Objavljeno u Nacionalu br. 597, 2007-04-24

Autor: Miljenka Čogelja

GLAZBENI I SCENSKI SPEKTAKLI

5 novih hrvatskih opera na Biennaleu

24. muzički biennale koji traje ovoga tjedna u Zagrebu predstavlja čak pet novih opera hrvatskih skladatelja

24. MUZIČKI BIENNALE koji traje ovoga tjedna u Zagrebu predstavlja čak pet novih opera hrvatskih skladatelja24. MUZIČKI BIENNALE koji traje ovoga tjedna u Zagrebu predstavlja čak pet novih opera hrvatskih skladateljaOvogodišnji međunarodni festival suvremene glazbe, 24. muzički biennale Zagreb, specifičan je po broju opera koje producira. Još od početka 80-ih godina zagrebački Biennale producent je barem jedne opere koja se izvodi kao dio ceremonije otvaranja ili zatvaranja festivala. Ove je godine uprava Biennalea odlučila producirati čak pet opera hrvatskih autora. Riječ je o trima komornim operama koje su napravljene uz pomoć Studenskog centra, Teatra &td i zagrebačkog Tekstilno-tehnološkog fakulteta te dvjema jednočinkama nastalim u koprodukciji s Hrvatskim narodnim kazalištem i kazalištem Kampnagel iz Hamburga.

Komorna opera “Eto vas”, koju je skladao Dubrovčanin Frano Đurović, nastala je prema djelomično očuvanom tekstu komedije “Pjerin” Marina Držića. Druga je nazvana “Za tri lipe”, a skladala ju je mlada splitska kompozitorica Mirela Ivičević. U njoj prevladavaju likovi žena, a režiju, dramaturgiju i kostimografiju za predstavu radile su također žene. Treća je monoopera Zlatka Tanodija pod nazivom “Requiem” u kojoj sopranistica Lidija Horvat-Dunjko pjeva poznate latinske tekstove misa u interakciji s elektroničkim uređajem koji reproducira zvukove.

Opere nastale u koprodukciji s kazalištem Kampnagel iz Hamburga su komorni mjuzikl “Fabularium animale” prema basnama G. E. Lessinga, koji je skladao Silvio Foretić, i opera “Pingvini” Zorana Juranića, koja se sastoji od devet epizoda, a radnja se događa u budućnosti.

Umjetnički direktor Biennalea skladatelj Berislav Šipuš objasnio je kako je došlo do toga da se ove godine napravi toliki broj opernih djela: “Na neki način je tradicija, koju održava svaki direktor Biennalea, da se taj festival svečano otvara i zatvara kompleksnim djelima, a to su svakako opere i baleti. Rijetkost je da koncert simfonijskog orkestra izazove tako jaku reakciju kod publike kao glazbeno scenski spektakli poput opera. Već 1987. zagrebački je Biennale producirao operu ‘Rikard III’ Igora Kuljerića. Izvedbe te opere u HNK sjećam se još iz studentskih dana. Njome je započela ideja o velikim hrvatskim operama. Nakon njih nastale su još mnoge poput primjerice ‘Pričaj mi o Augusti’ Zorana Juranića, ‘Priče iz bečke šume’ Mire Belamarića, ‘Mlada žena’ Krešimira Šipuša, ‘Životinjska farma’ Igora Kuljerića. Sve su to biennalske produkcije napravljene na neki način i iz određenih ceremonijalnih razloga.”

No, naglašava Šipuš, iako su ostale zapisane kao dio hrvatske glazbene povijesti, veliki je problem što je većina njih bila izvedena jednom ili dva puta tijekom Biennalea i nikada više. “Kod produkcije tih opera najčešće smo nailazili na jednu negativnost - te goleme opere koje su upotrebljavale orkestar, baletni ansambl, mnoštvo solista i elektroniku izvođene su jednom na Biennaleu i sveukupno još jednom ili dva puta nakon toga. Osim opere ‘Pričaj mi o Augusti’ Zorana Juranića ni jedna od tih predstava nije izvedena dvije sezone zaredom”, rekao je Šipuš.

