29.03.2007. / 13:51

 

Put oko svijeta u 30 dana

Kao tvoj broker savjetujem ti da nabiješ sajgonke na nos

Pisac, poduzetnik i pustolov, Zagrepčanin Hrvoje Šalković, koji je za svoj roman "Pravi se da ovo nisi vidio" prošle godine osvojio nagradu VBZ-a od 100.000 kuna ekskluzivno za Extra Zonu dva puta tjedno šalje izvješća s putovanja po Aziji i SAD-u. Od početka mjeseca već se javio iz Vijetnama, Kambodže, Laosa i Tajlanda. Prošlog je vikenda posao prve dojmove iz Mijamija. Sve njegove dosadašnje doživljaje, fotografije i videozapise potražite u arhivi Extra zone, a slijedi njegov drugi report iz Mijamija

Nakon tri besana dana konačno smo odspavali nekoliko sati u komadu

Probudila nas je meksička čistačica. Žena je vjerojatno neko vrijeme grebala po vratima naše hotelske sobe, ali kako smo beživotno ležali unutra vjerojatno je pomislila kako tamo nema nikoga, pa je ušla.
Kakva losa ideja...
Broker i ja smo ležali na krevetu a Turčin je iz nepoznatog razloga spavao na podu pot-puno gol. Čitavo mu je tijelo bilo išarano kemijskom jer smo dan ili dva ranije Broker i ja na njegovim ledjima odigrali dvadesetak partija igre križić kružić. Jedan od ormara je bio slomljen i daske su bile razbacane po čitavoj sobi. Dan ranije sam negdje pao i gadno poderao nogu. Zavezao sam je ručnikom koji je sada sav krvav ležao točno ispred ženinih nogu. Ormare nismo koristili pa je roba bila razbacana na sve strane.

Žena se prekrižila, promumljla nešto na španjolskom i odjurila niz hodnik.

Sabrao sam se vraćajući film proteklih nekoliko dana...Mention...Opium...Roger San-chez...Dženan i Adnan, naši prijatelji iz Miamija...moj šogor, čovjek koji mi je oženio se-stru...je li to moguće? Je li zaista moguće da sam i tog nesretnika vidio u Miamiju? Ljudi koji su spremni ići do krajnjih granica zaista mogu vidjeti svašta, primjerice vlastitu pokojnu baku kako puzi pokraj njihovih nogu s nožem u zubima, ili slične ogavne stvari....

Spustio sam se do Lincoln Roada s namjerom da popijem kavu. I stvarno, šogor je bio tu, zajedno s čitavom marketinškom agencijom iz Zagreba. Pozdravio sam se s njima a onda sjeo na kavu.
Ja moram pokriti priču, zavući joj se u pore...moram dotjerati ove sramotne bilješke, ovaj suludi dnevnik putovanja...inače ce me ovi iz Extre ubiti....a Pukanić....Isuse bože, uopće ne smijem pomisliti što će mi taj čovjek napraviti. Ne, ja si to ne smijem dozvoliti
iz džepa sam počeo vaditi zabilješke koje sam zapisivao posljednjih dana - komade salveta, podloške za čaše, izgužvane ulaznice u klubove...na njima je pisalo - dve pune tri prazne....dati streljati Brokera...ne, ti uopće nisi kriv - i još hrpa besmislenih gluposti....
mili Isuse, ja nemam materijal za priču. Mene će strpati u zatvor. Uredjivati tjedne novine u Lepoglavi i nije neka budućnost u karijeri jednog gonzo putopisca...ali k vragu, pa zasto ne...mnoge su sjajne knjige napisane u zatvoru...pa zašto ne bi bio i moj 'Zec na mjesecu'...
Moram se sabrati
Odnekud se za mojim stolom stvorio Broker
- Izračunao sam da trošimo negdje oko 78 i 86 dolara po satu, i tako neprekidno već četiri dana - rekao je - kao tvoj broker savjetujem ti da investiraš jos više, čovječe, ovaj projekt ne može propasti, u dobitnoj si kombinaciji.

Spremili smo se za novu akciju. Bob Sinclare svira u Cameu. Ali subota je na South Beachu, a Cameo je jedan od najboljih klubova u okolici. Kako se ubaciti unutra? Red is-pred Camea bio je dvije stotine metara dug. Nekako smo se progurali do ulaznih vrata. Bo-ris Becker je prošao pored nas. Redari su se razmaknuli i pustili ga unutra. Broker je povukao redara za ruku.
- Hej čovječe, puštaj nas unutra - zagalamio je - mi smo s Borisom.
Redar ga je tupo gledao
- Ti ne razumiješ, ja sam njegov prijetelj. Nekoć davno, kao dijete, ja sam se hrvao s njim.
Redar je i dallje tupo zurio u njega. Onda mu je Broker šapnuo nešto u vezi novaca i čovjek nas je pustio unutra. I još nas posjeo za VIP stol, pred nas stavio kible pune leda a na njih nasadio par boca vodke. Nek se nađe. Posluzivala nas je konobarica u čipkastim gaćicama. U jednom se trenu zagledala u mene i rekla.
- Ej bre, Shale bre!

Mili Isuse, pa ja nju poznajem, ja sam sam s njom dernečio...sjećanja na neku davnu, bolnu zoru sa beogradske Ade, s ciganske splavi zvane Crne pantere...
Sjećanje na bolnu zoru iz nekog drugog svijeta...
Drugog, ali ne i drugačijeg
Upomoć

Tumarali smo po sva tri flora Camea. Pa malo skakali po stolovima dok je Sinclare za pul-tom radio čuda. Onda su oko pet ujutro objavili fajrunt.
- Kao tvoj broker savjetujem ti da nabiješ sajgonke na nos. Selimo u klub na krovu zgrade u downtownu. Uskoro će izići sunce i to bi tvojim očima moglo stvarati gadne poteškoće.
I zaista smo preselili u Space, klub u downtownu, u paketu sa još tri tisuće povampirenih trance aveti. Gorile na ulazu su opet radile probleme oko ulaženja unutra.

- I was in Nam man - zaurlao sam čovjeku na uho glumeći ratnog veterana. Ustvari, ja sam stvarno bio u VietNAM-u, što čovjeka nije osobito impresioniralo. Zato mu je Broker morao šapnuti nešto na uho i čovjek nas je pustio.
I ušli smo u Space. I popeli se na krov. I izašlo je sunce. I uzverao sam se na stol. I ljuljao se tako do podneva.
Vrlo neotmjen prizor...gonzo putopisac, čovjek u pokretu....sumanuta neman u procesu pokrivanja priče pleše na krovu zgrade dok ga podnevno sunce miluje po čelu...što bi na sve ovo rekao fini svijet sa zagrebačke špice da me slučajno vidi...okreni glavu na drugu stranu...čovječe, igraj na sigurno, pravi se da ovo nisi vidio...

U jednom smo se trenu vratili kući
Samo ne znam u kojem
Odspavali smo malo

Muzicka je konferencija završila
Stotinu tisuća ljudi hrli prema aerodromu. Vraćaju se kući.
A mi...mi za koji sat polijećemo prema Vegasu
Isuse dragi, imaj milosti...
Znam, kriv sam po svim točkama optužnice...
Ali smiluj se, daj da izduram još i Vegas...
Poštedi me još malčice...
Prije nego na me spustiš malj...

Ol rajt
Shale, Miami, South Beach, Florida

Fotogalerija

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika