Na natječaj za splitsku željezaru javilo se čak šest inozemnih ponuđača a HFP je prošli tjedan najboljom ocijenio ponudu poljskog ZlomexaOdbijanjem Mečeljeve ponude da preuzme Željezaru Split, Hrvatska je direktno izgubila barem 22 milijuna dolara, tvrde predstavnici te ruske kompanije. Na natječaju za privatizaciju splitske željezare sudjelovalo je šest ponuđača, uz Mečelj, Zlomex iz Poljske, Commercial Metals International iz Švicarske, Beltrame iz Italije, Stemcor Split s Mauricijusa te Max Aicher iz Njemačke, a Fond je najboljom ocijenio Zlomexovu ponudu. Da bi odluka Fonda bila konačna, preostaje još da je hrvatska vlada potvrdi. Rusi kažu da je njihova ponuda veća od poljske te kako na natječaju nisu imali šanse jer je ruska tvrtka vrlo negativno prikazana u javnosti, a da je Hrvatski fond za privatizaciju donio odluku vođen nekim drugim razlozima osim ekonomskih. Aleksandar Tolkach, šef međunarodnih odnosa Mečelja, kaže kako je njihova ponuda kvalitetnija i nudi 22 milijuna dolara više nego Zlomexova. “U našoj ponudi stoji kako plaćamo 55 posto državnih dugova, što je oko 125 milijuna kuna. Poljaci su se obvezali platiti samo 0,1 posto tih dugovanja. Što se tiče investicija, mi znamo točno što treba investirati. Imamo istu tvrtku, odnosno tvornicu u Rumunjskoj koja je gotovo identična splitskoj željezari. Znamo točnu tehnologiju, imamo isti ekološki program kao u Rumunjskoj i već smo kupili nužne materijale i tehnologiju. Naši specijalisti su izračunali da je u tehnologiju potrebno investirati točno 74 milijuna kuna, kao što stoji u našoj ponudi. I to za razdoblje od tri godine. Poslovni plan u ponudi, odnosno tenderskoj dokumentaciji ima postavljeno razdoblje od pet godina, ali mi znamo da u Splitu moramo brzo povećati proizvodnju kako bi ona postala rentabilna, stoga smo postavili razdoblje od tri godine i iznos od 74 milijuna kuna. No to je iznos koji se odnosi na investiranje u proizvode i tehnologiju, čemu treba pridodati još najmanje 72 milijuna kuna koje bismo investirali u radni kapital. U tenderskoj dokumentaciji je stajalo da tvrtka ponuđač mora iznijeti poslovni plan investiranja, a radni kapital nije investicija. Poljska ponuda od 200 milijuna kuna uključuje i taj radni kapital tako da se tu ne radi samo o investiranju u tehnologiju. Hrvatska je odlukom da željezara ode Zlomexu izgubila najmanje 22 milijuna dolara, možda i više jer bismo u budućnosti investirali koliko još bude potrebno”, kazao je Tolkach.

VLADIMIR POLIN, glavni izvršni direktor kompanije Mečelj Management, koja upravlja proizvodnjom tog ruskog holdingaOn kaže kako nemaju namjeru otpuštati radnike za razliku od poljske tvrtke kojoj u ponudi stoji da namjeravaju smanjiti broj zaposlenika na 370 sa sadašnjih 480. “Što se tiče zaposlenih radnika, namjeravamo ih sve zadržati, pa čak i povećati njihov broj, jer želimo povećati proizvodnju. Ta tvornica sada može proizvoditi oko 180 tisuća tona godišnje, što je dobro, ali nije puno. Naš je cilj oko 300 tisuća tona godišnje, a za to je potrebno još više radnika. Dakle, ne samo da bismo zadržali sve radnike, što Poljaci ne nameravaju, nego bismo i povećali njihov broj. Velika smo proizvodna tvrtka i samo betonskog željeza proizvodimo milijun i 385 tisuća tona godišnje. Znamo kako treba raditi, znamo tržišta, kako prodati proizvod i kako povećati proizvodnju. Za nas je strateški cilj da uđemo na tržište i povećamo proizvodnju. Poljska tvrtka je mnogo manja. Oni nemaju iskustva u takvoj vrsti proizvodnje i za njih je to veliki novac. Naša ponuda je najbolja i za državu i za radnike i za ekonomiju u cjelini”, tvrdi Tolkach.

Napominje kako od Fonda za privatizaciju nisu dobili odgovor zbog čega je prihvaćena Zlomexova ponuda. “Pokušavali smo razgovarati s Hrvatskim fondom za privatizaciju da iznesemo ponudu u koju je uključen i taj radni kapital. Za nas je bilo iznenađenje što su svi ponuđači davali ponude u kojima je kod investicija bio uključen i radni kapital, jer je u tenderskoj dokumentaciji pisalo da se mora navesti samo investicije u tehnologiju. Bili smo obavili razgovore i sa sindikatom radnika željezare u Splitu i oni su nam kazali kako žele nas jer mi smo proizvođači, a drugi su ponuđači trgovci. No dobro, to nije naša stvar, ali radnici su za nas”, rekao je Tolkach.

ALEKSANDAR TOLKACH iz Mečelja tvrdi da u modernizaciju Željezare Split treba uložiti 74 milijuna kunaNegativan imidž u Hrvatskoj Mečelj je stekao nakon odluke da se povuku iz Željezare Sisak. “Što se tiče Mečeljeva imidža u Hrvatskoj, znamo da postoji problem zbog sisačke željezare, ali mi i u vezi s tim možemo svima gledati u oči. Iz Siska smo izišli, ali smo ispunili sve stavke ugovora, uložili smo 38 milijuna dolara investicija i sve smo pokušali. Kad smo izišli, aktivirali smo bankarsku garanciju da plaćamo dio plaće još šest mjeseci nakon našeg odlaska. Dakle, sve je bilo korektno, nikoga nismo prevarili i tamo su radnici i sindikat na našoj strani te bi željeli da se vratimo. Ne mislim da je odbijanje naše ponude koja je bila najbolja način na koji nam hrvatska vlada vraća zbog toga jer smo odustali od Željezare Sisak. To im eventualno može biti izgovor, ali u ovoj prilici nije to najvažnije. U konačnici nudimo 22 milijuna dolara više državi, a koliko znam Fond za privatizaciju bi trebao raditi ono što je najbolje za državu”, kazao je Tolkach i objasnio razloge izlaska ruske kompanije iz Siska. “Profil proizvoda kakav se radio u sisačkoj željezari nije bila naša osnovna djelatnost. Pokušavali smo ući u novi segment. No 2003. Mečelj nije bio ono što je sada. Tada smo bili mlada tvrtka i pokušavali smo s različitim stvarima. Tako smo probali i u Sisku, ali kad smo tamo došli, bili smo iznenađeni. Tehnologija je bila stara 40-ak godina, sve je bilo staro i u lošem stanju. Probali smo raditi najbolje i kad bi došlo do problema, naši top-menadžeri su dolazili i ostajali ovdje nekoliko mjeseci pokušavajući riješiti probleme. Nismo jednostavno odustali i otišli nego smo se zaista potrudili. Platili smo i bankarsku garanciju od 3,6 milijuna eura, što po tenderu nismo morali nego je to bila naša dobra volja.

MODEL MODERNIZACIJE tvornice u Rumunjskoj Mečelj je namjeravao primijeniti u splitskoj željezariU Splitu je druga riječ. Tu se radi o nama dobro znanim proizvodima. Betonsko željezo je ono koje radimo i prodajemo na veliko. Znamo da se to mora prodavati na unutarnjem hrvatskom tržištu, a ostalo ponuđači žele izvoziti. Hrvatskoj je potrebno betonsko željezo, a naše procjene su kako ona može prihvatiti 400 tisuća tona godišnje. Željezara Split bi mogla proizvoditi samo za hrvatsko tržište, a kupci bi imali dobru cijenu. U Rumunjskoj imamo tvornicu Mečelj Tirgovište koja je gotovo ista kao ona u Splitu. Ona je sada modernizirana i zauzima prvo mjesto u proizvodnji betonskog željeza u Rumunjskoj. Tehnologiju proizvodnje i ekološku tehnologiju u Splitu možemo napraviti isto kao u Rumunjskoj jer znamo kako se radi i koliko stoji. U Rumunjskoj smo čak dobili zahvalnicu od vlade upravo zbog te investicije”, ustvrdio je Tolkach.

Svoj protest zbog odluke HFP-a u priopćenju je iznio i ruski veleposlanik u Hrvatskoj Mihail Konarovski. “Iznenađuje ne samo pokušaj ocrnjivanja u očima hrvatske javnosti jedne od najvećih ruskih kompanija uz faktično njezino optuživanje za netransparentno djelovanje, nego i namjera da se uz pomoć na ovakav način fomiranog javnog mišljenja, uključujući ocjene zaposlenika Željezare Split, utječe na odluku privatizacijskog povjerenstva. Kao primjer takvog pristupa može poslužiti objavljivanje možda vjerodostojne, ali nepotpune informacije o konkurentnim ponudama drugih kompanija, iz kojih proistječe da je Mečeljeva ponuda prema nizu pokazatelja lošija”, stoji u priopćenju iz ruske ambasade. Ruski predstavnik u Hrvatskoj smatra da se pri privatizaciji splitske željezare koristi politika. “Teško je oteti se dojmu da netko pokušava politizirati situaciju te diskreditacijom Mečelja diskvalificirati tu kompaniju kao sudionicu privatizacijskog natječaja prije službenog određivanja njegovih rezultata”, istaknuo je Konarovski.