Smrt Severine Vučković kao nove barunice Castelli pod kotačima džipa u «Glembajevima» Branka Brezovca izazvala je kod dijela elitistički orijentirane te malograđanske publike pravi šok. Ta izravna aluzija na tragičnu smrt glumice Ene Begović, koja je u doba socijalizmu ovjekovječila njezin lik na filmu, proglašena je neetičkom, nepristojnom I senzacionalističkom, a srozavanje Krleže i njegovih salonskih Glembajevih na tu razinu ocijenjeno je kao jeftini marketinški trik. Međutim, namjera Branka Brezovca, inače profesora na ADU u Zagrebu, bila je puno ambicioznija i slojevitija, koju izgleda moralisti nisu htjeli ili nisu mogli vidjeti - osuda 'glembajevštine' kao sinonima za pljačku, ludilo i bešćutnost nekad i danas.

Naime, Brezovac je očito htio povući paralelu između tzv. građanskog Zagreba u Krležino doba, zatim u vrijeme tzv. zloglasnog socijalizma u kojem je pokojna glumica Ena Begović filmski utjelovila barunicu Castelli, te našeg surovog kapitalizma u kojem na estradi vlada Severina, a u životu razne mafije, tajne službe, pljačke, obračuni i korupcija. Istodobno, ta je paralela izazvala asocijacije na sličnost privatnih života barunice Castelli i njezinih interpretkinja, ali i na tri tipa Glembaya – starog Nacija, zatim inih “samoupravnih” Glembaya te novokomponiranih tajkuna, koji su status u društvu stekli “snalažljivošću”, bez obzira radilo se o trgovini oružja ili kupnjom firmi za jednu kunu. Time je isprovocirao nekoliko ključnih pitanja: Tko je Naci Glembay naših dana? Je li to Dikan Radeljak? Ili su to Severinini ljubavnici? Je li današnja barunica Castelli Vrdoljakova stilski dizajnirana filmska diva s jakim erotskim nabojem ili estradna zvijezda čiji je spolni čin vidjelo pola nacije? I što bi Krleža na sve to rekao?

U predstavi se pojavljuju maske HDZ-ovskih političara, od pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, preko premijera Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Ante Đapića do tajkuna Ivice Todorića, kasnije i s probušenim glavama. Paralelno se ponavlja Krležin refren: «Pljuni, pljusni, ali se ne ponizuj». Takvo čitanje Krležine drame s jasnim političkim stavom također je izazvalo kontroverzne reakcije, što je zapravo dobro. Time je postignuta očita Brezovčeva nakana – «napraviti potres u navikama», ali istodobno politički intonirati cijelu predstavu.

Glazbena drama «Glembajevi» u režiji Branka Brezovca nije ni mjuzikl, ni opera, a ni dramski komad. Nije ni zabavna, a nije ni jednostavna, čak je mjestimično nerazumljiva, naporna i teška, iako traje samo dva sata i deset minuta bez pauze. Osobito zbog nimalo sladunjave i melodiozne glazbe Marjana Nekaka, dijelom zbog natrpane simbolike i jakih metafora, karakteristične za Brezovčev brehtijanski, «ikonoklastički» teatar, te zbog miješanja svih mogućih žanrova. Loše je iskorišteno i svjetlo. No, to je definitivno predstava 21. stoljeća, moralno kontroverzna i politički provokativna, koja je u svakom pogledu uzdrmala kazališni svijet i donijela nov pogled na Krležine «Glembajeve».

Osmišljena je kao vizualno atraktivni, hipermoderni kostimografski, scenografski i plesni spektakl u kojem sudjeluje čak 70 izvođača - plesača, pjevača, glumaca i članova orkestra. Radnja je fokusirana na odnos između oca i sina, Nacija i Leonea Glembaja, koje su briljantno interpretirali kazališni prvak Galiano Pahor i Alen Liverić. Ta duga scena istodobno je najbolja u predstavi, svojevrsna kulminacija drame. Severina je u ulozi Severine korektna i uvjerljiva, kao da priča svoj život, a zapravo govori Krležin tekst.

Scenografija Tihomira Milovca je jednostavma, izgrađena u hi-tech stilu – pomični zidovi grade prostor, a na njih se projiciraju sekvence iz Vrdoljakova filma te snimke tipičnih predmeta iz klasičnog zagrebačkog salona s početka 20. stoljeća. Kostimi Silvija Vujčića su neobični, a variraju od stila iz crtića «Porodica Kremenko» do zasebnih skulpturalnih oblika, koji zadivljuju ljepotom. Koreografija Staše Zurovca naglašava ishitrenost i pokvarenost svijeta Glembajevih, tako da likovi na trenutke teturaju, a zatim euforično plešu u ekstazi.

Reakcija publika bila je totalno podijeljena takvom vizijom Krleže: bila je ili oduševljena ili užasnuta. Možda su očekivali novog Gubec-bega, a dobili smo jednu solidnu predstavu, ni genijalni, a ni lošu, ali drukčiju.

Fotogalerija