Kada negdje 2012 kroz 1319 kilometarski naftovod Constaza-Trst, počne teći prva nafta iz Kaspijskog bazena, u međunarodnim će odnosima, strateški značaj Republike Hrvatske izuzetno porasti. Upravo zato, prošlotjedno potpisivanje Memoranduma o razumijevanju u vezi Paneuropskog naftovoda (PAOP), predstavlja jedan od većih uspjeha vlade Ive Sanadera. Jer za manje od pet godina, Hrvatska će ovim projektom, ostvariti iznimne financijske, ali i podjednako značajne političke beneficije.

Riječ je o jednom od najvećih strateških projekata posljednjih desetljeća na prostorima Azije i Europe. Iza Paneuropskog naftovoda stoje američke kompanije koje su vlasnici izvora nafte u Azerbejdžanu, Turkmenistanu i Kazahstanu, a PAOP će zaobilaziti Rusiju. Sadašnje procjene govore kako će cijena ovog naftovoda iznositi između 2 i 3 milijarde dolara, od čega bi Hrvatska morala platiti između 550 i 980 milijuna dolara. Ali pozitivni financijski učinci su nemjerljivi, budući će zarada iznositi od jedne do čak dvije i pol milijarde dolara. Ovo ne treba nikoga iznenaditi jer nafta predstavlja najveći svjetski biznis, na kojem odlično zarađuju i multinacionalne tvrtke kao i države koje su uključene u projekte poput PAOP-a. Podjednaki značaj predstavlja i podatak da se Hrvatska napokon odredila i na strateškom planu kao američki saveznik. U najkraćim crtama, posljednjih godina traje velika borba Rusije i Amerike za prevlast nad naftnim izvorima u Kaspijskom bazenu, a u sve su uključene i balkanske države. Tako su prije mjesec dana Vladimir Putin i predsjednici grčke i bugarske vlade, potpisali ugovor o izgradnji naftovoda koji će spajati Crno i Egejsko more i dopremati rusku naftu u Europu. Kaspijski bazen sadrži najveće svjetske zaliha nafte i odatle se zadovoljavaju energetske potrebe većine europskih država. Hrvatska je u prošlosti bila tek običan kupac, ali nakon potpisivanja Memoranduma o razumijevanju u vezi Paneuropskog naftovoda, situacija se definitivno mijenja.

Iako to u Sanaderovoj ekipi neće priznati, ovo je bio veliki korak u približavanju Americi. Jer sudjelovanje u Paneuropskom naftovodu vrlo vjerojatno predstavlja definitivno odustajanje od projekta Družba Adria, kojim bi se preko Omišlja dopremala ruska nafta. Zbog protivljenja javnosti, vlada i predsjednik Stipe Mesić, morali su odustati od potpore Družba Adrii, što je uvelike otežalo odnose Zagreba i Moskve. Sadašnji ulazak u veliki projekt Paneuropskog naftovoda, znači da se Hrvatska definitivno pozicionira na strani Amerike, makar nikome ne pada na pamet zaoštravati odnose s Rusijom.

Na kraju, treba zaključiti kako je riječ o dugoročno važnoj i dobroj odluci.