OAZA OPERE U BIVŠEM KINU Lidija Horvat-Dunjko i Ronald Braus ispred Kinoteke gdje će izvoditi opere kad budu nastupali u ZagrebuMladi bariton Ronald Braus nedavno je pokrenuo zanimljiv projekt - odlučio je osnovati prvu hrvatsku komornu operu koja bi bila, kako kaže, bez adrese. Za komorne opere se odlučio jer najčešće broje samo jedan ili dva čina, manji broj solista i malen orkestar, odnosno nisu zahtjevne niti skupe i mogu se odigrati bilo gdje. Prva operna premijera, Donizettijeve “Rite”, održat će se 12. travnja u prostoru bivšeg zagrebačkog kina Kinoteka u kojem će, kao na jednoj od stalnih lokacija, projekt zaživjeti.

Ideja je da se komorne opere postavljaju u bivšoj Kinoteci, da se ljeti održavaju na Gornjem gradu, na otvorenom, te da se u međuvremenu izvode u što više hrvatskih gradova. Donizettijeva opera “Rita”, koju je odlučio postaviti prvu - i to u režiji koreografa i bivšeg ravnatelja baleta HNK-a Dinka Bogdanića kojem je to prva operna režija, ima duhovitu i zanimljivu radnju.

Govori o vlasnici gostionice i hotela Riti, koju interpretira priznata sopranistica Lidija Horvat-Dunjko, a koja živi s drugim suprugom misleći da je prvi poginuo. No prvi suprug, odnosno Ronald Braus, vraća se kući i sukobljava s njezinim novim suprugom Beppom kojeg interpretira tenor HNK-a Nikša Radovanović. Opera pritom ne govori o klasičnom ljubavnom trokutu u kojem se dva muškarca bore koji će osvojiti ženu, već obrnuto: njih dvojica se sukobljavaju koji će uspjeti od nje pobjeći, a Gasparo se vratio kući samo kako bi razvrgnuo bračni ugovor i oženio se drugom. Kostimografiju potpisuje Elvira Ulip, a orkestar je Braus sastavio od “vrsnih glazbenika iz raznih zagrebačkih orkestara”. O čitavom projektu, koji je samo jedna od stvari koje Ronald Braus trenutačno planira, 33-godišnji bariton iz Rovinja kaže:

“Želja mi je približiti operu prosječnom čovjeku, djeci i umirovljenicima, a pogotovo ljudima koji ju nemaju gdje pogledati. Zato je bitno da je ona jednostavna, da može putovati svugdje i da ju mogu vidjeti i oni u Gospiću, Delnicama ili Pazinu. Već su dogovorena gostovanja u Puli, Rovinju i Varaždinu, tako da će putujuća opera uskoro zaživjeti. Osim toga, mislim da je kratka, zabavna komorna opera ujedno i odlična premosnica prema velikim opernim djelima - čini mi se pretenciozno očekivati da nekome prvo operno iskustvo bude velika četverosatna opera i da mu se odmah svidi. Publiku treba postupno educirati za klasičnu glazbu, pogotovo kad je riječ od djeci.”

Zanimljivo je i što će opera biti na hrvatskom, što je neuobičajeno - slavni dirigent Herbert von Karajan je, priča Braus, još ‘60-ih godina prošlog stoljeća uveo praksu pjevanja isključivo na originalnom jeziku, što je i danas ustaljeno u svijetu. Međutim, odluka da komorne opere u sklopu Brausova projekta budu na hrvatskom ponovno objašnjava približavanju opernih djela šarolikoj publici:

“Podržavam pjevanje na originalnom jeziku, ali kako je riječ o komičnoj jednočinki koja će, između ostalog igrati i za djecu, važno je da ljudi razumiju tekst te da se mogu nasmijati i poistovjetiti s ulogama.”

LIDIJA HORVAT-DUNJKO, Nikša Radovanović, Ronald Braus i Dinko Bogdanić u Kinoteci pripremaju komornu operu 'Rita'Do dogovora da primarni prostor za njegov projekt komorne opere bude bivša Kinoteka došlo je zahvaljujući njegovoj svestranosti. Braus uz pjevanje, organizaciju ljetnog festivala “Ronald Braus i gosti” u Rovinju, osmišljavanje nove televizijske emisije i voditeljski posao, već deset godina dirigira mješovitim pjevačkim zborom u crkvi Sv. Blaža kraj Kinoteke, u čije je vlasništvo to kino nedavno i vraćeno. Župniku je ispričao ideju za svoj projekt i on je pristao dati mu prostor na povremeno korištenje. Na ljeto planira postaviti Händelovu operu “Julije Cezar” “u komoriziranoj adaptaciji”, na nekoj od lokacija na Gornjem gradu, na otvorenom.

Na jesen, pak, ponovno u Kinoteci planira postaviti operu “Medium”, nedavno preminulog talijanskog opernog skladatelja Gian Carla Menottija. Njegova opera “Telefon”, u kojoj je Braus nastupio s Lidijom Horvat-Dunjko, izvedena je proteklog ljeta u atriju zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, što mu je i dalo ideju za osnivanje hrvatske komorne opere.

“To je bio eksperimentalni projekt, koji je odlično prošao. Bilo je prepuno, ljudi su visjeli s balkona muzeja. Tu smo operu napravili za potrebe T-coma, koji je bio sponzor. Nakon izvedbe pročitao sam kritiku u jednom dnevnom listu, u kojoj je stajalo da je “Telefon” nada u početak rada komorne opere i to me motiviralo da se prihvatim ovog projekta. U slučaju financiranja “Rite” uskočio je Grad Zagreb, Ingra i Pliva te lokalne zajednice u kojima je dogovoreno gostovanje, što mi je izuzetno drago. No, za buduće opere imam drugo rješenje - želio bih da svaka opera ima svog sponzora, upravo kao što je to bio slučaj s T-comom i “Telefonom”. Tako je dogovoreno da će “Cezara” sponzorirati Badel, jer oni imaju proizvod istog imena. Time želim dokazati da kultura može biti marketinški opravdana i profitabilna, bez odricanja.”

Svoj projekt Braus je nazvao Opera b.b., čime želi reći da će funkcionirati svugdje bez obzira na adresu. Planira gostovati i u školama te umirovljeničkim domovima, pa i “dovesti ju na selo”. Cilj mu je i mladim glazbenicima, pogotovo opernim pjevačima, stvoriti scenu na kojoj će moći nastupati.

DINKO BOGDANIĆ, bivši ravnatelj Baleta HNK Zagreb, prvi se put okušao u režiji“Glumcima je lakše jer Hrvatska ima puno teatara, dok opere daju samo četiri kazališta. Operu b.b. sam i zamislio tako da ju s vremenom potpuno preuzmu mladi glazbenici. Tako će priznatu sopranisticu Lidiju Horvat-Dunjko kasnije, uz njezinu pomoć, zamijeniti neka mlađa pjevačica. Predstavom će dirigirati talijanski mestro Gianluca Marcianó a kasnije i maestro Antun Petrušić. On će ujedno biti i mentor Kreši Batiniću koji je upravo diplomirao dirigiranje u klasi Vjekoslava Šuteja i koji će kasnije preuzeti dirigiranje. Pjevači moraju naučiti i surađivati s orkestrom, režiserom i dirigentom, moraju naučiti hodati pozornicom.”

Mladi bariton, koji je diplomirao u klasi Dunje Vejzović, slobodan je umjetnik i takav status želi zadržati zbog raznolikosti poslova kojima se bavi. Mnogi, kaže, ne razumiju njegovo “svaštarenje”, ali za njega ono ima posebnih draži:

“Iz svake stvari koju radim iziđem s novim iskustvom. Jednako me veseli pjevanje, nedjeljna misa s crkvenim zborom, putovanje s gospođama iz ženskog zbora ‘Hrvatica’ kojim isto dirigiram, nastupanje u osnovnim i srednjim školama, vođenje programa. Veseli me i estrada, a pogotovo povezivanje estrade i kulture. Mislim da kultura ne bi trebala biti elitistička.”