Tako je primjerice, nastavlja on, opera “Životinjska farma” Igora Kuljerića izvedena samo jednom u KD Vatroslava Lisinskog: “Na zahtjev uprave 'Lisinskog' opera je postavljena u velikoj dvorani Lisinski. Zbog toga je od samog početka bila osuđena na samo jednu izvedbu. Lisinski tehnički ne može podnijeti da se takav aparat i tehnika koriste više puta.”
Kad su to uočili, kaže Šipuš, odlučili su se za drukčiji pristup. Od autora su zatražili da opere budu tehnički manje zahtjevne, da ih se može smjestiti i u manje prostore pa da se mogu prikazivati i u drugim kazalištima, ali i lako seliti i prikazivati na festivalima izvan Zagreba, i izvan Hrvatske.


Predsjednik zagrebačkog Biennalea ponosan je na brojne praizvedbe hrvatskihPredsjednik zagrebačkog Biennalea ponosan je na brojne praizvedbe hrvatskih“Naš je cilj bio da se stimulira taj žanr, kojega u Hrvatskoj prije 80-ih nije bilo puno. Zbog praktičnosti i želje da se te opere izvode ne samo u vrijeme Biennalea i samo u Zagrebu, odlučili smo producirati manje komorne opere. Tri smo producirali sami, a dvije u koprodukciji s HNK i hamburškim teatrom Kampnagel. Pomogli su nam i Zagrebačko kazalište lutaka, Teatar &td i SC, koji su nam dali prostor za probe i izvedbu opera. Studenti i profesori Tekstilno-tehnološkog fakulteta su izradili kostime za opere i darovali nam ih. Proračun svake opere iznosio je oko 42 tisuće kuna”, rekao je Šipuš.

Dvjema od pet ovogodišnjih biennalskih opera - Mirele Ivičević i Frane Đurovića - dirigiraju mladi hrvatski dirigenti Ivan Josip Skender i Josip Nalis. To je, smatra Šipuš, veliki dobitak za hrvatsku glazbu. Budući da su to potpuno nove opere, bit će to za te dirigente, kako kaže Šipuš, pravo vatreno krštenje.

Jedna od tri opere nastale u samostalnoj biennalskoj produkciji opera je “Za tri lipe”. Skladala ju je 27-godišnja kompozitorica iz Splita Mirela Ivičević. Studij kompozicije završila je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a trenutačno pohađa poslijediplomski studij medijske kompozicije, primijenjene glazbe i jazz kompozicije u Beču. Autorica je brojnih komornih djela za instrumentalne i vokalno-instrumentalne sastave, dvaju djela za simfonijski orkestar, kompozicija za različite jazz sastave, za big band orkestar te glazbe za kratkometražni film, a opera koju je skladala za Biennale njezina je prva. “Za tri lipe”, priča Mirela Ivičević, sastoji se od arija i dueta koji se pjevaju na već postojeće tekstove iz starih opera. Riječ je o nekoliko opera, među kojima su i “Tosca”, “La Bohème” i “Carmen”. Nositelji radnje tri su poznata operna lika - brbljava pjevačica i ljubomorna ljubavnica Floria Tosca, neprilagođena zavodnica Carmen te lijepa krojačica i izrađivačica umjetnog cvijeća Mimi iz Puccinijeve “La Bohème”.

“Jedna od glavnih tema ovogodišnjeg Biennalea je ‘žensko skladateljsko pismo’, stoga sam odlučila napisati operu u kojoj prevladavaju likovi žena. Osim toga režiju, dramaturgiju i kostimografiju na predstavi radile su žene. Budući da mi je ovo prva opera, osjetila sam strah zbog veličine zadatka.

No prihvatila sam izazov. Morala sam dosta učiti o operi u glazbenom smislu i o operi kao dramskom djelu jer sam sama autor libreta. Znali smo da nam je proračun mali pa je opera napisana za ansambl od šest svirača i tri glumice pjevačice. Koristila sam se tekstovima starih opera za koje sam pisala glazbu, a tekst su uglavnom improvizirani dijalozi i monolozi”, rekla je Mirela Ivičević.

