Ljubo Jurčić može javno demantirati vlastite premijerske ambicije, ali ovaj sveučilišni profesor u ovom trenutku je ostao jedini istinski kandidat SDP-a za položaj idućeg predsjednika hrvatske vlade. Podupire ga Ivica Račan, i u javnosti ima dobar rejting pametnog i nekompromitiranog političara, i ono najvažnije - Jurčić iskreno želi biti premijer i vjeruje da ovaj posao može dobro obavljati.

Prošlotjedna prezentacija Gospodarskog programa SDP-a pokazala je u kojem će se smjeru razvijati Hrvatska ako pobijedi opozicija. Jurčić zagovara model od kojeg je vlast u Hrvatskoj odustala još 1990., a to je ulaganje u industriju i djelatnosti koje se sustavno zanemaruju, poput brodogradnje, tekstilnog sektora, metalurgije ili poljoprivrede. Sve dosadašnje vlade od Valentićeve i Matešine pa do Račanove i Sanaderove, tvrdile su kako nema smisla spašavati industriju jer nije konkurentna. Sada se pojavljuje kandidat koji tvrdi suprotno, a to je dobro.

Dobro je zato jer Ljubo Jurčić ima argumente za svoja stajališta. Ovaj profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu tvrdi kako je razradio mjere koje pomažu razvoju industrija u hrvatskim regijama i ta reindustrijalizacija predstavlja temelj njegove doktrine. Kada se tome doda i najava poreza na kapitalne investicije, postaje jasno da Jurčićeva doktrina predstavlja bitan zaokret socijaldemokrata prema ljevici. SDP je posljednjih desetak godina u ekonomskom smislu klasična neoliberalna stranka koja zagovara tržište kao glavni regulator stanja u gospodarstvu. Zbog odmaka od interesa radnika i većine onih koji se nalaze u najamnom odnosu, socijaldemokrate su napustili brojni birači, ali i neki dugogodišnji važni članovi stranke.

Izgleda da se sada ideološki krug zatvorio i SDP se vraća na nekadašnje pozicije. Paradoksalno je da je inicijator ove metamorfoze osoba koja još uvijek nije službeno član SDP-a, nego će to postati samo ako od Račana dobije ponudu da postane premijerski kandidat. Sada je dosta toga jasnije i na političkoj sceni Hrvatske jer Jurčić je ostale premijerske kandidate izazvao da progovore o vlastitim programima. U samo tjedan dana došlo je do vidljive polarizacije, budući su Ivo Sanader i Radimir Čačić odbacili ideju o porezu na kapitalne investicije dok su ju podržali Đurđa Adlešić i Josip Friščić. Ove podjele su dobre i može se očekivati da će stranke tijekom idućih mjeseci plasirati sve više programa u gospodarstvu, socijalnoj i zdravstvenoj politici ili međunarodnim odnosima. To olakšava situaciju i biračima koji će se lakše odlučiti za koga će glasati. Na ovakav način podiže se i razina političke kulture jer građani dobivaju priliku opredijeliti se za onu stranku ili koaliciju koja zastupa njihove životne interese, a to su pitanja zapošljavanja, visine plaće ili mirovine i socijalne zaštite ako dobiju otkaz.

Upravo u tome i jest najveća vrijednost premijerskog iskoraka koji je napravio Jurčić. Njegov demanti kako se želi baviti gospodarstvom i nema premijerskih ambicija, predstavlja taktički potez kojim pokušava otkriti u kojoj mjeri ima podršku unutar SDP-a. Ali to je ionako manje važno jer ako Ivica Račan odluči da će socijaldemokrate na parlamentarnim izborima predvoditi Ljubo Jurčić - onda će tako i biti.