Objavljeno u Nacionalu br. 596, 2007-04-17

Autor: Dean Šoša

VIDEO

Jalov skrpani krimić

'POKOJNI' je hladan i plošan film koji pokazuje kako je Martin Scorsese zbog nagrada i novca spreman na sve

LEONARDO DiCAPRIO i MartinLEONARDO DiCAPRIO i MartinPriznajem da sam jedan od onih koji su “Pokojne” mrzili iz dna duše davno prije nego što su snimljeni. To nije stav kojim bi se trebalo hvaliti, no postoje situacije u kojima si čovjek ne može pomoći. Ne zato što je riječ o remakeu. Štoviše, ljutnja koju kritičari tradicionalno iskazuju prema remakeovima posve je besmislena. Otkad je filma, pa i čitave umjetnosti, stalno se pišu i snimaju nove verzije istih priča, a odbaciti mogućnost prerađivanja umjetničkih djela, značilo bi obezvrijediti fundamentalne autore zapadnog civilizacijskog kruga, poput klasičnih grčkih tragičara ili Shakespearea, koji je zaplete, rasplete i scene “posuđivao” gdje god je stigao. Pa ipak, vijest da jedan od najcjenjenijih američkih redatelja Martin Scorsese snima prepravak četiri godine staroga azijskog filma “Pakleni poslovi” otpočetka se činila krajnje degutantnom. Jednostavno zato što je original bio savršen, bolji od bilo kojeg njegova filma posljednjih desetak godina, a možda i svega što je ikada snimio. Tri filma mini serijala “Pakleni poslovi” čine jednu od najfascinantnijih filmskih trilogija u povijesti, cjelinu kojoj se nema što niti dodavati niti oduzimati. Apriori negativan stav koji sam imao prema “Pokojnima” malčice je splasnuo nakon što sam vidio kako Spielberg, Lucas i Coppola Martinu dodjeljuju Oscara. Bez Oscara su, ne računamo li počasne, ostajali brojni puno bolji redatelji od Scorsesea, od Chaplina, Keatona, Hitchcocka, Hawksa, Raya, Walsha, Orsona Wellesa, Samuela Fullera i Roberta Aldricha pa sve do recimo Davida Lyncha, Briana De Palme ili Michaela Manna, no bilo je u tom prizoru nečega lijepog i ganutljivog zbog čega sam iskreno poželio da je njegov remake suvremenog hongkonškog klasika odličan. Ipak, želje su želje, a mogućnost Martina Scorsesea 2006. godine nešto sasvim petnaesto.

“Pokojni” nisu loši, no filmovima Wai Keung Laua i Siu Fai Maka nisu niti do koljena. Riječ je o zanatski korektno skrpanom krimiću, kakvih je Hollywood producirao na stotine, no niti jedan nije uspio primirisati Oscarima jer nije imao oznaku branda Scorsese, uključujući i “Pokojnima” višestruko superiornije De Palmin “Carlitov način” ili Mannovu “Vrućinu”, prisjetimo se samo najuspjelijih suvremenih američkih gangsterskih krimića.

Je li, dakle, Scorsese pogriješio što je uopće išao snimati remake jednog takvog filma? Jest, no to je tek jedna u nizu pogrešaka koje su se Scorseseu dogodile, dovodeći u pitanje mogućnost njegova zdravorazumskog prosuđivanja i autorske egzistencije u današnjem Hollywoodu, koji mu radi medvjeđu uslugu honorirajući nominacijama i Oscarima njegove nikad slabije filmove.

Usporedba “Paklenih poslova” i “Pokojnih” prve razotkriva kao nepredvidljivo, slojevito, duboko, emotivno i uznemirujuće umjetničko djelo, a druge kao predvidljiv, hladan, plošan i jalov hollywoodski zanat, film koji pokazuje kako je zbog nagrada i novca Scorsese uistinu spreman na sve. Slizavši se zbog novca s infantilnim i plitkim DiCapriom, prethodno zalutalim u njegove “Bande New Yorka” i “Aviator”, te angažirajući za ulogu karizmatičnog i okrutnog irskoga gangstera olinjalog Jacka Nicholsona, čije je šmiranje i autoparodiranje u nekim trenucima neugodno gledati, Scorsese je “Pokojne” lišio prave drame i pokazao da je posve izgubio redateljski razum. Veliku i ozbiljnu priču o najdubljim kutovima ljudskog identiteta, nemogućnosti ustanovljavanja granice između zakona i bezakonja i dvostrukosti svih egzistencija, Scorsese je već angažiranjem njih dvojice usmjerio prema trivijalnosti i parodiji. Casting je u cjelini toliko pogrešan da uz sva vruća imena i jake glumce najbolji dojam ostavlja fra Jozo Zovko Martin Sheen. Iako je hongkonški izvornik “skidao” čak i na razini prizora, Scorsese niti jedan nije režirao tako da zainteresira gledatelja za sudbinu likova. Dajući više mjesta nekim u originalu naizgled marginalnim motivima, poput ljubavne priče, Scorsese ih ne proširuje i uslojava nego banalizira do razine na kojoj će biti razumljivi i najsenilnijim akademijinim glasačima. Smrtni udarac ozbiljnosti filma donosi jedan rasplet previše, odnosno finalni čin Marka Wahlberga, koji osim što označava još jedan Martinov ustupak velikim studijima, sve skupa usmjerava prema trećerazrednoj parodiji naslijeđa Tarantinova “Paklenog šunda”.

Nema toga čovjeka kojem ne gode priznanja, no da je uistinu htio ostati upamćen kao veliki umjetnik i redatelj, Scorsese je 25. veljače, kad su mu Coppola, Lucas i Spielberg dodjeljivali Oscara, trebao javno izjaviti da ga nije zaslužio, jednako kao što ga nije zaslužio “Rocky” one godine kada je bio nominiran njegov “Taksist” ili “Hrabro srce”, kada posljednji Scorseseov pravi film “Casino” nije bio čak niti nominiran, osim u kategoriji glavne glumice. Ovako, čini se da je s “Pokojnima” zapravo definitivno umro jedino njihov redatelj, nekoć veliki hollywoodski autor Martin Scorsese.

CRNA DALIJA
VTI

"Crna dalija" gleda se bez problema, ponajprije zbog odličnih glumaca i režijskih vještina koje Brian De Palma ne može zaboraviti, no riječ je o jednom od najslabijih ostvarenja jednog od najboljih suvremenih američkih autora. Uzbudljivo, slojevito i egzistencijalno snažno literarno remek-djelo Jamesa Ellroya nezainteresirani je De Palma transformirao u mlak i narativno isposvađan film mršavih likova, lišen bilo kakvog podteksta, koji još k tome pati i od očitih produkcijskih nedostataka. Nakon De Palmine "Crne dalije" još je jasnije koliko je sjajan posao obavio Curtis Hanson, adaptirajući s Brianom Helgelandom Ellroyev roman "L.A. Povjerljivo" u kongenijalan film, no uzalud ćete tražiti Hansonovo prezime u našem Filmskom leksikonu.

The Black Dahlia, njem.-am. krimić, 2006.
R: Brian De Palma; GL: Josh Hartnett, Scarlett Johansson, Aaron Eckhart, Hillary Swank
FILM: 3
DVD: 3


PROLAZI ZIMA
DISCOVERY

"Prolazi zima" je konvencionalna obiteljska drama, zamaskirana u popularni podžanr američkog nezavisnog filma. To znači da redatelj debitant Adam Rapp svoju jednostavnu pričicu o djetetu slavnih i neodgovornih umjetnika, koje pokušava izgraditi most prema depresivnom ocu, bespotrebno nadograđuje omiljenim motivima i stilskim postupcima američkog nezavisnog filma, nadajući se kako će umjesto na televiziji, njegov filma završiti na Sundancu. Šteta, čini se da bi film bio iskreniji i uspjeliji da je Rapp više vjerovao starim negoli novim konvencijama. Ovako, "Prolazi zima" uglavnom zamara nepotrebnim likovima, scenama i redateljskim rješenjima, i promašenim ulogama Eda Harrisa i Willa Ferrella, koje spašava jedino iznimna Zooey Deschanel.

Winter Passing, am. drama, 2005.
R: Adam Rapp
GL: Zooey Deschanel, Will Ferrell, Ed Harris, Amelia Warner
FILM: 2
DVD: 2


IDIOTI BUDUĆNOSTI
CONTINENTAL FILM

Fantastična komedija "Idioti budućnosti" imala je u Americi problema s kinodistribucijom, no možda bude bolje sreće na DVD-u, prije zbog kroničnog nedostatka dobrih komedija u videotekama negoli neke izrazitije kvalitete. Autor čuvenog MTV-jeva serijala "Beavis i Butt-Head" i dopadljive komedije "Kako dati nogu" Mike Judge polazi od zanimljive pretpostavke o svijetu koji se u budućnosti, zbog prirodne selekcije, pretvorio u civilizaciju glupana, no simpatični koncept, solidni Luke Wilson i nekoliko vrlo dobrih štosova prilično su izgubljeni u traljavo izvedenoj pričici i površnoj produkciji. Ipak, šašavom djelcu poput ovoga, čija se vizija 2506. godine nažalost čini puno realnijom od svih tehničkih utopija i antiutopija zajedno, kultna reputacija ne gine.

Idiocracy, am. fantast. komedija, 2006.
R: Mike Judge
GL: Luke Wilson, Maya Rudoplh, Dax Shepard
FILM: 2 i pol
DVD: 2

Vezane vijesti

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Američka glumica Demi Moore, koja je službeno u studenom objavila da se rastaje od Ashtona Kutchera nakon tri godine braka, odlučila je da njezino… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika