01.04.2007. / 10:35

Autor: Igor Koruga

SPRINGTIME JAZZ FEVER

Dani vrsnog jazza u BP Clubu

Zagreb, 19-31. ožujka 2007., BP Club

Iako je u spomenuta dva tjedna Zagreb bio domaćin tradicionalnog jazz festivala (Jazzarella), kao i gostovanja operne dive (Barbara Hendricks) u neobičnoj jazz ulozi, valja istaknuti da terminima izvođenja, kao i stilsko-kvalitativnom razinom, nikako nije bilo niti naznake ugroženosti uhodanog jazz-top-projekta kao što je Springtime Jazz Fever.

Energično i neposredno: Liane Carroll

Uvodne dvije večeri predstavila se britanska pjevačica i pijanistica Liane Carroll u formi klasičnog piano tria (Roger Carey na bas gitari i Martin Drew na bubnjevima). Energična i neposredna dobitnica više BBC jazz godišnjih nagrada (2005./2006.) prenijela je slušateljstvu puno pozitivnih vibracija u obliku manje ili više kreativnih vokalnih i instrumentalnih improvizacija uglavnom standardnijeg jazz repertoara. Uz savršenu i uvijek odmjerenu ritamsku podršku Martina Drewa nesmetano je i zanimljivo komunicirala sa svojim londonskim susjedom (oboje žive u londonskoj četvrti Hastings) i uigranim kolegom (kontra)basistom Rogerom Careyem. Simpatični, srdačni i vedri.

Manje je više: Alvin Queen & Boško Petrović Happy Reunion

Naredna dva dana bila su rezervirana za legende festivala pod imenom Alvin Queen & Boško Petrović Happy Reunion. Mario Mavrin na šesterožičanoj Yamaha bas gitari činio je odličnu podršku Alvinu Queenu, dok su se kao solisti uglavnom izmjenjivali Primož Grašić na gitari, te puhački duet - Wendell Brunlous (glas i truba) i Jesse Davis (saksofon).
Petrović i Queen predstavili su se tek tu-i-tamo s kojim solom. Boško po zahtjevnom i (za njega) komotnijem načelu “less is more”, a Alvin prepoznatljivim maštovitim, točnim i energičnim solima koristeći sve dijelove bubnjarskog kompleta. Moram priznati da mi je malo nedostajala duhovita i uvijek zanimljiva i kreativna komunikacija Boška Petrovića i Primoža Grašića, no takve stvari su vjerojatno vezane uz muziciranje u triu (s Mariom Mavrinom).

Navedene duhovitosti zato nije manjkalo u Grašićevom iznimnom pratećem akordičkom nijansiranju, poigravanju vibratima iznimno pogođenim suzvučjima koja su se čula, ali nikada nadglasavala ili ometala solista koji (iz)vodi improvizaciju. Puhači su bili malo preoprezni (ponekad čak i pomalo bezidejni), možda previše fascinirani zvijezdama s kojima sviraju, no nije bilo primjetnih grešaka niti bilo čega što bi pokvarilo ukupan vrlo pozitivan dojam.

Sigurno, jasno i ugodno: Fritz Pauer

Bečki jazz pijanist i pedagog (Jazz akademija u Grazu) Fritz Pauer sa svojim austrijskim kolegama uveo nas je u prvi vikend ovogodišnjeg festivala. Boškov suvremenik i prijatelj, uz pratnju Johannesa Stassera na kontrabasu i Howarda Curtisa na bubnju predstavio je najklasičniju klavirsku jazz školu sviranja. Sigurne, jasne i ugodno zvučeće improvizacije, od akorda do akorda, bile su zanimljive za promatranje, posebno onima koji pokušavaju sami stvoriti kakav-takav klavirski jazz izraz. Fritz Pauer činio je to s lakoćom i istinskim uživanjem. Ponekad strasno kao kakav zanesenjak iz fusion doba koje je sigurno i sam prošao do “pročišćavanja” vlastitog stila, a ponekad suptilno i profinjeno, odgovarajuće raspoloženju u kojem se nalazio. Kontrabas ga je iznimno uspješno pratio i čak preuzimao vodeću ulogu, dok je ritamska pratnja bila znatno suzdržanija nego proteklih večeri.

Avangardna nota: Refraction Quartet

Da bi zagrebački festival imao i svoju avangardnu notu, pobrinuli su se Refraction Quartet. Studenti Glazbeno-ritmičkog konzervatorija u Kopenhagenu i dobitnici prve nagrade na ovogodišnjem natjecanju mlade nordijske jazz komete i ove godine su bili pozvani na naš ugledni europski jazz happening. Kvartet mladenačkog, opuštenog i urbanog dojma (gotovo bi se mogli vizualno portretirati sa Beavis & Butthead lookom), iznenadili su sve prisutne s potpuno suprotnim, zrelim i dorečenim new-bop glazbenim izričajem. Odličnog timinga, osjetno podijeljenih uloga (saksofon i kontrabas u prvom planu) i razumijevanja unutar banda, znalački su izvodili uglavnom autorske skladbe. Ne libeći se uhvatiti u koštac sa zahtjevnošću sviranja jazz balada, te u bržim skladbama podržanim new-orleans groovom pozdraviti povremeno simpatično klavirsko asistiranje Boška Petrovića, Frederick, Anders, Jasper i Snorre pokazali su tko će i kako, u bliskoj budućnosti, voditi europsku jazz scenu.

Lijepa, stasita i tamnoputa: Joice Yullie

27.-29., kao i 31. ožujka bili su dani rezervirani za malo lakše note, odnosno širem auditoriju prihvatljiviji oblik jazza. Mike Sponza je uz svoj blues trio predstavio i fenomenalnu jazz pjevačicu Joice Yullie. Lijepa, stasita i tamnoputa newyorčanka doslovno je podigla BP Club na noge, uključila sve prisutne u ritamsku pratnju pljeskom i pucketanjem prstima i oduševila smislom za show. Duhoviti Talijan (Sponza) i tamnoputa diva gotovo su izvodili skečeve u pauzama, ali i za vrijeme izvođenja poznatih tema kao što su Fever, Summertime, Georgia On My Mind (posvećenu Ray Charlesu)...
Drugi dio ležernijeg repertoara podržali su višegodišnji miljenici domaće publike - Catia & Carlos Werneck Project, odnosno nekadašnji Catia & Boys from Brasil. Naziv grupe odmah upućuje da je riječ o spoju jazza i brazilskog folklora, poglavito bossa nova ugođaja. Podsjetnik na Getz-Gilberto zvuk s još jednom damom u čelnoj ulozi, ovaj put s poznatim južno-američkim, točnije brazilskim šarmom.

Kulminacija kvalitete: David Gazarov

Nisam slučajno na samom kraju odlučio ostaviti jedini solo nastup na festivalu. Predzadnji datum mjeseca ožujka bio je dan nastupa gruzijskog pijanista Davida Gazarova. Iako je i prijašnjih godina nastupao (često upravo na sam rođendan B. Petrovića), ispisat ću njegovu najsažetiju biografiju. Rođen u Azerbejdžanu (Baku) završio je akademsko klasično pijanističko obrazovanje, no nikada nije podlegao isključivom izvođenju klasičnog pijanističkog opusa. Možda zato jer su ga prve impresije uz slobodno sviranje (jazz) vezale upravo uz oca (Eduarda Gazarova) na čijim je probama sa Jazz Big-Bandom mladi David redovito prisustvovao? Svakako su dojmovi bili snažni, duboki i dovoljni za proširenje brazde glazbenog interesa nadarenog momka.

Danas je ime Davida Gazarova vezano isključivo uz vrhunski pijanizam. Kako klasični tako i jazz. Nerijetko mu se nastupi sastoje od Beethovenovih, Mozartovih i Chopinovih djela, baš kao i autorskih jazz skladbi, te već prepoznatljivih parafraza raznih (jazz i klasičnih) standarda poput Caravana, Take Five i Chopinovih etida.Priznajem da i njegove neposredne improvizacije ne ostavljaju dojam većeg ili manjeg znalačkog udaljavanja od glavne teme, već svojevrsnog klasičnog stvaranja (komponiranja) provedbe. Čini se da bi djelo bilo potpuno cjelovito i dorečeno kad bi se, upravo izvedeno, točno zapisalo u notno crtovlje?!

Uza sve navedeno, neupitan je Gazarovov “crnački” osjećaj za ritam, sinkopu, dinamička stupnjevanja i uvijek savršenu intonaciju instrumenta u svakoj sekundi. Svira upravo onako kako svira čovjek koji zna da svira savršeno, a ne na način da pokušava odsvirati savršeno. Ovaj nastup proglasio bi kvalitativnom kulminacijom cijelokupnog festivala Springtime Jazz Fever 2007.

Kako je ovakav festival opstao u netipičnoj, ili bolje rečeno nezvučnoj jazz oazi Europe? Čemu se vraćaju iz godine u godinu europski i svjetski jazz velikani u taj maleni prostor ispunjen ogledalima, uokvirenim umjetničkim fotografijama jazz velikana, tonskim miksetama i uvijek pretijesnom pozornicom?

Bojim se da se odgovor krije u nesebičnom angažmanu uglavnom jednog čovjeka. Nemiran i živi duh Boška Petrovića, karizma i osobitost njegova bića i autoritet višegodišnjeg glazbenog djelovanja motivi su zbog kojih se okuplja umjetnička elita i časti naše sugrađane iznimnim (po)noćnim svirkama.

Što reći na kraju? Sretni smo zbog same činjenice da tu, u susjedstvu, imamo prilike čuti sam vrh europske (i svjetske) klupske jazz scene, da svake godine imamo privilegij iščekivanja redovitog termina proljetne jazz groznice i konačno, zahvaliti se glavnom “kliconoši” svih ovih godina - Bošku Petroviću.


Vezane vijesti

2cellos oduševili na domaćem terenu

2cellos oduševili na domaćem terenu

Karizmatični virtuozi napokon su nakon mnogobrojnih svjetskih samostalnih turneja i turneja sa Sir Eltonom Johnom, došli napokon i na jednu od… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika