Objavljeno u Nacionalu br. 597, 2007-04-24

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Najveći hrvatski zabavljač

Kao što protiv Cvika videovezom svjedoče Luka 1, Luka 2 i Luka 3, tako bi se moglo umrežiti Požegu i Lepoglavu s Markovim trgom pa da nam se zastupnici javljaju na parlamentarne sjednice iz zatvorskih ćelija i da ih gledamo na velikom ekranu iznad Šeksa

Zoran FerićZoran FerićTko kaže da Hrvati nisu duhovit narod. U prošlosti imali smo Držića i Kolara, nedavno Smoju. Sad imamo Senjanovića, Tomića i Dežulovića. Ipak, najveći hrvatski komičari nisu danas ljudi od pera, nego dva generala: Ćesić Rojs i Branimir Glavaš. Od glasovite saborske rečenice: “Budi muško i priznaj da si peder“, do vrhunski improvizirane komedije koju je izvodio kad je rušio svoju kuću, general s nadimkom engleskog automobila promovirao je samoga sebe u jednu od najsmješnijih pojava hrvatskoga javnog prostora. U eri skandala oko rušenja kuće viđen je po gradu kako se, onako ogroman, vozi u starom i prilično malom vojnom jeepu bez krova, a rub vjetrobranskog stakla mu je negdje u visini nosa. Zato je izdužio vrat, glava mu viri iznad šajbe da vidi kud vozi i glasno sluša, kako i priliči generalu, pjevača s nadimkom mitraljeza. Takvu scenu ne bi mogao proizvesti ni Louis de Funès. Poslije, moglo ga se vidjeti na televiziji kako odjeven u generalsku uniformu nadgleda rušenje svoje kuće. Glavaš je pak prošlog tjedna nosio generalsku uniformu i tako razveselio milijunski auditorij pokazujući da središnji Dnevnik u ovoj državici može biti smješniji od Fernandela, Jerryja Lewisa i Borata zajedno. I to je nama u ovoj zemlji barem neka satisfakcija. Jest da se teško živi, jest da naše skvo tjeraju raditi još pet godina da bi bile ravnopravne, jest da ravnatelj Leksa tretira zaposlenike kao izloške u zoološkom vrtu, jest da nismo dobili organizaciju onog prvenstva u loptanju i da je život u ovoj našoj mješavini kifle i banane načelno tragikomičan posao, ali Glavaš nas uvijek može razveseliti.


Obdaren silnim talentom za groteskno, prošetao je generalsku uniformu središnjim Dnevnikom u pratnji razdraganih civila. Kao kad Borat ide u Ameriku. Tako je hrvatski general krenuo u pritvor. Bilo bi prilično veselo kad bi u pritvoru i ostao u uniformi. Bilo bi to prvi put, barem koliko znam, da netko iza rešetaka nosi generalsku šapku. A i praktično je. Može se u nju natočiti juha, ako mu onakvi zločesti dečki kakve smo gledali u Ozu ukradu porciju. Kad sam to vidio na ekranu, prva asocijacija bila mi je, dakako, Tito i naši bivši rukovodioci i generali. Međutim, među njima postoji i jedna temeljna razlika. Tito je prvo bio u zatvoru, a onda nosio uniformu, dok je s ovima danas obrnuto. Prvo šapka, pa buksa. Glavaš je jedini koji je te dvije stvari objedinio: zatvor i uniformu. Ono pak što budi optimizam jest činjenica da komedija, zapravo, tek počinje. Obuzeo me prošloga tjedna onaj drag osjećaj razdraženosti i nestrpljivosti što ga pamtim iz djetinjstva, ona fina ugoda puna obećanja kad se kao klinac zavališ u stolicu u kinu i čekaš neki dobar film. Jer bliže se izbori i, osim što je nositelj uniforme, Glavaš će biti i nositelj izborne liste svoje stranke u Slavoniji. Pa osim što je na maestralan način povezao uniformu i pržun, može se očekivati da će još nadahnutije povezati suđenje i izbornu kampanju. Očekuje se, dakako, da će đonom ići protiv vladajuće stranke koja ga je konačno u politički motiviranome procesu odlučila optužiti za ubojstva stara koliko i djevojčica koju bi neko drugo uniformirano lice već moglo zakonski jebati. Pod uvjetom da nije u logoru i da pristane. Ustavni stručnjaci potvrdili su da Glavaš može biti nositelj izborne liste iako je u pritvoru. Štoviše, on može biti izabran u Sabor i bude li osuđen.

Ali ako ga osude, mogao bi biti izabran, ali bi mu mandat odmah prestao. Jebeš takav ustav. Osim pravnih stručnjaka trebali bismo za sastavljanje ustava angažirati i nekoga tko ima smisla za humor i spreman je ići do kraja. Jer ovoj zemlji trajno nedostaje veselja pa ne bi škodilo da imamo i veseliji ustav. Stoga bi trebalo hitno ukinuti odredbu da osobi izabranoj u Sabor, ako je osuđena na zatvorsku kaznu dulju od šest mjeseci, prestaje mandat. Zašto ne bismo imali zastupnike i po zatvorima? Sve bi skupa bilo realnije, a parlament bi nam sigurno bio vjerodostojniji. Pa kao što danas, recimo, protiv Cvika, videovezom svjedoče Luka 1, Luka 2 i Luka 3, tako bi se moglo, recimo, umrežiti Požegu i Lepoglavu s Markovim trgom pa da nam se zastupnici javljaju na parlamentarne sjednice iz ćelija i da ih gledamo na velikom ekranu iznad Šeksa. Što bi tek tada Glavaš radio predsjedniku Sabora? Ma tko to bio. Bili bismo, vjerujem, jedina zemlja koja ima parlamentarne zastupnike po zatvorima i smatram da nipošto ne bismo trebali propustiti priliku da u nečemu budemo jedini. To bi bilo dobro i za kronično ugroženu hrvatsku kinematografiju: moglo bi se snimke sa sjednica prodavati kao humorističku trakavicu.

Zamislite kako bi bilo da onda Meksiko od nas otkupljuje te sapunice i da diljem te velike zemlje zavlada paničan interes za hrvatski. A u njihovim novinama da se objavljuju sažeci pojedinih epizoda. Tom bismo strategijom zasjenili i vesele korejske parlamentarce. U teoriji groteske obično se spominje da takva djela u većini slučajeva imaju satiričku ulogu i da, u osnovi, funkcioniraju kao implicitna društvena kritika. A svaka društvena kritika zapravo je pokušaj da se stanje popravi. Veliki ironičari i oni koji se rugaju samo su idealisti koji su promijenili strategiju i prave se da više ne vjeruju u čovjeka i popravljanje društva. Branimir Glavaš inovirao je teoriju groteske. On ne kritizira ozbiljno, njemu groteska i karneval služe kao strategija za izbjegavanje odgovornosti. Pretvoriti se u klauna efikasan je način nagrizanja ozbiljnosti užasa za koje je optužen. A ujedno i učinkovit način vađenja masti vladajućima koji u toj stvari imaju putra na glavi više od Dukatove godišnje proizvodnje.

Vezane vijesti

Kusturica između Emira, Nemanje i Sarajeva

Kusturica između Emira, Nemanje i Sarajeva

Filmski redatelj Emir Kusturica, koji je svoje najvažnije i najuspješnije filmove vezao za Sarajevo, pokušava obnoviti komunikaciju s ljudima u svom… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika