François Bayrou iz dana u dan privlači sve više neodlučnih birača, iako mu do prije nekoliko tjedana nisu davali nikakve izgledeFrancuski novinari koji prate predizbornu kampanju zamijetili su da je predsjednički kandidat desnice Nicolas Sarkozy smanjio oštrinu napada na socijalističku konkurenticu Ségolène Royal. Otkad je ona u studenome postala predsjednička kandidatkinja Socijalističke stranke (PS), a on u siječnju kandidat Unije za narodni pokret (UMP) - kampanja je bila vrlo oštra i neugodna. Odjednom je Sarkozy ublažio napade i to je mnogim komentatorima bilo nelogično, jer je on počeo dobivati više podrške i pružala mu se prilika da je zbog njenih nezgrapnih izjava jače diskreditira među neodlučnim biračima.

Ali prošlotjedni rezultati ispitivanja javnog mnijenja objasnili su nagli Sarkozyjev zaokret. Prema toj sondaži instituta CSA za pariški dnevnik Le Parisien, šest tjedana prije prvog kruga izbora 22. travnja Sarkozy je još najpopularniji i dobiva podršku 26 posto birača. Na drugom mjestu je bila Ségolène Royal s 25 posto. Ali sve je iznenadio centristički kandidat François Bayrou s čak 24 posto glasova, jer je on prije šest tjedana bio potpuni autsajder.

Bayrou, predsjednik Unije za francusku demokraciju (UDF), koji se deklarira kao centrist, iako ga politički analitičari smatraju političarom desnog centra, stječe sve više pristaša. Prije 20 dana imao ih je samo 14 posto, što znači da je u tri tjedna privukao još 10 posto biračkog tijela.

Prije dvadesetak dana francuski mediji su prvi put zamijetili da se smanjuje razlika između Ségolène Royal i Françoisa Bayroua. Komentatori su tvrdili da bi, ako ona naglo ne promijeni strategiju, njena kampanja mogla propasti, a Bayrou bi tada ušao u drugi krug izbora kao opasan takmac Sarkozyju. Bayrou je vrlo iskusan i trezven političar, suzdržan u obećanjima i iskren u istupima. Rodio se 1951. u selu Bordères na samom jugu Francuske, na obroncima Pirineja. Roditelji su mu bili poljoprivrednici a on je vrlo ponosan na svoje seljačko podrijetlo. Otišao je na studij klasične književnosti u Bordeaux, ali s diplomom se morao vratiti na selo jer mu je otac poginuo na poslu te je morao pomoći majci u vođenju velikog seoskog gospodarstva. Uvijek su ga zanimale društvene znanosti. Napisao je biografiju francuskog kralja Henrija IV. koja je postala veliki bestseler, a postao je značajan uzgajivač trkaćih konja. Otac je šestero djece.

Politikom se počeo baviti kad se kao mladić uključio u mirovne političke grupe u pirinejskom dijelu Francuske. Demokršćanski orijentiran, pristupio je centrističkoj UDF-u koji je sredinom 70-ih osnovao tadašnji predsjednik Valery Giscard d’Estaing. S 30 godina postao je regionalni koordinator stranke, 1986. na njenoj listi ušao u francuski parlament a 1993. u vladu premijera Edouarda Balladura kao ministar obrazovanja. Ostao je i u sljedećoj vladi Alaina Juppéa, gdje mu je resor proširen i na visoko obrazovanje. Ostao je u vladi četiri godine.

NICOLAS SARKOZY, kandidat desničarske stranke UMP, radije bi bio u drugom krugu protiv Ségolène Royal jer ankete predviđaju da će nju lako pobijeditiU to doba pojavile su se inicijative da se glavna stranka centra UDF i glavna stranka desnice RPR (Rassemblement pour la Republique - Okupljanje za republiku), koju je osnovao Jacques Chirac, spoje u stranku desnog centra. Bayrou, koji je 1998. postao predsjednik UDF-a, bio je protiv spajanja, jer se bojao da bi to podijelilo Francusku na lijevi i desni pol te da treba očuvati centrističku stranku. No u njegovoj stranci mnogi su bili za spajanje pa se UDF raskolio. Znatan broj ljudi napustio je Bayroua i prišao k Chiracu te je tako 2002. nastala Unija za narodni pokret (Union pour un mouvement populaire - UMP). Bayrou je ostao na čelu oslabljenog UDF-a, koji je ostao u parlamentu, ali je bio važan samo kao povremeni koalicijski partner UMP-a pri sastavljanju vlada.

To nije pokolebalo Bayroua da nastavi centrističku liniju i snažnu proeuropsku politiku. Smatraju ga jednim od najupornijih proeuropskih francuskih političara. Kao kandidat na predsjedničkim izborima 2002. u prvom je krugu bio tek četvrti sa 6,8 posto glasova. Taj ga rezultat nije obeshrabrio pa se ove godine ponovno kandidirao i ima bitno više podrške nego prije pet godina.

