IZGUBLJENI TERITORIJI Ključni element slovenske teze o hrvatskom povijesnom dugu je činjenica koje je teritorije Slovenija morala prepustiti Italiji nakon Drugog svjetskog rata: riječ je o velikom području oko Trsta i Muggie, s kojim je Slovenija izgubila i po prilici oko deset posto tadašnjeg stanovništva Hrvatska bi trebala prepustiti cijeli Piranski zaljev Sloveniji zbog “hrvatskog povijesnog duga Sloveniji”, tvrde pojedini slovenski političari i povjesničari. Slovenska ljudska stranka i njen predsjednik Janez Podobnik pokrenuli su kampanju i u slovenski parlament uputili Rezoluciju o granici između Republike Slovenije i Republike Hrvatske, koja se oslanja na navodni dug zbog kojega bi Hrvatska trebala Sloveniji prepustiti dio teritorija oko kojeg se dvije zemlje spore. Tako je Podobnik, poznat po oštroj politici prema Hrvatskoj, u hrvatsko-slovenskim odnosima otvorio potpuno novo pitanje, pitanje hrvatskog povijesnog duga Sloveniji. SLS tvrdi kako je Hrvatska Sloveniji moralno dužna zbog toga jer je Italiji nakon Drugog svjetskog rata pripao dio slovenskog teritorija te zato što su, prema njihovu mišljenju, Slovenci spasili Hrvate u Istri od istrebljenja. Sve je to dio “hrvaškog zgodovinskog dolga Sloveniji” - o tom se terminu u Sloveniji raspravlja već neko vrijeme, a u Hrvatskoj je poznat samo domaćim povjesničarima.

JANEZ PODOBNIK - Šef SLS-a, poznat po oštroj politici prema Hrvatskoj, stoji iza rezolucije o granici između Slovenije i Hrvatske u slovenskom parlamentuSLS-ov prijedlog o rješenju graničnog spora sastoji se od četiri točke, a posebno je zanimljiva treća koja govori o dugu. Taj navodni dug nastao je u razdoblju od kraja Prvog do kraja Drugog svjetskog rata, kada su u više navrata prekrajane granice Italije i Jugoslavije. SLS i njegov predsjednik Podobnik smatraju kako je zbog slovenskog teritorija koji je pripao Italiji odgovorna Hrvatska i stoga ona ima moralni dug prema Slovencima. Taj dio rezolucije oslanja se na tekst slovenske povjesničarke Milice Kacin Wohinz. U tekstu nazvanom “Hrvaški ‘zgodovinski dolg’ Slovencem”, objavljenom još 1999., ona tvrdi kako je Hrvatska moralno dužna Sloveniji zbog toga jer su Slovenci izgubili dio svoga teritorija koji je pripao Italiji, dok je Hrvatska u utvrđivanju granice prošla mnogo bolje. Druga osnovna teza njenog djela je da su Slovenci zaslužni za opstanak Hrvata u Istri. Naime, radi se o razdoblju između dva svjetska rata u kojemu je Italija vršila veliki pritisak denacionalizacije i Hrvata i Slovenaca u Istri. Tako su mnogi kulturni domovi i ostale institucije Hrvata u Istri bili uništeni, velik broj Hrvata bio je prisiljen na izgnanstvo, a neki poput Vladimira Gortana i ubijeni. O svojim tezama Milica Kacin Wohinz za Nacional je rekla: “Ja govorim isključivo s povijesnoga stajališta. Povjesničarka sam, nisam političarka. Stvari o kojima je riječ u tome djelu su zbivanja koja su se odigrala u prošlosti i nepobitna su.” Milica Kacin Wohinz već 40 godina proučava povijest Julijske krajine, u koju spadaju Trst, Istra i Slovensko primorje, u razdoblju dok je pripadala Italiji. “Moj tekst spomenut u rezoluciji SLS-a govori o vezanosti Hrvata i Slovenaca u Istri i dokazuje kako su tršćanski i gorički Slovenci Josip Vilfan, Engelbert Besednjak i Virgilji Ščeki održavali narodni i kulturni otpor protiv talijanske denacionalizacije istarskih Hrvata u doba fašizma. I ilegalna organizacija Vladimira Gortana bila je poticana iz Trsta. Hrvate u Istri bi Italija u potpunosti asimilirala jer hrvatska inteligencija je bila prognana, narodni i radnički domovi kao i tiskara u Pazinu razrušeni. Posljednji politički radnik koji je ostao i djelovao poslije 1927., kad su ukinuta sva društva i stranke, bio je svećenik Božo Milanović. A i on je živio u Trstu, tamo je tiskao posljednju dopuštenu literaturu i vodio otpor u Istri preko zajedničke slovensko-hrvatske organizacije Edinost. To prikazujem i dokazujem u svojem članku.”

PETAR STRČIĆ, hrvatski povjesničar i akademikPoznati hrvatski povjesničar i akademik Petar Strčić slaže se da su Slovenci pomagali Hrvatima u narodnom preporodu, ali i obrnuto. “Objektivno gledajući to su povijesni događaji i zbivanja na koja su i Hrvate i Slovence natjerale velike sile. Povijesno gledajući Istra nikada nije bila u sastavu hrvatske države, sve dok sami Hrvati nisu 1943., ne obavještavajući nikoga, ni ZAVNOH, ni AVNOJ, ni vrh Partije, odlučili prekinuti državnopravne odnose s Kraljevinom Italijom i uključiti se u maticu domovinu Hrvatsku. Ista stvar je i sa Slovenijom. I ona je bila razbijena između različitih sila”, kazao je Strčić.

Slovenci i Hrvati u Istri zajedno su radili na otporu denacionalizaciji koju su brutalno provodili Talijani. Pritisci Talijana na oba naroda bili su jako veliki. “Denacionalizacija u Istri jednako je zahvatila i Slovence i Hrvate. Činjenica je da su neki slovenski političari i preporoditelji znatno pomagali u borbi za nacionalni opstanak, ali bilo je i obrnuto. Hrvati i Slovenci su pomagali jedni drugima. Suradnja je bila svestrana i prekrasna tako da ne možemo reći da to nije točno”, kazao je Strčić.

MILICA KACIN WOHINZ, slovenska povjesničarka, kaže da je hrvatski povijesni dug prije svega moralne prirode, ali da je zahtjev iz rezolucije SLS-a opravdanDrugi dio teksta Milice Kacin Wohinz odnosi se na tvrdnju kako je Hrvatska dužna Sloveniji i zbog teritorija koji je pripao Italiji. “Druga stvar koju pokazujem jest ta da je nakon Prvog svjetskog rata granica utvrđena Rapalskim ugovorom u Dalmaciji išla u korist Hrvatske, osim Zadra, a na sjeveru na štetu Slovenaca. Nakon Drugog svjetskog rata situacija se promijenila nagore za Slovence. Za zapadnu granicu Jugoslavije platili su samo Slovenci. U Italiji je naime ostalo više od 100 tisuća Slovenaca i danas su oni, pred Talijanima, na neki način jedini odgovorni za zločine kumunističke Jugoslavije poput fojbi. Znači oni najviše osjećaju talijansku revanšističku kampaniju”, tvrdi Milica Kacin Wohinz. Nakon Drugog svjetskog rata velike države pokušavale su napraviti granice po načelu etničke ravnoteže. “Načelo je bilo da koliko Talijana pripadne Jugoslaviji, toliko će Jugoslavena ostati u Italiji, što je pravedno. No zbog područja o kojem se radi i što se tiče naseljenosti, ti Jugoslaveni su bili isključivo Slovenci. Zbog načela etničke ravnoteže, Slovenci su za Jugoslaviju dali velike žrtve oko 10 posto cjelokupne nacije. Na to područje je Slovenija imala pravo ne samo u vezi s etničkom strukturom, već i stoga što su Slovenci iznijeli najveći teret borbe protiv Talijana i talijanizacije. Italija je nakon prvog rata zadržala upravne crkvene granice iz austrijskih vremena koje se nisu slagale s etničkim granicama. Hrvatska je u Jugoslaviji poslije drugog rata s Istrom, Zadrom i otocima potpuno zaokružila svoj etnički teritorji. Uključila je i narodno miješano područje Istre, koje su Talijani uglavnom napustili. To su povijesne činjenice. U tom smislu Hrvatska ima ‘povijesni dug’ prema Sloveniji”, rekla je Milica Kacin Wohinz.

