Carla del Ponte, glavna tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, u petak je za sarajevski "Dnevni avaz" opovrgnula optužbe da je pomagala Beogradu i da je dopustila Srbiji skrivanje dijela dokumenata koji bi mogli biti dokaz o umiješanosti Srbije u ratove u Hrvatskoj i BiH. Del Ponte kaže da takve optužbe proizlaze iz nerazumijevanja postupaka koji se vode pred Haškim sudom. Objasnila je da ona ne sklapa ugovore već da je posao nje i njezinog ureda da "skupljaju dokaze i dokažu optužbe u sudnici". Naglasila je kako je njezin ured zaslužan za to da je dokazan genocid u Srebrenici, kao i za to da su odgovorni za opsadu Sarajeva zaslužili najveće kazne.

Pismo njezinog bivšeg suradnika Geoffreya Nicea, koje je on prošlog tjedna uputio jednom hrvatskom listu potvrđujući optužbe protiv Del Ponte, nije željela komentirati, već je samo rekla kako je žalosno da se takve netočne optužbe uopće pojavljuju u medijima.

Objasnila je kako ICTY i Međunarodni sud pravde (ICJ) djeluju kao dvije potpuno neovisne institucije pri čemu svaka od njih samostalno odlučuje koje će dokaze i dokumente prikupljati i razmatrati tako da ICTY i njegovo tužiteljstvo ne mogu biti odgovorni za dokaze ICJ-a. "Osim toga moj ured nema ovlasti odlučivati o zaštitnim mjerama za neke dokumente jer je to odgovornost sudaca tako da o njima ovisi hoće li se zaštićeni dokumenti iz 'slučaja Milošević' koristiti na suđenjima Perišiću, Stanišiću, Simatoviću i Šešelju", dodala je.

Što se tiče spornih dokumenata i Beograda, Del Ponte kaže da je Tužiteljstvo reklo da se neće suprotstavljati razumnom zahtjevu za zaštitne mjere, ali ako je taj zahtjev obrazložen isključivo time da se podnositelj zaštiti od odgovornosti pred drugim sudom, to se ne može smatrati razumnim i ne bi bio sukladan Pravilniku o postupcima i dokazima. "ICJ je odlučio da neće tražiti dokumente o kojima se ovih dana raspravlja", podsjetila je Del Ponte.

Odluka o zatvaranju ICTY-a u rukama je Vijeća sigurnosti UN-a, ali Del Ponte se nada kako on neće biti zatvoren sve dok se pred njegovim sucima ne nađu Radovan Karadžić i Ratko Mladić kao i još četiri preostala bjegunca.

Naime, The New York Times objavio je prošlog tjedna da je Srbija zatajila neke od ključnih dokaza svoje uloge u ratu u BiH u postupku pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu, tako što je sudu učinila nedostupnim dio transkripata sa sjednica Vrhovnog vijeća obrane, uz odobrenje Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. Za vrijeme suđenja Slobodanu Miloševiću 2003., u ICTY je stiglo stotine dokumenata s oznakama "Obrana. Državna tajna. Strogo povjerljivo", a radilo se o transkriptima ratnih sastanaka jugoslavenskih političkih i vojnih čelnika što je pružalo najbolji unutrašnji uvid u ulogu Srbije u ratu u BiH, naveo je NY Times.

Pozivajući se na "interes nacionalne sigurnosti", pravni zastupnici Srbije zacrnili su mnoge osjetljive stranice jer je Srbija pribavila odobrenje ICTY-a da dijelovi toga arhiva ostanu nedostupni javnosti. Taj su materijal mogli vidjeti samo suci i zastupnici optužbe i obrane pred ICTY-em, no on nije bio dostupan među javnim dokumentima tribunala. Cilj je bio sačuvati cjelovite vojne arhive od Međunarodnog suda pravde, gdje je BiH tužila Srbiju za genocid. Odlukom suda da Srbija nije odgovorna za genocid u BiH, ona je pošteđena isplate potencijalno ogromne ratne štete, istaknuo je NY Times.