Hrvatski građani - to je sada sasvim sigurno – neće imati previše razloga za zadovoljstvo kada krajem ove godine na granici sa Slovenijom, Mađarskom i Italijom bude uveden Schengenski režim. Premda se diplomati u Zagrebu pozivaju na podatak prema kojem pregovori s ove tri države još uvijek nisu okončani, već sada je izvjesno da će za desetak mjeseci za odlazak u susjedstvo trebati putovnice. Europska unija se posljednjih godina proširila na istok i Republika Hrvatska se našla na granici koja odvaja razvijene demokratske zemlje od onog dijela kontinenta koji još uvijek zaostaje u demokraciji, ekonomiji i poštivanju ljudskih prava.

Kako se može doznati od članova ovdašnje pregovaračke ekipe, Europska komisija i vlade u Ljubljani, Rimu i Budimpešti, odbacile su zahtjev za trećim trakom na graničnim prijelazima, kojim bi se služili hrvatski građani. To znači da će Hrvati ubuduće ulaziti kroz izlaz namijenjen svim ostalima, koji nisu iz EU. Svatko tko je ikada putovao u London, zna kakva je procedura na Heathrowu, dok se čeka u posebnoj traci s gomilom putnika iz azijskih i afričkih država. Makar Hrvatska nije član Pokreta nesvrstanih, u takvom trenutku se osjetite kao da pripadate «Trećem svijetu». Nešto manju, ali ipak neugodnost, predstavljati će i ukidanje sadašnje odredbe o ulasku u susjedne države uz pokazivanje osobne iskaznice. Umjesto legitimacija najkasnije od 1. siječnja 2008., hrvatski državljani će morati sa sobom nositi putovnice. Najvažnije od svega – ovdje se ne radi o nekakvom kapricu i animozitetu prema Hrvatskoj, nego striktnom provođenju europskih zakona.

Na ovako svakodnevnim i životnim primjerima postaje jasno što znači ostati izvan Europske unije. One države koje zadesi takva sudbina biti će izolirane i osuđene na sporiji razvoj, a njihovi građani tretirani posve drukčije od Slovenca, Čeha ili Estonaca.

Rješenje se nameće samo po sebi. Hrvatska mora što prije zaključiti pregovore i postati punopravna članica Unije. Kada se to desi, Schengenska granica će ostati, ali hrvati će ju prelaziti prema pravilima koja vrijede za građane iz EU. Ovdje se manje radi o nekakvim komplikacijama jer, recimo, Macelj ili Bregana nisu prenapučeni prijelazi, a više o psihološkom osjećaju. Jednostavno, schengenska granica predstavlja upozorenje kako se iza nje nalaze «oni drugi» na koje treba posebno budno paziti. Mogu domaći diplomati tvrditi kako to nije istina i da se u stvarnosti ništa bitno ne mijenja, ali priopćenja iz Ministarstva vanjskih poslova su jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo.

Treba se nadati kako će vlada Ive Sanadera uspjeti ubrzati pregovore s Unijom, koji se odvijaju jako sporo. Kada je riječ o rokovima, ostaje samo nada da će Hrvatska do 2010 postati članica Europske unije, ali to je optimistički scenarij. Drugim riječima, svi koji će iduće dvije godine ići na u inozemstvo na skijanje ili shopping, neka provjere vrijede li im putovnice.