Objavljeno u Nacionalu br. 593, 2007-03-27

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Aristotel i posne lokarde

Čak ni makedonski kraljević Aleksandar nije znao po čemu se razlikuju skuša i lokarda, sve dok ga tim nijansama za ribljim ručkom nije naučio njegov slavni učitelj, Aristotel iz Stagire

Veljko BarbieriVeljko BarbieriSjedili su tako slavni makedonski kraljević Aleksandar i njegov još slavniji učitelj Aristotel i pratili u atenskoj luci Pireju brod koji je tjeran zapadnjakom uplovljavao do svog sidrišta, dotičući obalu palubom po kojoj su poskakivale stotine lokardi, tek ispuštenih iz mreže, nalik na ljeskavu kišu. Jato se uvjalo i okretalo kao zaigrano more i toliko je opčinilo kraljevića, da odmah naredi jednom od ribara da mu očisti nekoliko riba. “Ovako svježe, kraljeviću, mogu se mjeriti sa svakom ribom.“ Aleksandar mu ne odgovori, već zovne pratnju i ubrzo su hitali prema njegovoj atenskoj rezidenciji. Tada za kasnim objedom, kad su se već dobro najeli pečenih lokardi, Aristotel upita svog učenika: “Znaš li kako se zovu ove ukusne ribe, Aleksandre?” “Ne znam, ali sliče mi na skuše, kako ste me vi jednom uputili.“ “Dobro si zapamtio, sliče skušama, ali nisu skuše. Istog su roda, ali priča o njihovu podrijetlu u važnim se stvarima razlikuje.“ Filozof tada uzme jednu od preostalih pečenih riba, raširi joj čeljusti i prinese je Aleksandru. “Vidiš li ova usta? Ova se riba smije i usta su joj malo zakrivljena, poput pruga i rasporeda točaka na njenim leđima, pa premda nalikuje skuši, od nje se po tome ipak razlikuje.“ “Da, da, učitelju, skuša ima gotovo ravna usta, a u ove ovdje skordyle ili, kako kažeš, lokarde, usta su u kutovima upravljena prema gore.




No pruge su u skuše bogatije i ljepše, premda je i ova riba skladna ovako vretenasta i srebrna, čak i kad joj kožu dohvati žar.“ “Dobro vidiš i zaključuješ, Aleksandre, pa ću ti ispričam jednu drevnu priču.“ Filozof smaže lokardu i počne pripovijedati: “Mit tvrdi da je Posejdon u svoju palaču u podmorju Eubeje pozvao sve rodove scombrixa, skuša, kako bi ga zabavile plivačkim majstorijama. Nakon trupova i lucova, nešto tromijih od palamida, hitre, vješte i prelijepe skuše zasjenile sve prethodnike jer su se u jatu vrtjele dvoranom tako brzo da se i samom Posejdonu činilo da mu pred očima igraju samo tamne pruge utisnute u modrilju. Ali kad su pred njega doplivale lokarde, umjesto da se s ostalim ribama natječu u umijeću plivanja, zaplešu, okrećući se oko svoje osi i ostavljajući sve nazočne, pa i samoga morskog boga, nijeme od oduševljenja. Sve osim skuša koje su ples svojih rodica doživjele kao neugodan izazov. Zalete se tada one na lokarde u hitrom napadu, pa da ih Posejdon ne uspije u zadnji čas zaustaviti, izbila bi u njegovoj palači prava bitka. Kad ih je razdvojio, ukori bog ratoborne skuše: “Budući da vam više ne mogu oduzeti ljepotu koju ste zaslužile svojim plivanjem, a umalo izgubile svojom naprasnom ćudi, vaša će usta od ljubomore zauvijek ostati stisnuta u zakrivljenu crtu, dok će vama, drage lokarde, na glavi stalno poigravati veseli smiješak koji vam više neće silaziti s lica. Zvat će vas stoga skordyla, vesele, zaigrane ribe i jesti samo o posnim danima, da smiješkom uljepšate ljudima post, dok ćemo svi svakodnevno smjeti uživati u turobnim skušama, ma koliko bilo ukusno i cijenjeno njihovo meso.“ Kad je saslušao učitelja, zausti kraljević: “Pa zašto smo onda u ovaj mrsni dan pojeli naše lokarde?“ “Zbog toga što su se već odavno pomirile sa svojim rodicama skušama s kojima već dugo dijele i podmorje i naše stolove.“ Ušute i opet prionu uz pečenu ribu, i ne sluteći da će jedan uskoro osvojiti gotovo čitav tada poznati svijet, a drugi uspostaviti misaoni sustav koji će tom svijetu dati novi smisao. Kažu, donekle zahvaljujući i posnim lokardama.

Posni brujetin od lokardi

Na 1 dl maslinova ulja zažutite 2 sjeckane kapule i 4 zdrobljena režnja češnaka pa dodajte 3 stiještene rajčice dok se povrće ne ugusti u smjesu. U šalšu ubacite 2 očišćene i prepolovljene lokarde, 1 sjeckani ljuti feferon, podlijte s 0,5 dl bijele kvasine i 1/2 dl prošeka, pa posolite po volji. Kuhajte dok riba ne bude gotova, a umak ugusti. Služite vruće ili hladno.

Lokarde na lešo s crvenim paprom

Oko 1 kg očišćenih lokardi kuhajte u l l vrele vode u koju ste ulili 1 dl kvasine, 1 dl bijela vina, ubacili 4 lista lovora i 2 žlice crvenog papra. Neka se skuhaju, ali tako da unutra omekšaju a izvana ostanu tvrde. Procijedite ih, posolite krupnom soli, pospite kuhanim crvenim paprom i služite kad se dobro ohlade podlivene maslinovim uljem.

Vezane vijesti

Zadnji Barbierijev 'Kanconijer'

Zadnji Barbierijev 'Kanconijer'

Pisac i kulinarski ekspert Veljko Barbieri objavio je posljednji, četvrti svezak književnog i gastronomskog bestselera Kuharski kanconijer u izdanju… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika