Objavljeno u Nacionalu br. 594, 2007-04-03

Autor: Robert Bajruši

INTERVIEW

Otto Barić - arhitekt elitnog kvarta u srcu zagreba

PROJEKTANT ZAGREB TOWERA I OBNOVITELJ hotela Esplanade autor je kompleksa u središtu Zagreba koji će osim poslovnih prostora imati i 70 stanova: u razgovoru govori o preobrazbi centra grada, ljubavi prema neboderima, životu u inozemstvu i ocu Ottu Bariću

Barić u dnevnom boravku svoje kuće od 200 kvadrata na zagrebačkom Horvatovcu iz koje, kako kaže, puca pogled na Zagreb kao iz okrugle kuće arhitekta Stjepana PlanićaBarić u dnevnom boravku svoje kuće od 200 kvadrata na zagrebačkom Horvatovcu iz koje, kako kaže, puca pogled na Zagreb kao iz okrugle kuće arhitekta Stjepana PlanićaSredište Zagreba za nekoliko godina definitivno će promijeniti izgled kakav postoji posljednjih desetljeća. Nakon što se dovrši neboder na Jelačić-placu, te obave radovi na Cvjetnom trgu, kao najnovija investicija javlja se izgradnja Ban centra. Istočno od Trga bana Jelačića, na mjestu Gradskog podruma i obližnjeg parkirališta, izgradit će se ekskluzivni kompleks koji će osim poslovnih prostora sadržavati i sedamdeset modernih stanova. Da je riječ o najprestižnijoj zagrebačkoj lokaciji svjedoči i podatak prema kojem će četvorni metar stajati oko 7000 eura. To znači da će troje kupaca penthousea od 300 kvadrata platiti više od 2 milijuna eura, a prosječna cijena stanovanja pedesetak metara od središnjega gradskog trga kretat će se između 600.000 i 700.000 eura. Autor projekta, arhitekt Otto Barić, sin poznatog trenera i bivšeg hrvatskog izbornika, unatoč svemu tvrdi da, kada dobro promisli, cifre i nisu tako velike. Osim prestižne lokacije, stanari će uživati u svim dostignućima moderne tehnologije, imati pogled na katedralu, a nekolicina i vlastite bazene.

Otto Barić ovime postaje jedan od najvažnijih arhitekata sadašnjeg Zagreba, a njegovi projekti u velikoj mjeri formiraju izgled glavnoga grada Hrvatske. Autor je 80-metarskog Zagreb Towera na Radničkoj cesti, a uskoro počinje izgradnja Shopping Cityja, golemog centra između Zaprešića i Zagreba. Osim toga, Barić je obnovio i hotel Esplanade, jedan od gradskih simbola.

NACIONAL: Kako će izgledati kompleks Ban centra?
- Iznimno mi je drago da smo mladi kolege Senka Dombi, Svebor Andrijević i ja pobijedili na natječaju. Ovaj zadatak me intrigira otkako sam diplomirao prije 23 godine jer riječ je o zadnjem bloku u središtu Zagreba, koji treba zatvoriti. Već postoje pješačke zone na Trgu bana Jelačića, Ilici do Frankopanske, Cvjetnom trgu i Bogovićevoj, a sada će se za taj jedan blok proširiti i prema istoku. U profesionalnom smislu, ne smije se zanemariti da je to strašno dugačka kuća koja odgovara matrici tri do četiri donjogradske kuće, što će utjecati na izgled fasade. Ali meni je jako važno još nešto. Smatram da stanovanje mora biti sastavni dio centra grada, a u Ban centru ćemo sagraditi 70 stanova, što znači da će se doseliti oko 250-300 novih stanovnika. Ideja je i da garaža ne bude javna i generira promet nego da tih 600-tinjak parkirnih mjesta zadovolji potrebe stanara i zaposlenika tvrtki koje će unutra imati radne prostore. Vjerujem da će investitor sadašnjim stanarima ovog bloka također ponuditi da pod povoljnim uvjetima dobiju mjesto u garaži.


NACIONAL: Koja je bila ideja vodilja prilikom projektiranja?
- Budući da se radi o najboljem donjogradskom prostoru, vodila nas je misao da devedeset posto stanova ima pogled na katedralu i sjevernu stranu. S druge strane, željeli smo da cijeli objekt najvećim dijelom bude od stakla i samim time se uklopi u postojeću strukturu te, na neki način, odzrcali i katedralu i Vlašku ulicu. Pritom staklena fasada neće biti običan špigl nego će staklo biti otisnuto tako da zadrži intimnost. Na taj način fasada će dobiti još više strukture.

NACIONAL: Što mislite o kritikama koje prate ovakve projekte, a svode se na tezu da je riječ o arhitekturi koja ide na ruku samo elitistima i snobovima?
Sa suprugom Alemkom i kćeri Anabelom koja studira arheologiju i povijest umjetnostiSa suprugom Alemkom i kćeri Anabelom koja studira arheologiju i povijest umjetnosti - Odgovor na ovo pitanje sadrži dvije dimenzije. S jedne strane, cijena zemljišta u Zagrebu toliko je narasla da u samom startu odbacuje mogućnost izgradnje jeftinih stanova. Troškovi izgradnje u centru iznose oko tri tisuće eura po kvadratu, što znači da četvorni metar stana na ovoj lokaciji ne može stajati manje od pet-šest tisuća eura. Znam da je to tri puta skuplje nego u Španskom ili Dubravi, ali također, samo pedeset posto više nego što stoje stanovi na Šalati. U konačnici ovo je kolektivno stanovanje u kojem će zajedno živjeti sedamdeset obitelji, a ne elitistička vila s jednim ili dva stana. Za mene je elitizam imati stan od 300 kvadrata na 5th Avenue u New Yorku, koji stoji 20 milijuna dolara. Uvjeren sam da kod nas nema govora o snobizmu jer snob neće htjeti dijeliti lift s desecima sustanara. Da imam 2 milijuna eura, kao što postoje ljudi u ovoj zemlji koji imaju taj novac, volio bih u najužem centru Zagreba imati penthouse stan od 300 kvadrata s malim bazenom. Ban rezidencije će imati tri takva stana.

NACIONAL: Što će sve imati najbolji stanovi?
- Uz ova tri najveća, bit će još šest stanova od oko 200 kvadrata. Svi će imati prostran dnevni boravak s pogledom na cijeli grad, zatim odvojene reprezentativne javne, ali i privatne dijelove stana. Naša ideja je da budu tehnološki opremljeni svim najnovijim dostignućima. Čitao sam da i Ingra u Ilici gradi “pametne” stanove, ali ne znam kakav je njihov projekt. Stanari u Banu će, recimo, zimi biti na putu, a stan se zbog štednje energije neće grijati. Ali dvanaest sati prije povratka u Zagreb, mobitelom će izdati uputu da proradi grijanje kako bi ih na povratku dočekala normalna temperatura. U kuhinjama će biti “pametni” frižderi koji kada osjete da su prazni, automatski u trgovinu šalju zahtjev za nabavu namirnica. Takve stvari već postoje vani, a imat će ih i naša zgrada, kao i audiovizualne uređaje u svim sobama.

NACIONAL: Što vi mislite o rekonstrukciji Cvjetnog trga, koja posljednjih mjeseci izaziva brojne sukobe?
- Taj prostor će se jednoga dana morati mijenjati, ili za dvije ili dvadeset godina. Donjogradske četvrti se razvijaju u svim gradovima bez obzira na to je li riječ o Innsbrucku koji je deset puta manji od Zagreba ili Münchenu, koji ima približno jednak broj stanovnika, ali neusporedivo veću ekonomsku snagu. Razvoj je neumitan, samo treba sve napraviti kako bi projekti bili što kvalitetniji. Vidio sam projekt Borisa Podrecce i smatram da je zaista najbolji od svih predloženih. Ali ni taj rad nije konačan i vjerojatno se neki dijelovi mogu poboljšati jer do početka gradnje trebaju proći bar dvije godine. To razdoblje iskoristimo za aktivni dijalog, no sama ideja i pristup ovom projektu su pozitivni. Zašto nitko nikada nije postavio pitanje Oktogona, koji je potpuno ista stvar, samo što je izgrađen prije stotinu godina. Oktogon jednako tako valorizira prolaz kroz blok koji vodi na Cvjetni trg, i u biti je isto što i projekt koji namjerava realizirati Tomislav Horvatinčić. Promet je pravo pitanje koje se mora riješiti u današnjem Zagrebu. Naša garaža će očistiti cijelu Staru Vlašku od automobila jer tamo ljudi dolaze samo kako bi napravili krug i pokušali pronaći parking. Kada taj dio postane pješačka zona, parkirat će se u garaži na Langovu trgu ili pokraj Hrvatskog narodnog kazališta, i prošetati do Trga bana Jelačića.

NACIONAL: U kojoj je fazi 80-metarski poslovni toranj na Radničkoj ulici, čiji ste projektant?
- Zagreb Tower je dovršen i mislim da je popunjena približno polovica kapaciteta. Ispao je točno onako kako sam ga zamislio, a sada treba dovršiti radove na tom dijelu Radničke ceste. Tamo će nastati novo veliko križanje, a taj dio de facto postaje zagrebački City. Mislim da je to dobro jer riječ je o dijelu grada koji je dostupan bez obzira na to dolazite li s aerodroma, autoceste ili Slavonske i Zagrebačke avenije.

NACIONAL: Može li Zagreb podnijeti takav porast izgradnje poslovnih i trgovačkih centara?
LUKSUZNI HOTEL Esplanade renoviran je za 15 milijuna eura pod Barićevim vodstvom, a na Radničkoj cesti projektirao je poslovni toranj Zagreb TowerLUKSUZNI HOTEL Esplanade renoviran je za 15 milijuna eura pod Barićevim vodstvom, a na Radničkoj cesti projektirao je poslovni toranj Zagreb Tower - Sadašnja situacija podsjeća me na kraj 80-ih i početak 90-ih, kada sam radio u Pragu. Češka se u to vrijeme približavala Europskoj uniji, i u Pragu su se u prvom ciklusu gradili uredi i shopping centri. Onda je došlo do zastoja, a kada su ušli u EU, počeo je drugi ciklus izgradnje ureda i poslovnih prostora. Ista stvar se događa i u Hrvatskoj, samo uz vremenski odmak od deset godina. To je dobro jer strane tvrtke otvaraju predstavništva, dolaze njihovi ljudi, investitori, pravnici, prateće stručne službe i svi trebaju nove poslovne prostore. Stari poslovni prostori u središtu Zagreba se napuštaju i sve se seli u novoizgrađene objekte. Zahvaljujući dolasku stranaca raste kupovna moć, jer je kupovna moć Zagrepčana ipak ograničena. Otvaraju se i dobri restorani i shopping centri, a dio novca koji se slijevao u Trst i Graz sada ostaje ovdje. Osobno sam uvjeren da Zagreb može podnijeti još 200 do 300 tisuća kvadrata shopping centara i tu tezu ću razraditi u doktoratu koji pripremam na Arhitektonskom fakultetu.

NACIONAL: Primjećujem da volite nebodere.
- U svojem stvaranju, čovjek se voli približavati nebu. Pogledajte gotičke katedrale koje nisu ništa drugo nego simbol i znak da svaki put kada čovjek prolazi i podigne pogled mora pomisliti “joj, moram ući unutra”. Priznajem kako je neboder forma koja me privlači, ali visoke zgrade su također posljedica rasta cijene zemljišta. Moram priznati da ne znam koliko stoji zemljište na kojem ćemo izgraditi Ban centar, ali siguran sam da je besmisleno skupo.

NACIONAL: Kada ste diplomirali?
- Završio sam studij u Zagrebu 1983., a onda sam otišao u vojsku. Poput većine mladih arhitekata nekoliko godina sam radio sitne poslove od kojih je najznačajniji projekt bio Klub 88 na stadionu Dinama. Negdje krajem 1988. otac mi je otvorio neka vrata u Austriji i sa suprugom sam napustio Zagreb. Radio sam neke trgovačke centre i dućane, a onda mi se pružila prekrasna prilika da odem u Prag i ispečem zanat. Tamo sam proveo četiri godine i na samim Václavskim námestíma broj jedan renovirali smo prekrasnu ogromnu secesijsku kuću, u koju smo smjestili urede i trgovine. Istodobno sam radio u velikom ATP-ovu birou u Münchenu, a onda smo se 1994. odlučili vratiti u Zagreb. Kći nam je kretala u školu i nismo je željeli odgojiti kao Njemicu. Sa svojim partnerom, profesorom Kasanićem, otvorio sam biro koji je radio manje poslove, ali ništa pretjerano bitno. Onda smo 2000. počeli prvi veliki posao, a to je izgradnja Shopping Cityja Zaprešić, gdje smo se sedam godina iskilavili da bismo tek nedavno osigurali sve preduvjete za početak radova. Taj projekt je Hrvatska u malom jer unatoč potpori lokalnih vlasti i moćnim investitorima, nikako nismo uspijevali svladati sve teškoće. Ista stvar se događa u istarskoj Barbarigi, gdje od 2002. postoji odličan projekt gradnje dvaju hotela i golf-igrališta, ali stvar je zaustavljena. Negdje 2000. s austrijskim ATP-om krenuli smo u ozbiljnije poslove i obnovili Esplandu te dva opatijska hotela Astoriju i Bristol. Kasnije su uslijedili Shopping City, Zagreb Tower, i kao kruna dosadašnje karijere, projekt Ban centra. Jako mi je žao što nismo dobili projekt rukometne dvorane za svjetsko prvenstvo. Bili smo blizu, ali realno gledano, naš projekt nije bilo moguće izgraditi. Mislim da mogu reći kako sam se etablirao, a krajem 2006. isplatio sam austrijske partnere i sada sam samostalan. Zapošljavam petnaest suradnika i imam puno bolje mogućnosti nego kad sam bio u velikom sustavu. Imam 49 godina i u sljedećih deset godina mogu stvoriti neki bitan opus za koji vjerujem da sam sposoban.

NACIONAL: Koliko vam je otac pomogao u karijeri?
- U Linzu sam kao junior igrao nogomet, a on mi je rekao: “Otto, nikad nećeš zaraditi za život kao nogometaš.” U tome je bio otvoren i nikada ne bi podržao moju nogometnu karijeru jer je bio uvjeren da neću uspjeti kao profesionalac. S druge strane, nevjerojatno je kolika vrata otvara naše zajedničko ime, koje mi je, inače, dala baka. Iako je moj stari prestao trenirati Fenerbahçe još prije deset godina, uvijek kada doletim u Istanbul aerodromski službenici čim otvore putovnicu radosno komentiraju: “Oho, Otto Barić, Otto Barić.” Naravno da sam svjestan kako mi je ime pomoglo, ali nas dvojica se ne bavimo istim poslom. Druga stvar koja je pomogla jest materijalna sigurnost jer se nikada nisam morao bojati gladi, iako mi otac nikada nije kupovao luksuzne stvari.

NACIONAL: Kako ste se opredijelili za arhitekturu?
- To je nešto čime sam se odlučio baviti još u gimnaziji. Volio sam slikati, ali nisam imao dovoljno talenta. Zagrebački arhitektonski fakultet tada je bio prilično elitistički, a na mene su snažno utjecali profesori Kincl, Filipović i Hržić. Dovoljno je pogledati radove Kovačića ili Galića i shvatiti kako zagrebačka škola arhitekture ima visoku kvalitetu. Za mene arhitektura nije posao nego život. Volim putovati i razgledavati razna mjesta na svijetu.

NACIONAL: Koje su vaše omiljene građevine?
- Ima ih dosta, ali fasciniraju me gradovi, posebno New York, Šangaj i Hong Kong. Ti gradovi se i dalje strahovito razvijaju, a mislim da arhitekt takve stvari treba vidjeti uživo. U Šangaju se godišnje izgradi 300 novih nebodera, što znači da svaki dan nikne po jedan. Na mene strašno djeluje i Havana. Posjetio sam je tri puta i tamo ljudi već 40 godina žive kao mi 1947., ali ono malo što naprave ima neku kvalitetu. Havana je dokaz da bogatstvo nije preduvjet kreativnosti jer oni su siromašni i žive u realnom socijalizmu, ali posjeduju ideje. Jako me zanimaju São Paulo i Južna Amerika i mislim da ću uskoro krenuti u obilazak tog kontinenta.

NACIONAL: Koliko znam, i supruga je arhitektica?
- Da, imala je manji biro i na neki način radili smo paralelno. Međutim njezin glavni interes su interijeri, uređivala je hotel Bristol, a sada radi na još jednom projektu. Velika je potpora u svemu što radimo. Imamo i kćer Anabelu koja studira arheologiju i povijest umjetnosti.

NACIONAL: S obzirom na to da živite na relaciji Hrvatska - Austrija, reklo bi se da ste tipični srednjoeuropski arhitekt.
- To je logična posljedica mojeg odrastanja. Mislim da posjedujem srednjoeuropski senzibilitet i podjednako dobro se osjećam u Beču, Budimpešti, Pragu ili Zagrebu. Sličan senzibilitet ima i Podrecca i nama je ovdje puno lakše graditi nego nekom Amerikancu. Doista mogu reći da se osjećam kao Srednjoeuropljanin. Imam sreću da sam odrastao u dvojezičnoj atmosferi i svejedno mi je govorim li hrvatski ili njemački. Makar mi to zna stvarati probleme s investitorima iz Njemačke ili Austrije. Kada govorite njihov jezik, oni očekuju i da ih u potpunosti podržite, a to nije moj običaj. Često im govorim: “Došli ste u Zagreb i ne govorite mi kako je u Beču. Ja znam kako je u Beču i da tamo idem graditi, držao bih se austrijskih propisa.” Puno stranih investitora dolazi u Hrvatsku samo kako bi okrenuli ili zaradili novac, a to ne volim. Moramo ih naučiti da su ovo Hrvatska i Zagreb i da ovdje trebaju poštovati naše propise.

NACIONAL: Na početku ste kazali kako biste, da imate 2 milijuna eura, kupili stan u Ban centru. U kakvim onda uvjetima živite?

- Počeo sam s malim stanom od 38 kvadrata na Svetom Duhu. Kada smo otišli u Beč, digli smo kredit i kupili jedan tavan, koji smo preuredili u stambeni prostor. Poslije smo otišli u München, a zatim prodali stan u Beču i kupili jedan u središtu Zagreba. Onda nam se pružila dobra prilika i kupili smo pola kuće na Horvatovcu u kojoj imamo predivnu dnevnu sobu, iz koje puca pogled kao iz okrugle kuće Stjepana Planića. To znači da se s 360 stupnjeva vidi Zagreb. Ali čak i tih naših 200 kvadrata na Horvatovcu ne vrijedi ni približno poput penthousea koji ćemo izgraditi.

Srednjoeuropski arhitekt

Barić za sebe kaže da je tipični srednjoeuropski arhitekt, što je posljedica njegova odrastanja. Kaže da se podjednako dobro osjeća u Beču, Budimpešti, Pragu ili Zagrebu.

Biografija

  • Rođen 1958. u Zagrebu
  • 1965. - 1970. s obitelji živio u Njemačkoj, a 1970. - 1974. u Austriji
  • 1975. vratio se u Zagreb gdje je završio V. gimnaziju, a 1983. diplomirao na Arhitektonskom fakultetu
  • 1989. - 1994. radio u Beču i Münchenu
  • 1994. vratio se u Zagreb i otvorio arhitektonski biro
  • ima suprugu Alemku i kćer Anabelu.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika