kako je policija opstruirala obradu afere “Brodosplit”. U istražnom zahtjevu stoji: “Lako je uočiti, kako su izvidi tekli, kada bi se utvrdile određene okolnosti koje terete osumnjičenike, odjednom bi se pojavljivale tobože nove okolnosti i dokumentacija, razni ugovori, izjave, potvrde, koje opravdavaju njihove postupke, a koje prije nitko, premda upitan, nije spominjao... Tako je na početku izvida razlog pobočnih pisama bilo dobivanje većeg iznosa kredita kod kupčeve banke. Naknadno, kada je utvrđeno da su troškovi tzv. kupčeve isporuke znatno niži, kao razlog, koji prije nitko nije spominjao, pojavljuje se modifikacija tankera u brodove za obuku. Kada su utvrđeni podaci o računu u Grazu, odjednom se pojavljuju konzultantski ugovori, a do tada je Drago Maček tvrdio kako nema veze s tim računom... Nakon što Interpol izvješćuje kako je tvrtka McArthur fiktivna, odjednom se pojavljuje izjava Douglasa Thomasa da je on vlasnik te tvrtke i punomoć kojom opunomoćuje Dragu Mačeka za sklapanje ugovora u ime te tvrtke i raspolaganje novcem te tvrtke. Prije toga, Drago Maček je obavijesno tvrdio kako je tek povremeno surađivao s tvrtkom McArthur, a poricao je vezu s računom.”

MATEO TRAMONTANA, šef Brodotrogira, od Mačeka je na račun dobio 174.327 dolaraIstražni zahtjev Državnog odvjetništva vrlo je precizno rekonstruirao pranje novca za koje se terete Maček, Vukasović i Luetić. Rekonstrukcija tih kriminalnih radnji pomaže i da se lakše shvati razmjer skandala u koji se splitska policija uvukla opstrukcijom te afere. U istražnom zahtjevu stoji da su Goran Vukasović i Ante Luetić, nedavno smijenjeni članovi uprave Brodosplita, na traženje Drage Mačeka u srpnju 2005. od Nadzornog odbora zatražili i ishodili potpisivanje četiriju ugovora s pobočnim pismima o gradnji četiriju tzv. Panamax tankera za prijevoz naftnih proizvoda. Brodove po ugovoru treba izgraditi Brodosplit - brodogradilište d.o.o., a kupci su tvrtke Kippis, Vakhtanguri, Salute i Skol, sve Shipping Company Limited, iz Limassola na Cipru. Vlasnik svih tih ciparskih kompanija je grupacija W-O Nederlang B.V. Rotterdam u vlasništvu njemačkog državljanina Reinharda Wesselsa. Drago Maček se kao direktor Iceberg International Tradinga u poslu pojavio kao predstavnik naručitelja brodova. Vukasovića i Luetića tereti se da su Nadzornom odboru zatajili da su došle još dvije povoljnije ponude za gradnju brodova.

U istražnom zahtjevu piše da su oni i na druge načine obmanuli Nadzorni odbor, “pri tome neistinito navodeći da su pobočna pisma 2 i 3 koja se istodobno sklapaju s osnovnim ugovorima uobičajena, te neistinito navodeći da je uobičajeno financirati troškove kupčeve isporuke, iako su znali da te troškove uvijek snosi kupac, te kako je uobičajeno snositi troškove kupčevog konzultanta iako ih uvijek snosi kupac”. Državno odvjetništvo tvrdi da su Vukasović i Luetić zajedno s Mačekom i zasad nepoznatim osobama stvorili preduvjete da se od ugovorene cijene jednog tankera u iznosu od 51.560.498 dolara kroz tobožnje financiranje prije navedenih troškova izvrši isplata dijela novca kojim je kupljen, u iznosu od 4.745.544 američka dolara, na njihove privatne račune koje su otvorili u Austriji.

Isplata se vršila postupno i u više faza. Prvo je svaki od četiri kupca isplatio po 5.156.050 dolara na ime prvog obroka kupoprodajne cijene. Potom je na temelju pobočnih pisama odobrena isplata četiri puta po milijun dolara, na temelju fiktivnih predračuna, koje je dostavio Drago Maček. Još četiri računa u iznosu od 760.760 američkih dolara dostavila je u ime kupca tvrtka Uniship Holding, nominalno da financira usluge svojih konzultanata. Na temelju svega toga Brodosplit je isplatio 4.760.760 američkih dolara na račune ciparskih tvrtki Kippis, Vakhtanguri, Salute i Skol koji su otvoreni u Hellenic Bank Ltd. u Limassolu na Cipru. S njihovih računa novac je potom isplaćen na račun fantomske tvrtke McArthur Industrial & Marine Technologies L.L.C. s Floride, koji je otvoren u Volksbank Graz-Bruck u Grazu.

Drago Maček je jedina osoba koja je ovlaštena za podizanje i raspolaganje tim sredstvima. Kada je novac stigao na taj račun, Maček ga je podigao. Još se točno ne zna koliko je novca uplatio Goranu Vukasoviću i Anti Luetiću. Sebi je na svoj račun Maček uplatio 187.307 dolara i u svoj sef položio najmanje 100.000 eura. Mateu Tramontani uplatio je 174.327 dolara, Ivici Donkovu 42.361 dolar i 176.500 eura, Ivanu Cesarcu 7315 dolara i 97.773 eura, Danijelu Nikoliću 50.000 dolara, Hrvoju Matovinoviću 45.000 eura i još jednoj nepoznatoj osobi u trgovačkom društvu Rederij Wessels B.V. u Rotterdamu 200.000 eura. Oni koji su primili novac, kao pokriće načinili su neistinite ugovore o poslovno tehničkoj suradnji s društvom McArthur Industrial & Marine Technologies.

IVAN LOZIĆ, splitski policajac, iritira Državno odvjetništvo. Ono što je Austrijance navelo da Mačeku blokiraju račun, Loziću nije bilo dovoljno za kaznenu prijavu protiv Ante Luetića i ostalihNa računu te tvrtke, na isključivom raspolaganju Drage Mačeka, ostalo je još 1.019.156 dolara i 567.000 eura. Zanimljivo je da su svi oni novac dobili odjednom, iako su im ugovori o suradnji predvidjeli obročnu isplatu novca za navodne konzultantske usluge. Najveći dio tih spoznaja otkrilo je Državno odvjetništvo. Ivan Lozić i njegova ekipa iz splitske policije trudili su se obradu voditi u drugim smjerovima. Tako im je prioritet postao i rad ranijih uprava, a koliko su postali iritantni Državnom odvjetništvu najbolje pokazuje činjenica da je ono samo odlučilo zatražiti pritvaranje osumnjičenika, jer je shvatilo da ih splitska policija ne želi procesuirati. Glavnu riječ u opstrukcijama splitske policije ima Ivan Lozić, koji zahvaljujući političkom zaleđu nekih dužnosnika HDZ-a godinama uspijeva napredovati unatoč optužbama da je korumpiran. Kada je krajem siječnja Nacional upozorio na te okolnosti, nakon objave tog teksta u redakciju Nacionala stiglo je gotovo desetak demantija svih osoba koje su u tom tekstu spomenute. Vjerojatno je u pisanje tih demantija uloženo više truda nego u cijelu kriminalističku obradu ove afere. Da su ti demantiji poslani kako bi se zavarala javnost najbolje pokazuje sljedeći dio istražnog zahtjeva: “Drago Maček 23. svibnja 2006. obavijesno policiji navodi kako nije opunomoćenik po računu tvrtke McArthur, a u postupku poreznog nadzora 13. srpnja 2006. navodi kako društvo Iceberg nije povezano s naznačenim novčanim transakcijama između ciparskih tvrtki i Brodogradilišta, premda su predračuni ciparskih tvrtki Brodogradilištu poslani upravo s faksa društva Iceberg, čije je predsjednik Uprave i vlasnik udjela Drago Maček. Tek 29. rujna 2006., kada su izvidi pri kraju, Drago Maček šalje e-mail izjavu prema kojoj je sve transakcije po računu u Grazu obavljao po nalogu vlasnika tvrtke McArthur Douglasa Thomasa, po nalogu vlasnika jest podigao dio novca s računa u Grazu, ali je novac predao vlasniku tvrtke McArthur Douglasu Thomasu. Ime Douglasa Thomasa kao vlasnika tvrtke McArthur pojavljuje se tek uz policijsko izvješće od 27. rujna 2006., na završetku izvida, nakon što je pribavljen dopis Interpola prema kojemu je ta tvrtka fiktivna. Uostalom, izjava Douglasa Thomasa o vlasništvu tvrtke i punomoć kojom tobože ovlašćuje Dragu Mačeka za raspolaganje novcem na računu je s datumom 10. srpnja 2006., nakon što je Drago Maček novcem već raspolagao.”

Da je splitska policija htjela pošteno odraditi svoj posao u aferi “Brodosplit”, mogla se nakon podnošenja kaznene prijave vrlo lako opravdati za takvo svoje postupanje. Državno odvjetništvo u Grazu u Austriji protiv Mačeka je pokrenulo kazneni postupak broj 2 St 241/06, zbog sumnje u pranje novca. U kaznenom predmetu broj 20 Ur 122/06 Pokrajinski sud za kaznena djela u Grazu 18. rujna 2006. donio je odluku o privremenom zamrzavanju novca na računima tvrtke McArthur u banci u Grazu, kojima Maček raspolaže, a naložio je i otvaranje sefa Drage Mačeka u banci u Grazu, te donio odluku o privremenoj zapljeni novca i dokumentacije pronađene u sefu. Ta su kaznena djela otkrivena nakon akcije austrijskog ministarstva unutarnjih poslova i Ureda za sprječavanje pranja novca. Stoga je blokadu istog računa i sefa zatražilo i hrvatsko Državno odvjetništvo. U istražnom zahtjevu stoji da se na računima Volkbank Graz-Bruck, po kojima je jedini ovlaštenik Drago Maček, još nalazi dio novca u iznosu od 1.019.156 američkih dolara i 567.000 eura. U istoj banci Maček ima i sef u kojem je 100 tisuća eura i bankovna dokumentacija. Možda ona krije informacije o tome tko se još okoristio od novca koji su Maček i ostali osumnjičeni nelegalno izvukli iz Brodosplita, državne kompanije koja zapošljava 4000 radnika i prima državne poticaje kako bi preživjela na tržištu.

Državno odvjetništvo navelo je dugi niz svjedoka čije saslušanje predlaže i istražnih radnji koje bi trebalo poduzeti radi potvrde njihovih spoznaja o ovom slučaju. Budući da je izostala kaznena prijava i pritvaranje osumnjičenika, istražni suci nemaju taj predmet među prioritetima, a složenost postupka ionako jamči dugu istragu. Slobodna Dalmacija, koja je nedavno također analizirala neke dijelove istražnog zahtjeva, navodi da bi postupak mogao otići u zastaru, te da praktično nema više nikakve svrhe tražiti pritvaranje osumnjičenika, posebno zato što su ionako imali dovoljno vremena uskladiti iskaze ili skloniti dokaze. Trebalo bi ipak još pričekati s takvim zaključcima. Ako će se ponašati profesionalno, već nakon letimičnog čitanja istražnog zahtjeva istražni suci teško će moći pronaći opravdanje da Mačeka i ostale osumnjičene ne pritvore. Uostalom, morat će imati na umu i činjenicu da se protiv Mačeka zbog pranja novca vodi postupak u Austriji, te da mu je ondje račun već blokiran, kao i sadržaj sefa kojim je raspolagao. Trebat će se dobro pomučiti kako bi se pronašlo objašnjenje zbog čega je ono što je u Austriji već dobilo pravosudni epilog tek na pomolu istrage u Hrvatskoj. Elemenata za određivanje pritvora ima a prava bi se pozadina ove afere mogla početi rasplitati tek ako Maček i ostali osumnjičenici završe u pritvoru. Tko zna, možda se netko u takvom razvoju događaja ponudi i za svjedoka pokajnika.