Strčić se slaže da su Slovenci tim dogovorima oštećeni, ali ne i da su Hrvati za to krivi ili dužni. “Činjenica je da je Hrvatska u to vrijeme dostigla svoje povijesne međe prema zapadu. Slovenci nisu to uspjeli, ali to nema veze s Hrvatima. Da je tko drugi bio tamo umjesto Hrvata, bilo bi isto tako. To je, jednostavno, bila politika velikih sila koje odlučuju na svoj način i tu se nije moglo ništa napraviti. Tako su, recimo, između dva svjetska rata Rijeka, Zadar, Lastovo, Cres, Lošinj i drugi otoci pripali Italiji i što su mogli Hrvati napraviti?” pita se Strčić. Iako je “povijesni dug” već neko vrijeme termin u upotrebi među povjesničarima, on smatra kako je bespredmetno raspravljati o nečemu takvom. “Apsolutno nema govora o tome da su Hrvati nekome nešto dužni. Zašto bih ja kao Hrvat bio dužan za takve stvari, ili moj unuk? To ne dolazi u obzir. Dakako, zaista su Slovenci oštećeni, ali i u odnosu prema Austriji, zbog Koruške kao slovenske matice, pa se i ovdje može govoriti o ‘zgodovinskom dugu’ Austrijanaca. Pa što sve ne čini čak i sadašnji službeni vrh Italije u odnosu prema Hrvatima i Slovencima? Zove ih krvožednim ‘Slavima’, a to nisu Slaveni, kako se u Hrvatskoj krivo prevodilo, nego su to samo Hrvati i Slaveni, nacionalno još uvijek nesazrela plemenska, etnička masa, koja ne zavređuje da ih se zove Hrvati i Slovenci. Uostalom u Trstu je nekada bilo veoma mnogo Hrvata, pa tako možemo ići u nedogled unatrag. Kad se tako gleda, nikada nema kraja, čak do krapinskoga pračovjeka - čiji je on i njegov prostor?” rekao je Strčić. On napominje kako je Milica Kacin Wohinz jedna od najboljih slovenskih znanstvenica, vrhunska povjesničarka i redovito piše s uporištem u izvorima i građi.

On smatra kako se povijest mora ostaviti povjesničarima i budućnost graditi na nekim drugim stvarima, da mladi ne upadaju u zamke u kojima su završile prošle generacije. “Svojim studentima već više od 40 godina dajem svoju formulu od pet N, a glasi ovako: ‘Nitko Nikada Nije Naučio Ništa - iz povijesti.’ Jer da jest - povijest se ne bi ponavljala. Političari često koriste samo neke povijesne činjenice i iskorištavaju ih uglavnom u aktualne svrhe. Nije teško manipulirati poviješću. Nađe se neki političar ili povjesničar koji upotrijebi svoje neznanje i tako započne čak i rat. Ako bi političari riješili sve probleme, od čega bi živjeli?” kaže Strčić.

Milica Kacin Wohinz kaže kako se neke povijesne činjenice trebaju uzeti u obzir pri slovensko-hrvatskim pregovorima o granici. “Moje stajalište je, kao što i stoji u rezoluciji, da bi hrvatska strana trebala uvidjeti i ove povijesne procese i fakte. Povijest bi slovensko-hrvatskim odnosima trebala biti jedan od argumenata, oružje u pregovorima o razgraničenju. Ono nije očitovanje ili nešto strogo utvrđeno, nije ni zahtjev po nečem konkretnom, nego samo povijesne činjenice. Ali najvažnije je da i hrvatska javnost o tome nešto sazna, da uđu u povijesnu memoriju sve okolnosti slovensko-hrvatskih odnosa.” Povjesničarka smatra kako su zahtjevi SLS-a iz rezolucije sasvim opravdani. “Znala sam da je SLS koristio moj tekst u svojoj rezoluciji, ali nisu kontaktirali sa mnom u vezi s tim. Ja nisam pisala iz politikantskih razloga ili za SLS, niti za koju drugu stranku, nego kao historičar. Sa stručnog stajališta mogu reći da zahtjevi iz rezolucije SLS-a imaju povijesnu podlogu i da su opravdani. Pod tim ne mislim samo na točku u kojoj su koristili moje djelo, nego na cijelu rezoluciju”, kazala je Milica Kacin Wohinz. Iako su slovenski teritoriji nakon rata pripali Italiji, a ne Hrvatskoj, Milica Kacin Wohinz smatra kako je moralni dug ipak i dalje na Hrvatskoj, kao ostavština Jugoslavije.