U većinu lovišta u zadarskom zaleđu i na benkovačkom području prilaz je već godinama strogo zabranjen jer se vode kao minama zagađeni i iznimno opasni tereni. Međutim, oni se istovremeno uredno iznajmljuju strancima za lovni turizam, piše Slobodna Dalmacija u srijedu 7. ožujka, tri dana nakon pogibije Talijana Mattea Quattrinija u eksploziji mine u Biljanima Donjim.

Njegova je smrt u zadarskom zaleđu interpretirana na različite načine jer područje na kojem je poginuo službeno nije bilo minski sumnjivo čak ni Hrvatskom centru za razminiranje. Neki tvrde da je mina nakon rata namjerno postavljena u blizini kuća srpskih povratnika, dok su drugi uvjereni da je bila riječ se o "promovki" zaostaloj iz "Oluje" 1995. godine. Policijska istraga trebala bi otkriti pravu istinu o okolnostima Quattrinijeve smrti.

Prema pisanju Slobodne Dalmacije, lovišta u zadarskom zaleđu najčešće se iznajmljuju talijanskim lovcima i dreserima pasa, a kako je podzakup zabranjen zakonom, lovačka društva s njima sklapaju posebne "ugovore o poslovnoj suradnji za lovni turizam". Zarada im je poslovna tajna, no navodno se radi o desecima tisuća eura, pri čemu se ne pravi razlika u cijeni miniranih i "čistih" lovišta. Talijani svoje pse najčešće dresiraju kod Smilčića i Biljana Donjih te na polju Glavići kraj Nadina, gdje je prije nekoliko godina od mine poginuo pastir.

Zakon o lovu strogo zabranjuje bilo kakvu aktivnost na miniranom dijelu lovišta, no stanje na terenu gotovo je nemoguće kontrolirati. Jedina zaštita stranim lovcima i dreserima pasa su službene karte minskih polja i domaći vodiči. O manjkavosti takve zaštite svjedoči i najnovija tragedija, jer na službenoj karti lovišta u Smilčiću, na kojoj bi trebala biti označena sva minirana područja, polje Pržine na kojem je talijanski dreser poginuo uopće nije bilo ucrtano. Najbliža službena oznaka miniranog područja udaljena je od mjesta nesreće čak tri kilometra. Većina ploča koje upozoravaju na mine u lovištima ionako je ukradena ili uništena.