Pariški dnevnik Figaro objavio je prije dvadesetak dana financijsku analizu predizbornih obećanja glavnih predsjedničkih kandidata. Sarkozy je izjavio da će njegova predizborna obećanja državu koštati 43 milijarde eura, ali financijski stručnjaci tvrde da će stvarni trošak njegova programa biti mnogo veći. Ségolène Royal objavila je da njena predizborna obećanja koštaju 48 milijardi eura, a neovisni stručnjaci tvrde da će ona državni budžet opteretiti s najmanje 68 milijardi. Bayrou pak iznosi program za koji tvrdi da će koštati samo 26 milijardi, a financijski stručnjaci tvrde da je realno procijenjen. On je u predizbornoj kampanji obznanio da je samo njegov program financijski realan, a da programe Ségolène Royal i Nicolasa Sarkozyja neće biti moguće ostvariti jer su preskupi.

Figaro je anketirao građane i čak 74 posto birača slaže se s njegovom procjenom. Njegov financijski plan podržava 56 posto biračak, Sarkozyjev 37 posto, a program Ségolène Royal samo 27 posto Francuza. Politički analitičari tvrde da to Bayrouu omogućuje da još energičnije raspravlja s dosadašnjim favoritima predsjedničkih izbora o ekonomskim pitanjima.

Bayrou je, osokoljen sve većom podrškom birača, još energičnije krenuo u predizbornu agitaciju i čini se da privlači dosad neodlučne birače. Dok se broj njegovih pristaša povećava, broj neodlučnih birača se smanjuje. Do prije nekoliko tjedana čak 40 posto francuskih birača još nije odlučilo za koga će glasovati, a sad ih ima manje od 30 posto. Svi ostali kandidati - osim troje najistaknutijih - tavore u donjem dijelu liste podrške birača s vrlo malim postocima. Kandidat krajnje desnice Jean-Marie Le Pen, veliko iznenađenje prethodnih izbora 2002., čak ima teškoća da skupi sponzorstvo 500 funkcionara lokalne uprave, koje mu je nužno da postane kandidat.

Zbog Bayroua, ali i drugih razloga, oboje dosadašnjih glavnih predsjedničkih kandidata moralo je promijeniti predizbornu strategiju. Ségolène Royal je počela mijenjati strategiju sredinom veljače, jer joj je iz tjedna u tjedan padala popularnost, nakon niza pogrešnih vanjskopolitičkih poteza i nezgrapnih izjava. Izazvala je nekoliko protokolarnih i diplomatskih gafova, što je pokazalo biračima da ona nije kompetentna za vanjsku politiku. Iako je obećavala raskid s prošlom politikom i političarima, odjednom je objavila da u svoj izborni stožer prima dvojicu iskusnih političara koji predstavljaju “staro lice francuske politike”. Tako će se odsad u vanjskopolitičkim poslovima oslanjati na bivšeg premijera Laurenta Fabiusa i ekonomskog stručnjaka Dominiquea Strauss-Kahna, za kojeg se počelo govoriti da će biti njen premijer ako ona postane predsjednicom Republike.

SÉGOLÈNE ROYAL, kandidatkinja socijalista, od svih predsjedničkih kandidata ima najslabije ocijenjen ekonomski program, što joj jako šteti kod biračaNi njeni nastupi na mitinzima diljem Francuske nisu bili na potrebnoj razini, pa je 20. veljače pristala nastupiti u specijalnoj televizijskoj emisiji gdje su joj novinari postavljali vrlo neugodna izravna pitanja. Taj je vrlo gledani televizijski intervju za nju dobro prošao, ali su rezultati ispitivanja javnog mnijenja za nju i dalje nepovoljni. Nedavno se u vezi s njom otvorila nova afera. Francuski list Canard enchaîné optužio ju je da je varala na porezu iskazujući mnogo manju vrijednost svoje kuće na Azurnoj obali od stvarne pa joj je razrezan premali porez. Procjenjujući da je sada Bayrou ozbiljnija opasnost od Ségolène Royal, Sarkozyjev predizborni stožer mijenja predizbornu strategiju pa je Sarkozy prestao napadati Ségolène Royal, koja mu je sad manje opasna.

Ima indicija da Ségolène Royal ne može pobijediti Sarkozyja, ali Bayrou može. Francuski se izbori održavaju u dva kruga. U prvom krugu 22. travnja natječu se svi kandidati kojima izborna komisija potvrdi kandidaturu, a za predsjednika će biti izabran onaj tko dobije više od 50 posto glasova. Sva ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da nijedan kandidat nema šanse za takav rezultat, pa će dva najbolje plasirana kandidata iz prvog kruga ići u drugi krug predsjedničkih izbora 6. svibnja. Dosad se vjerovalo da će u drugi krug sigurno ući Sarkozy i Ségolène Royal, a sva su ispitivanja javnog mnijenja pokazivala da će u drugom krugu Sarkozy uvjerljivo pobijediti Ségolène Royal, Le Parisien predviđa njegovu pobjedu s 53 prema 47 posto. Ali ako se Bayrou probije u drugi krug uz Sarkozyja, većina socijalističkih glasača će se opredijeliti za Bayroua, a protiv Sarkozyja, Bayrou će u tom slučaju, prema Le Parisienu, pobijediti Sarkozyja s 55 prema 45 posto.

To je u Sarkozyjevu stožeru izazvalo popriličnu nervozu pa je smjesta skovana nova strategija: treba spriječiti Bayroua da uđe u drugi krug i pomagati dosadašnjoj glavnoj suparnici Ségolène Royal da uđe u drugi krug.