George W. Bush, američki predsjednik, s potpredsjednikom Dickom Cheneyjem, ministrom obrane Robertom Gatesom i ministricom vanjskih poslova Condoleezzom RiceZatočenje petnaestero britanskih mornara i marinaca u spornom području na ušću Shatt Al Araba u Perzijski zaljev izravan je odgovor na zatočenje petero iranskih državljana u sjevernom iračkom gradu Irbilu. Iran uporno traži da Amerikanci oslobode njegove državljane, koje drže još od 11. siječnja, te da prekinu s uhićenjima Iranaca u Iraku, a budući da su se Amerikanci oglušili na iranske zahtjeve, poduzeta je ta protuakcija. Iranci su se odlučili na hvatanje Britanaca, a ne Amerikanaca zato što im je odgovarala lokacija operacije, a i sam čin zatočenja američkih saveznika Britanaca ipak je manje provokativan od mogućeg hvatanja Amerikanaca.

Do iranske akcije došlo je u području gdje nisu najtočnije definirane granice između iranskih i iračkih teritorijalnih voda u kojima operiraju britanske pomorske snage. Iran i Irak ne mogu se točno složiti gdje rijekom Shatt Al Arab ide njihova međusobna granična crta, te koji otoci u samom ušću pripadaju kojoj zemlji. Irak ima vrlo uzak izlaz na more, stiješnjen između iranskog i kuvajtskog teritorija, pa i vrlo uzak prostor u Perzijskom zaljevu svojih teritorijalnih voda, gdje u posljednje doba britanska fregata HMS “Cornwall” kontrolira pomorski promet i sprečava krijumčarenje. Prilikom kontrole jednog sumnjivog broda, do kojeg su se britanski vojnici s “Cornwalla” dovezli u dva velika gumena čamca, opkolilo ih je šest iranskih brodova, te su britanski vojnici zarobljeni bez incidenta.

Troje marinaca iz skupine koju su Iranci zarobili u Perzijskom zaljevu i sada ih iz dana u dan prikazuju na državnoj televizijiOni su ispitani, a prema iranskim tvrdnjama oni su priznali da su ušli u iranske teritorijalne vode, pa će im se - to također tvrde iranski mediji - suditi zbog špijunaže. Osuđenicima za špijunažu u Iranu prijeti smrtna kazna. Te najave pokazuju da Iran namjerava na ovom slučaju praviti maksimalni pritisak, a jedna iranska studentska organizacija objavila je da će britanski vojnici biti oslobođeni tek kada Amerikanci oslobode Irance zatočene u Iraku. Saudijski list Al-Sharq al-Awsat, koji izlazi u Londonu, tvrdi, pozivajući se na iranske vojne izvore, da je jedini cilj te akcije bila upravo zamjena za zarobljene Irance u Iraku. Kao što je poznato, Sjedinjene Države od kraja 2006. sve žešće optužuju Iran da on stoji iza sve većeg broja napada na američke vojnike u Iraku paklenim strojevima koji su toliko sofisticirani da ih pobunjenici ne mogu sami proizvesti nego ih, tvrde Amerikanci, dobivaju iz Irana. Čak je i američki predsjednik George W. Bush optužio elitnu brigadu Quds Iranske revolucionarne garde da stoji iza operacija protiv Amerikanaca u Iraku.

Američka vojska bila je obznanila da će reagirati na iranske poteze u Iraku. Tako je 24. prosinca 2006. američki dnevnik New York Times objavio da su američke snage u Iraku uhitile nekoliko pripadnika brigade Quds. Dvojica su bili generali Iranske revolucionarne garde, jedan od njih treći u vojnoj hijerarhiji brigade Quds, a iz američkih izvora se tvrdilo da su pri uhićenju zaplijenjeni dokumenti koji dokazuju da je ta brigada isporučivala paklene strojeve iračkim šijitima, ali i održavala veze s nekim sunitskim pobunjenicima. Iračke vlasti su ih protjerale.

Ajatolah ali Hamnet, vođa Iranske revolucionarne garde, udarnih snaga Teherana za koje Amerikanci sumnjaju da opskrbljuju pobunjenike protiv okupacijskih snaga u IrakuNekoliko dana nakon oslobođenja tih ljudi 11. siječnja 2007. jedna američka postrojba izvršila je raciju u iračkom gradu Ibrilu, koji se nalazi u sjevernom kurdskom području, te zauzela zgradu u kojoj su bili iranski predstavnici koji nisu imali diplomatski status. U zapadnim medijima je obznanjeno da su uhićena petorica iranskih obavještajaca. Američki ambasador u Bagdadu Zalmay Khalilzad čak je obznanio da je jedan od njih šef operacija Qudsa, a u iračkim novinama je pisalo da su otkriveni dokumenti koji također dokazuju njihovo subverzivno djelovanje. To je iranska strana energično zanijekala, tvrdeći da je riječ bila o diplomatskom predstavništvu, koje je tek trebalo dobiti službeni diplomatski status. Uhićenike je američka strana odlučila zadržati u zatočeništvu, a oni su još u američkim rukama, gdje su, navodno, podvrgnuti energičnom ispitivanju. Opće je uvjerenje da je sada Iranska revolucionarna garda, koje je brigada Quds elitni dio, odlučila reagirati, te prisiliti Amerikance da puste njihove članove iz zatočeništva. Ti su Britanci uhvaćeni samo zbog zamjene. Iran ima dvije državne vojne formacije, jednu čini redovita iranska vojska, a drugu Iranska revolucionarna garda, vojna formacija zadužena za aktivne operacije, te je izravno podčinjena iranskom vjerskom vođi ajatolahu Aliju Hamneiju. Iranska revolucionarna garda, koja ima sve rodove vojske kao i redovita iranska vojska, pa tako i svoju mornaricu, te koja je po broju ljudstva čak i znatno veća od regularne iranske armije, sigurno je naređenje za akciju dobila od samog Hamneija.

Shahab-3, iranska dalekometna raketa iz jedinice u sastavu Revolucionarne gardeValja podsjetiti da je do sličnog incidenta u istom području već došlo 2004., kada su Iranci zarobili osam britanskih marinaca, ali su ih pustili nakon tri dana. Opće je uvjerenje da će spor s petnaestero britanskih mornara i marinaca trajati bitno dulje. A iranske su vlasti odlučile iskoristiti u propagandne svrhe činjenicu da je među njima i jedna žena. To je 26-godišnja Faye Turney iz posade britanske fregate HMS “Cornwall”, specijalistica za vožnju malih brodica, majka jednog djeteta. Iran je napravio nešto što je zabranjeno po Ženevskim konvencijama o ratnim zarobljenicima, jer je na televiziji u više navrata prikazao snimke zarobljenika, te razgovore s nekima od njih, a objavio je i tri pisma koja je ona, navodno, napisala, svojoj obitelji, poslaniku njene izborne jedinice u Engleskoj i premijeru Tonyju Blairu. U prvom pismu ona je obznanila da se Iranci prema zarobljenim Britancima dobro odnose, te napisala ispriku iranskim vlastima što je ušla u iranske teritorijalne vode. U drugom pod znak pitanja postavlja zakonitost britanske prisutnosti u Iraku. U trećem pismu optužuje Blaira da je ona žrtva njegove nerazumne politike na Bliskom istoku.

Sva tri pisma dobila su u Velikoj Britaniji veliki publicitet, ali ne toliko zbog sadržaja koliko zbog same činjenice da su napisana i objavljena. Ona se, kao i onaj TV intervju, smatraju u Velikoj Britaniji dokazom da je ona bila podvrgnuta nedopustivom pritisku, kojim je natjerana da prizna stvari koje nisu točne, te iznosi stajališta s kojima se očito ne slaže. U britanskom tisku ona se prikazuje kao žrtva nedopustivog odnosa iranskih vlasti prema zarobljenicima.

Britanska strana ne želi zaoštravati situaciju nego je pokušava riješiti tihom diplomacijom, pa od tuda i vrlo koncilijantne izjave britanske ministrice vanjskih poslova Margaret Beckett. No slučaj sve više opterećuje odnose zapadnih zemalja i Irana. U vezi s tim zanimljiva vijest dolazi ovih dana iz Moskve. Ruska novinska agencija RIA objavila je da ruska vojna obavještajna služba posljednjih dana bilježi znakove vrlo užurbane aktivnosti američke vojske uz granice Irana. Agencija se poziva na izjavu jednog funkcionara obavještajne službe, te ga citira: “Posljednje informacije koje je skupila vojna obavještajna služba upozoravaju na pojačane američke pripreme i za zračne, i za kopnene operacije protiv Irana. No Pentagon još vjerojatno nije donio konačnu odluku kada će napad biti izvršen. Pentagon još istražuje kako da izvrši udar koji će omogućiti Amerikancima da bace zemlju na koljena uz najmanju moguću cijenu. Valja upozoriti da je američka pomorska prisutnost u Perzijskom zaljevu prvi put dosegla razinu iz ožujka 2003., kada je SAD izvršio invaziju na Irak.”

RIA citira i general pukovnika Leonida Ivašova, potpredsjednika moskovske Akademije geopolitičkih znanosti, koji je prošlog tjedna izjavio da Pentagon planira izvršiti masovni zračni udar na iransku vojnu infrastrukturu u neposrednoj budućnosti. Da se Amerikanci spremaju za napad već je poznato, o tome se u Washingtonu dosta otvoreno govori, te na to SAD upozorava Iran, posebno u svjetlu dviju stvari: ranije optužbe da Iran gradi nuklearno oružje, te nove optužbe da Iran potiče antiamerički terorizam u Iraku. Novost u RIA-inu izvještaju jest tvrdnja da se SAD osim za zračne udare sprema i za kopnenu ofenzivu protiv Irana. O američkim zračnim pripremama, s kojima su povezane i pomorske pripreme, zna se dosta. U Perzijski zaljev nedavno je uplovio američki nosač aviona USS “John C. Stennis” s posadom od 3200 ljudi, te s 80 borbenih aviona tipa “F-18 Hornet” i “Superhornet”, a s njim je stiglo još osam ratnih brodova, te četiri nuklearne podmornice naoružane krstarećim raketama. Ta je eskadra do sada pomagala operacije američkih snaga i snaga NATO-a u Afganistanu. “Stennis” se u Perzijskom zaljevu pridružio nosaču aviona USS “Dwight D. Eisenhower”, koji je sa svojom eskadrom tu još od prosinca. Početkom ovog tjedna dva su nosača aviona započela velike manevre. Američki ministar obrane Robert Gates na konferenciji za novinare u Washingtonu obznanio je da su manevri bili planirani, a iz Pentagona je objašnjeno da je njihov cilj pokazati da SAD ima kapacitete za obranu pomorskih putova kroz Perzijski zaljev, a posebno kroz tjesnac Hormuz, ako dođe do konflikta. Američki tisak, međutim, tvrdi da su manevri isplanirani kako bi se Iran upozorio da je moguć američki napad ako on ne promijeni svoju politiku.

USS 'John C. Stennis' doplovio je u Perzijski zaljevDo tih je manevara došlo u trenucima kad su se odnosi s Iranom pogoršali, zbog otmice britanskih vojnika, čije oslobađanje britanska vlada traži. Iako i dalje preferira mirno rješavanje spora, britanska je vlada posljednjih dana ipak počela nagovještavati “drugu fazu” rješavanja spora, ne objasnivši što se pod time misli. Po svemu sudeći pod tom “drugom fazom” treba smatrati ovu vrstu vojnog upozorenja. Nakon toga su bili zamijećeni neki blagi znakovi iranskog popuštanja, ne samo zbog vojnog pritiska, nego i šire međunarodne kritike iranskog poteza. Iran je sve izoliraniji na međunarodnoj sceni, a posebno je vidljivo da slabe iransko-ruski odnosi. I izvještaj ruske agencije RIA-e, koja hladno prenosi ocjene ruskog vojnog establišmenta o mogućem američkom napadu na Iran, a da to ne prati nikakav iskaz ruske osude, pokazuje povećanu izolaciju u kojoj se Iran nalazi. Izvještaj RIA-e treba shvatiti i kao neslužbeno rusko upozorenje Iranu da je svašta moguće. Spominjanje moguće američke kopnene operacije protiv Irana posebno je upozoravajuće jer za sada o tome nigdje nije bilo ni riječi, a nema niti znakova da se bilo kakve američke kopnene snage pripremaju u većem broju za tako nešto. SAD doduše ima svoje snage u Iranu susjednim zemljama Iraku i Afganistanu, no te su snage angažirane u tamošnjim konfliktima, a nema nikakvih znakova da bi se tamo prebacivale dodatne američke snage, koje bi bile eventualno upućene u Iran da ratuju.