“Eto vas” komorna je opera nastala prema komediji “Pjerin” Marina Držića. Režirao ju je Mario Kovač, a dramaturg je Dubravko Mihanović. Skladatelj, Dubrovčanin Frano Đurović, asistent je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Đurović o toj operi kaže: “‘Pjerin’ Marina Držića izabrao sam zato što je to komedija - radnja počiva na zamjeni likova, braće blizanaca, i stoga što je tekst očuvan samo djelomično pa ga još nitko nije dramatizirao. Razlog je to što se bliži 500. godišnjica rođenja Marina Držića, a kao Dubrovčanin osjećam potrebu obilježiti taj događaj. Držićevu lucidnu, alegoričnu duhovitost i katkad borbenu kritičnost prema nepravdi pokušao sam pretočiti u glazbu. Pjevačima i ansamblu s akustičnim instrumentima na sceni suprotstavio sam elektronički zvuk s računala. Želim prikazati svoj pogled na slojevitu sliku tadašnjeg, ali i sadašnjeg društva, uz smiješne i parodične situacije koje će publiku bar na tren odvojiti od svakodnevnih problema.”

Mlada splitska kompozitorica odlučila je približiti operu mlađoj publici te se poslužila kolažom likova iz poznatih svjetskih operaMlada splitska kompozitorica odlučila je približiti operu mlađoj publici te se poslužila kolažom likova iz poznatih svjetskih operaTreće djelo je tzv. monoopera autora Zlatka Tanodija pod nazivom “Requiem”. Tanodi je skladatelj i pijanist te pročelnik Odsjeka za kompoziciju i glazbenu teoriju na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Iako je riječ o glazbeno scenskom djelu, Tanodi ga ne smatra pravom operom: “‘Rekvijem’ nije glazbeno scensko djelo kao opera pa s te strane to ne pripada u pravom smislu toj skupini djela. No, s druge strane, nastup solistice jest scenski osmišljen. U predstavi glazba publiku vodi kroz vrijeme. Početak predstave zamišljen je kao ‘flash back’ koji se događa kad čovjek umire i vraća se u prošlost kroz svoj život. Zamisao je da se na sceni pokuša realizirati prolazak kroz tunel do svjetlosti, kako mnogi opisuju smrt, do momenta smrti, kada u dvorani odjekne zvono koje označava da počinje misa za preminuloga. Glazbeni dio sastavljen je od mojih djela koja idu od starijih prema novijima, a zvuk sugerira i izgled scene jer kad odjekne zvono, slušatelju je jasno da se nalazi u velikoj crkvi.” Dva operna djela, “Pingvini” Zorana Juranića i “Fabularium animale” Silvija Foretića, koprodukcija su zagrebačkog Biennalea, Hrvatskog narodnog kazališta i teatra Kampnagel iz Hamburga.

O toj suradnji Šipuš kaže: “Ideja teatra Kampnagel iz Hamburga bila je da se na hamburškom Festivalu novih opera izvedu dvije hrvatske predstave, a da ih napravimo partnerski. Htjeli smo da opere budu praizvedene u Hamburgu, a tek onda izvedene u Zagrebu. Predstava je zamišljena kao dvije hrvatske jednočinke, jedna Silvija Foretića ‘Fabularium animale’, a druga opera ‘Pingvini’ Zorana Juranića. No u taj smo program, zbog njemačkog tržišta i festivala u Hamburgu, uključili i operu ‘Tribun’ trećeg autora, Nijemca Mauricija Kagela, pa su to sada tri jednočinke. Sve tri opere praizvedene su 14. ožujka u Hamburgu.”

HNK je, objašnjava Šipuš, omogućio da se opera tehnički izvede, kazalište Kampnagel platilo je dnevnice, dio scene i smještaj svim hrvatskim članovima ansambla na putu u Hamburg na festival, a hrvatsko Ministarstvo kulture financiralo je avionske karte za 40-ak članova ansambla.

Opera “Pingvini” Zorana Juranića opisana je kao “Mala burleskna sapunica u devet epizoda”. Nastala je prema istoimenoj antidrami Dubravka Mihanovića, a libreto za operu napisao je sam Juranić koji je i dirigent.

Jedan od razloga zbog kojih je upravo od njega naručena opera za ovogodišnji Biennale, smatra Juranić, jest taj što je na Biennaleu održanom prije osam godina njegova opera “Pričaj mi o Augusti” postigla značajan uspjeh. Riječki skladatelj Juranić kao zborovođa i dirigent, umjetnički ravnatelj i ravnatelj radio je u svim opernim kućama u Hrvatskoj, osim u Splitu, a bavi se i muzikološkim radom. Dok je tražio libreto koji bi mu odgovarao za novu operu, na kojoj je radio deset mjeseci, kaže Juranić, pročitao je mnoštvo tekstova naših mladih dramatičara: “Odlučio sam iskoristiti takozvanu antidramu Dubravka Mihanovića ‘Pingvini’. Učinila mi se dovoljno otkačenom i sarkastičnom prema manama današnje civilizacije da sam pomislio da bi bilo zanimljivo pretvoriti je u operu, onakvu kakvu je ja danas zamišljam. U toj operi nema pozitivnih likova. Svi su ponosni na svoje mane, žive u lažnoj komunikaciji, u banalnosti, vrline su zabranjene. Riječ je o fiktivnoj budućnosti koja, kako mi se čini, nije tako neizgledna. Djelo sam nazvao ‘Mala burleskna sapunica u devet epizoda’ da bih naglasio banalnost sadržaja i glazbene nadgradnje te priče koja ima zapravo gorak okus.”

“Pingvine” je režirao Andreas Bode, a kako kaže Juranić, on operi donosi elemente kojih ni on sam nije bio svjestan dok ju je pisao: “Ništa nije onako kako bi bilo u stvarnosti, starac u kolicima sličan je makrou, starice koje bi trebale sjediti na klupi ne sjede jer klupe nema, a na kraju opere dodana je pantomima u kojoj se ljudi pretvoreni u pingvine međusobno poubijaju. Taj kraj vrlo oštro potencira poruku djela.”

Mlada splitska kompozitorica odlučila je približiti operu mlađoj publici te se poslužila kolažom likova iz poznatih svjetskih operaMlada splitska kompozitorica odlučila je približiti operu mlađoj publici te se poslužila kolažom likova iz poznatih svjetskih operaKomorni mjuzikl Silvija Foretića “Fabularium animale” djelo je nastalo prije trideset godina za koncertno izvođenje, a na Biennaleu će prvi put biti izvedeno scenski. Foretić je u svojoj karijeri bio orkestralni glazbenik, baletni i operni korepetitor, operetni dirigent, te pijanist i kućni skladatelj u satiričkom kabaretu Jazavac. Osnivač je Ansambla za suvremenu glazbu, a od 1974. do 2006. predavao je na Folkwang Hochschule u Essenu i Duisburgu. Suosnivač je i dugogodišnji predsjednik Hrvatske kulturne zajednice Colonia Croatica u Kölnu. U “Fabularium animale” Foretić je i dirigent. O djelu koje je skladao za Biennale kaže: “To je mješavina koncertnog djela sa scenskim elementima. Sada je na neki način spoj staroga i novoga te će prvi put biti izvedeno kroz scenski prikaz. Komponirao sam ga prema Lessingovim basnama. Te su basne stare više od 250 godina, a on ih je preuzimao od Ezopa tako da su u stvari stare više tisuća godina, i još su uvijek aktualne. U njima je riječ o oholosti, ljudskim manama koje se izgovaraju kroz usta životinja. Na svim dosadašnjim izvedbama osobno sam imao ulogu pjesnika, ali otkad sam operiran, više ne pjevam. Ova je izvedba za mene posebna jer prvi put neću pjevati.”

Operna tradicija

Biennalea se svečano otvaraju i zatvaraju operama i baletima jer takvi glazbeno scenski spektakli obično izazivaju jače reakcije publike nego koncerti simfonijskih orkestara, smatra umjetnički direktor Biennalea Berislav Šipuš. Budući da želi da se te opere ne izvedu samo jednom i nikad više, od skladatelja su naručene komorne opere koje se mogu postaviti i u manjim dvoranama jer nemaju velike tehničke zahtjeve.

Pijanist, pjevač i dirigent

Silvio Foretić rodio se 1940. u Splitu, a studij kompozicije upisao je 1959. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Milka Kelemena. Ansambl za suvremenu glazbu osnovao je 1963. i nakon niza koncerata i happeninga s njim nastavio usavršavanje na Visokoj školi za glazbu u Kölnu studirajući kompoziciju kod B. A. Zimmermanna i elektroničku glazbu kod Herberta Eimerta. Na Folkwang Hochschule u Essenu i Duisburgu predavao je od 1974. do 2006., a od 1982. do 1994. priredio je pedesetak koncerata suvremene glazbe s orkestrom Fin de siécle - fin de millénaire koji je osnovao u Hrvatskoj. Kada izvodi svoja djela, nastupa i kao pijanist, i kao pjevač, i kao dirigent.

Tosca i Carmen u istoj operi

Mirela Ivičević mlada je splitska kompozitorica koja je studij kompozicije završila na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Željka Brkanovića. Poslijediplomski studij medijske kompozicije, primijenjene glazbe i jazz kompozicije pohađa u Beču. Autorica je brojnih komornih djela za različite vokalno-instrumentalne sastave, a sklada i za simfonijski orkestar, big band, jazz sastave. Komorna opera 'Za tri lipe' zamišljena je kao kolaž uloga i arija iz poznatih opera dan na humorističan i mladenački način.

Burleskna sapunica

Zoran Juranić rodio se 1947. u Rijeci, a u Zagrebu je diplomirao studij dirigiranja i kompozicije na Muzičkoj akademiji. Tijekom karijere bio je zborovođa, dirigent, umjetnički ravnatelj i ravnatelj u svim opernim kućama u Hrvatskoj osim u Splitu, a kao kompozitor sklada komornu glazbu.

Elektronika u operi

Zlatko Tanodi rodio se 1953. u Zagrebu gdje je na Muzičkoj akademiji završio studij kompozicije kod Mile Cipre. Na Akademiji je pročelnik Odsjeka za kompoziciju i glazbenu teoriju, a ondje vodi i studio elektroničke glazbe. Karakteristika njegove opere je interaktivna glazba. Dolazi do međudjelovanja između soprana i elektroničkog uređaja koji reproducira zvukove. Stroj prepoznaje glasovne komande pjevačice i na to reagira reprodukcijom zvukova dok pjevačica reagira na zvukove koje proizvodi elektronički uređaj. Tekstovi koje pjeva sopran, kaže Tanodi, poznati su latinski tekstovi misa koji nemaju radnju kao što je to u klasičnoj operi.

Izazov i slava

"Ove smo godine poželjeli dati veći doprinos produkciji nego prijašnjih godina. Producirali smo niz glazbeno scenskih djela hrvatskih skladatelja i skladateljica, a uglavnom se radi o skladateljima mlađe generacije. Ove godine je na Biennaleu trideset hrvatskih praizvedbi, što je polovica hrvatske godišnje produkcije. Kad sam produciraš, mnogo je teže, veći je izazov, ali i slava je puno veća jer smo sve sami napravili - odabrali autora, platili, riješili sve tehničke detalje i dobili rezultat za koji onda kritika i publika procjenjuju je li dobar ili nije”, kaže predsjednik zagrebačkog Biennalea Ivo Josipović.

Plesne improvizacije

Zoran Šćekić rodio se u Đakovu 1972. a studij jazz gitare završio je u Grazu gdje je apsolvirao i poslijediplomski studij kompozicije i aranžmana. Sa svojim sastavima snimio je više albuma suvremene glazbe. Kao kompozitor spaja klasiku i jazz te sudjeluje u plesnim projektima. “Rhythm of low harmony”, glazbeno scenska predstava kojom se u nedjelju predstavio na Biennaleu, nastao je u suradnji s njegovom sestrom Marijom Šćekić, profesionalnom plesačicom suvremenog plesa i koreografkinjom.

Vezane vijesti

Neodoljiva Puccinijeva "Manon Lescaut" prvi put u izvedbi riječke opere

Neodoljiva Puccinijeva "Manon Lescaut" prvi put u izvedbi riječke opere

U riječkom HNK Ivana pl. Zajca večeras će se održati premijera Manon Lescaut, slavne Puccinijeve opere čija je praizvedba bila davne 1893. godine u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika