Sletjeli smo u Vegas te pljesnive nervozne večeri Ljeta Gospodnjeg 2007.

sletjeli smo ravno iz Miamija, sa konvencije 100 000 trance luđaka koji pod krinkom zimske muzičke konferencije održavaju razuzdane partyje pune pohote i bluda dolje na South Beachu

Sletjeli smo u Vegas a tamo nas je dočekao golemi porezni savjetnik, naš prijetelj koji inače živi u Los Angelesu

- Čitam tvoje reporte na portalu Nacionala - rekao je dok smo se rukovali - ti si zaista odlučio pokriti priču.

- Pa jesam

- Čovječe, ja sam odlučio da ti u tome pomognem.... odvest ću te ravno u srce američkog sna, a ti znas da ono stanuje tu, na Stripu...

- Svaka je pomoć dobro došla - odgovorim mu zahvalno

Taxi nas je odbacio do Mandalay Bayja, gdje nas je čekao apartman s pogledom na grad

pobacali smo torbe po podu i odjurili u klub na vrhu našeg hotela

Klub se zvao 'House of Soul' a mi smo se nalaktili na ogradu terase, rekli konobaru da donese bocu i caše, pa smo u miru stali razgledavati grad

- Evo ti ova tableta - rekao mi je golemi porezni savjetnik - to je konjsko oko, progutaj to i ne samo da ćeš s ove terase vidjeti čitav Vegas... ti ćes moći gledati skroz do Japana...samo pazi, idi do wc-a, stvar je sasvim legalna, kupio sam je u ljekarni, ali to ćeš teško objasniti ovim gorilama sa značkama 'redari'

Otišao sam do muškog zahoda s namjerom da prugutam što mi je dao. Dobro zamišljena, ali i prilično zajebana akcija u datim okolnostima. Odlomio sam polovicu za početak i pokušao je staviti u usta, ali druga mi se polovica izmrvila i prosula po rukavu moje havajke. U taj je tren u wc banuo Turčin.

- What is the trouble - pitao me

- Sve ovo na mom rukavu, to je konjsko oko - odgovorim mu

On nije rekao ništa. Samo je zgrabio moju ruku i počeo je sisati...vrlo neotmjen prizor, mislim si ja. Što da sada u ovaj wc ušeta neki pristojan momak koji je sa suprugom u Vegas doputovao na honeymoon? Neki pristojan momak koji, recimo, svira bas gitaru u pratećem bendu Jasne Zlokić? Ludi Turčin siše rukav nekom tipu u havajskoj košulji, hunter šeširu i sajgonkama na nosu...čovječe, okreni glavu...igraj na sigurno...ma ne, nije istina, nisi ovo vidio...

Dovršlili smo bocu, sjurili se liftom do prizemlja, uskočili u taksi i odvezli se do Stripa.

A Strip je glavna gradska ulica. Na njoj se nalaze svi glavni hoteli, kockarnice i klubovi. Tropicana, Venetian, Cesar's Palace, Belaggio, Paris, New York New York, Flamingo....sve je tu.

Vegas...ovaj grad je sve ono što bi šminkerski svijet radio subotom uveče da su onomad nacisti pobijedili u ratu

Ovo je šesti reich

Jedeš hamburger u separeu Harley Davidson restorana i u miru promatraš kako dolje među fliperima četiri oblokana kaubojska tipa mlate pedera

Rasne, vjerske i seksualne slobode u ovom gradu ne znače ništa

Stripom vladaju sirovi, životinjski zakoni...a ako se odmakneš samo malo dalje od glavne ulice, onda vidiš sumrak civilizacije u pravom smislu...ne dao ti bog da zalutaš u sjeverni Vegas...to je mjesto u koje odlaze oni koji su na Stripu pošteno zasrali motku...za njih nema više povratka

- Kao tvoj broker, savjetujem ti da investiraš u rulet - rekao mi je Broker

Poslušao sam ga

Otišli smo do kockarnice u Circus Circusu. I dok sam bacao prve žetone po zelenoj čoji stola za rulet konjsko je oko počelo djelovati....iznad naših glava ukrajinski akrobati izvode luđačke skokove preko zaštitne mreže....mili Isuse

U jednom sam trenu porušio sve žetone. Krupje se samo kiselo nasmješio. Mislio je da sam pijan, a u ovom gradu svi vole pijance. Oni su lagane žrtve.

Nakon deset minuta ostao sam bez sve love

- Kao tvoj broker, savjetujem ti da skineš sajgonke jer kroz njih ne vidiš ništa, a to za ovim kockarskim stolom može biti pogubno

Poslušao sam ga i skinuo naočale

Ali onda sam ugledao dva polarna medvjeda kako sjede za šankom i cugaju viski....vratio sam sajgonke na nos...mili Isuse, ovo ne može biti istina, ovo se ne događa meni...konjsko oko...ravno iz apoteke golemog poreznog savjetnika...oh mama, can this really be the end?

U Vegasu vole kockare, pa dokle god sjediš za stolom i bacaš žetone konobarica će ti šutke donosti besplatno piće.

Cugao sam i promatrao Brokera i Turčina kako podižu uloge. I dobivali su. Zaista su dobivali. Nakon sat vremena svaki je imao oko tisuću dolara čiste dobiti.

Unovčili su dobitke, pa smo ustali od stola i otišli do obližnjeg kluba koji se zove 'Space'.

Usput smo negdje izgubili golemog poreznog savjetnika. - Gdje je taj čovjek - pitao sam se, krajičkom oka promatrajući golemu žabu krastaču kako trči po krovu casina - pa gdje je k vragu porezni savjetnik....obećao me odvesti ravno u srce američkog sna...ali ne smeta ništa, snaći cu se i sam...pokriti ću ovu priču kako spada, leći ću na nju, zavući ću joj se u pore...mili Isuse, samo da prestane ovo grozno znojenje, ovaj strah koji mi se zavlači u kosti...

U jednom sam se trenu okrenuo oko sebe i shvatio da niti Brokera, niti Turčina više nema na vidiku...

Tražio sam ih neko vrijeme po kockarnici...u jednom mi se trenu učinilo da vidim ministra Ćovića kako kocka za jednim od susjednih stolova...prokleti korumpirani gad...ali ne, to je bio samo neki debeli Amerikanac s kaubojskim šeširom.

Sjeo sam pokraj njega s namjerom da zakockam još koji dolar...ali shvatim da to ipak možda nije najbolji potez...uostalom, gledaj kuda su takve ideje dovele ovo siroto kaubojsko kopile...tko zna koliko dugo već sjedi za ovim stolom, tko zna koliko sati luđačkog znojenja i buljenja u kuglicu koja se vrti u krug...tko zna koliko sati bez sna...

Sna?

Kada sam posljednji puta spavao? Prije dvadeset, ili možda trideset sati? Može li to shvatiti ova kreatura u kaubojskom šeširu?

Mili Isuse...konjsko oko....ja ću tog poreznog savjetnika dati streljati. Da, to mi se čini sasvim razumnim rješenjem svih mojih briga. Ja ću kupiti veliki srebrni pištolj i pucati mu u sljepoočnicu...ali za početak, moram se sabrati...

Izašao sam na ulicu i neko vrijeme hodao u nepoznatom smjeru.

Tko zna kuda će me ovo odvesti? Tko zna u kakvu ću prokletu rupu zalutati nastavim li ovako bezglavo tumarati gradom...možda na svesavezni seminar kotarskih javnih tužitelja, Ili na neku sličnu idiotariju...

Razdanilo se

Ne, nije se razdanilo. Bio je potpuni dan. Odvratno slinavo jutro u ovom gradu luđaka...

Naišao sam na bar, otorio vrata i ušao unutra. Mjesto se zove Wild Bill's Tavern

Nekoliko kreatura za šankom siše Budwiser...a ona konobarica odvratnog zlog lica...to je valjda Wild Billova ženska...

Mili Isuse..evo me samog u Vegasu, skroz zavrnutog od ovog ludila što me već tjednima valja naokolo, bez Brokera, bez Turčina, bez priče za časopis....

Ja se nekako moram dokopati moje hotelske sobe u Mandalay Bayju. Do nje vodi samo jedna ulica, samo Strip. Pet kilometara bezglavog bauljanja po ovom odvratnom jutarnjem suncu...da zaustavim taxi? Pakistanci ne staju kada im u rano jutro sa pločnika mašu ovakve ulične nakaze...ne, ja moram hodati, koračati ravno naprijed....sljedećih ću sat vremena biti najuočljivija avet na Stripu...što je bolje? Nositi crveno-žuto-zelenu havajsku košulju ili ništa? Mogu li uopće preživjeti gol u toj džungli vani?

Baš kada sam ulazio u ovu prokletu Wild Bill’s tavernu čuo sam grmljavinu iznad svoje glave. Pogledam iznad sebe a tamo, iznad autoputa k nebu se diže golemi srebrni DC-10...je li to avion za Los Angeles? Je li golemi porezni savjetnik u njemu? Gdje je taj čovjek uopće? Obećao mi je pomoći da pokrijem priču...obećao mi je pokazati samo srce američkog sna...on je meni lagao...ja moram kupiti pištolj...

Ali ne...najprije se moram dovući do hotela.

Jedina nada mi je da prehodam pet kilometara ovog prokletog Stripa.

Ali ja sam umoran, blagog mi Isusa

Ja se bojim

Ja sam lud

Ova kultura me pobijedila

Koji ja to kurac uopće radim ovdje

Ovo čak nije niti priča koju se očekuje da pokrijem

Oh mama, can this really be the end

Tko je svirao tu pjesmu? Jesam li tu stvar zaista malo prije čuo s džuboksa u uglu? U 9.19 u ovo prljavo sivo jutro u Wild Bill's taverni?

Ne. To brenči samo u mom mozgu, neka davno zaboravljena jeka neke bolne zore u Sajgonu...nekoć davno, napola lud u nekom drugom svijetu...drugom...

....ali ne i drugačijem

Upomoć

Isuse, gnjili valovi paranoje, ludila, straha i mržnje - nepodnošljiva atmosfera u ovome lokalu. Gibaj van. Bježi...

Ova brkata konobarica, Wild Billova ženska me gleda. Što je muškarac bez brkova? Šišaj ga Tomiću, ova je mudrost batina s dva kraja...

Isuse gmizavi bože, ima li u ovom kafiću kakav svećenik? Hoću se ispovijediti. Ja sam jebeni grešnik. Ja sam kriv po svim točkama optužnice....prijevaran, smrtan, bludan....kako god to želiš imenovati...Gospode - kriv sam...

Ali udijeli mi samo tu posljednju milost. Daj mi snage da prehodam ovaj Strip i vratim se u Mandalay Bay...

Jer blagi bože, čitavu su ovu prokletu noćnu moru zakuhali oni ljudi iz onog nesretnog časopisa...za sve je kriva ona urednica koja me nagovorila na sve ovo

Po njoj udari gospode...udri po grešnici.. a mene ipak....

....mene molim te poštedi...

Ol rajt

Shale, Vegas, Nevada, zapisi sa salveta Wild Bill's taverne,

u čast Huntera Stocktona Thompsona, doktora gonza, jednog i jedinog,

čovjeka kojeg sam, u ovom prokletom gradu, konačno razumio do samog kraja i konca

Fotogalerija

• 
• 
• 
• 
•