Objavljeno u Nacionalu br. 597, 2007-04-24

Autor: Marina Biluš

EKSKLUZIVNO - NIKOLA ČIČAK: EKSPERT ZA RAME

'Kolege me lažno optužuju za Račanovo stanje'

ORTOPED NIKOLA ČIČAK, vodeći hrvatski stručnjak za rame, za Nacional govori kako se nedužan našao na udaru optužbi da je previdom skrivio teško stanje u kojem se nalazi Ivica Račan

ORTOPED NIKOLA ČIČAK U posljednje vrijeme sve češće od pacijenata koje pregledava zbog bolova u ramenu čuje pitanje 'Imam li i ja istu bolest kao Ivica RačanORTOPED NIKOLA ČIČAK U posljednje vrijeme sve češće od pacijenata koje pregledava zbog bolova u ramenu čuje pitanje 'Imam li i ja istu bolest kao Ivica RačanU situaciji kada se glavni čovjek hrvatskih socijaldemokrata Ivica Račan u zagrebačkoj bolnici Rebro bori za život zbog agresivnog karcinoma bubrega, kuloari već neko vrijeme spekuliraju o tome je li bilo propusta u njegovu liječenju. Nacional je doznao da se u nekim liječničkim krugovima neslužbeno spominje kako je jedan zagrebački liječnik, poznati stručnjak za ortopediju, Račana liječio tri mjeseca, a da nije uspostavio pravu dijagnozu. Pritom se insinuira da Račanovo zdravstveno stanje ne bi bilo dramatično kakvo je danas da je spomenuti liječnik korektno obavio svoj posao. Tragom takvih spekulacija, Nacional je doznao da pojedini liječnici krivnju usmjeravaju na svog kolegu, najpoznatijeg domaćeg stručnjaka za bolesti ramena - Nikolu Čička, specijalista ortopedije sa zagrebačke Klinike za ortopediju na Šalati. Kako bi provjerio imaju li sve češće spekulacije ikakva temelja u stvarnim događajima, Nacional je inzistirao da o svemu popriča direktno s Nikolom Čičkom, pogotovo zato što mnogi liječnici smatraju da se ništa bitno ne bi promijenilo u zdravstvenom stanju Ivice Račana, čak i da je Nikola Čičak prije tri mjeseca mogao vidjeti da je riječ o tumoru. Liječnik koji je na intervju nevoljko pristao upravo zbog teške situacije u kojoj se nalazi Ivica Račan, u razgovoru za Nacional na kraju je ipak govorio o svojoj ulozi u Račanovu liječenju, te otkrio da nikada nije bio njegov stalni liječnik jer je šefa SDP-a pregledao jedan jedini put.

NACIONAL: Iznimno teško ste pristali na ovaj intervju. Zašto?
- Na intervju sam teško pristao ne zbog sebe nego zbog situacije u kojoj su trenutačno Ivica Račan, njegova obitelj i prijatelji. Jako mi je teško u ovom trenutku govoriti o ovoj temi i kao liječniku i kao čovjeku jer suosjećam s Račanom i svima njemu bliskima.

NACIONAL: Zbog čega ste na kraju ipak pristali na razgovor?
- Dva su razloga zbog čega sam pristao na intervju. Prvi je činjenica da su se u nekim krugovima pojavile priče da sam ja kriv za situaciju u kojoj se našao Račan i da bi se sve drukčije razvijalo da sam na vrijeme otkrio o čemu je riječ. Kao liječniku to mi smeta jer ja nisam mogao bitno utjecati na sve što će se događati s Račanovim zdravstvenim stanjem. Drugi razlog je to što mi se u zadnje vrijeme pacijenti svakodnevno obraćaju u strahu s pitanjem “Imam li i ja bolest kakvu ima Ivica Račan?”. Vrlo im se teško može objasniti da je to rijetkost i da je vrlo mala šansa da netko od njih to ima. Riječ je o iznimno rijetkom spletu okolnosti, o bolesti na koju smo mi liječnici prvi put naišli, i mislim da bi nas u ovoj situaciji trebalo razumjeti i prihvatiti činjenicu da nismo svemogući. Na intervju inače nikada ne bih pristao u ovakvoj situaciji, ali mislim da je to sada nužno i zbog pacijenata i zbog medicinske struke, jer je doista riječ o specifičnoj situaciji i specifičnom slučaju. Zbog obveze čuvanja liječničke tajne reći ću samo ono što je dobrim dijelom poznato javnosti.

NACIONAL: Jeste li Ivicu Račana poznavali i prije negoli je k vama došao na pregled, je li vam možda prije bio pacijent?
- Ne, Račana nisam poznavao i nikad prije ga nisam liječio.

NACIONAL: Kada je došao na pregled, što vam je rekao o svojim zdravstvenim problemima?
- Ivica Račan došao je 29. prosinca 2006. k meni u Kliniku na Šalati u poslijepodnevnim satima. Rekao je da već mjesec dana ima bolove u desnom ramenu i spomenuo da odlazi na fizikalnu terapiju. Ispričao mi je da bol osjeća neprekidno, i noću i danju, a pogotovo kada naglo trzne rukom ili nešto pokušava dohvatiti.


NACIONAL: Je li on u to vrijeme već imao neku dijagnozu, je li vam išta takvo spomenuo?
RAČAN JE ČIČKU rekao da igra tenis, ali da se ne sjeća nikakve ozljedeRAČAN JE ČIČKU rekao da igra tenis, ali da se ne sjeća nikakve ozljede - Nije. Rekao je samo da igra tenis, ali da se ne sjeća bilo kakve ozljede.

NACIONAL: Nije vam spominjao ni dao nikakve nalaze ili medicinsku dokumentaciju o pretragama koje je eventualno napravio prije?
- Ne. Od prijašnjih nalaza nisam imao ništa osim rendgenske snimke koja je bila normalna.

NACIONAL: Kako je tekao pregled?
- Bio je to klasičan pregled koji radim kod svih svojih pacijenata, pa sam tako učinio i s Račanom. U kliničkom nalazu osim ograničenih pasivnih i aktivnih pokreta u desnom ramenu nisam našao nikakvih drugih znakova bolesti. Bol se javljala samo pri krajnjim pokretima u ramenu. Nije bilo nikakve otekline u području ramena, uključujući i lopaticu. Bitno je naglasiti da nije bilo odignuća lopatice od prsnog koša koje se javlja kod tumora smještenih s unutarnje strane lopatice. Nakon kliničkog pregleda Račana sam pregledao ultrazvučno. Ultrazvuk je metoda koju uvijek standardno koristim prilikom pregleda pacijenata s bolestima i ozljedama ramena, a kojom se može otkriti primjerice napuknuće tetiva, izljev, oštećenje površine kosti, tumor ili upala. Ultrazvuk nije pokazao nikakve anomalije. No valja naglasiti da su ultrazvuku dostupni svi vanjski dijelovi tijela, a ono što je duboko unutra i skriveno iza kosti ne vidi se i to zato što ultrazvučni valovi ne probijaju kost. Jednako tako rendgenska snimka ramena bila je sasvim normalna. Dakle, kada sam sagledao ultrazvučni i rendgenski nalaz, kliničku sliku, anamnezu bolova koji su trajali mjesec dana, pasivni i aktivni pokreti u ramenu bili su ograničeni, pogotovo vanjska rotacija, ozljede nije bilo, i postavio sam radnu dijagnozu “smrznuto rame”.

NACIONAL: O kakvom je konkretno sindromu riječ?
Ivica Račan došao je 29. prosinca 2006. na pregled Čičku u Kliniku na Šalatu i to je bio jedini njihov susretIvica Račan došao je 29. prosinca 2006. na pregled Čičku u Kliniku na Šalatu i to je bio jedini njihov susret - “Smrznuto rame” je bolest zglobne čahure kojoj se najčešće ne zna uzrok, ali se zna ponašanje. Zahvaća populaciju ljudi u životnoj dobi od 40 do 65 godina. Dva su glavna simptoma “smrznutog ramena” - bolovi i smanjenje, odnosno ograničenost pokreta. “Smrznuto rame” manifestira se kroz tri faze. Prva je najteža i najdramatičnija zbog jakih bolova, a traje od tri do šest mjeseci. Prvih mjesec-dva bolovi počinju odjednom i iznenada, pokreti se polako smanjuju, dok se bol pojačava. U toj fazi još je iznimno teško znati je li zaista riječ o “smrznutom ramenu”, pa se zato mora nastaviti promatrati stanje pacijenta, a liječnici su nemoćni jer se pacijentu ne može pomoći nikakvom terapijom da se smanje bolovi. U drugoj fazi, koja traje od tri do šest mjeseci, kada se rame “smrzne”, gotovo je nemoguće ne prepoznati da se radi upravo o sindromu “smrznutog ramena” jer ga karakterizira ograničenost triju pokreta - vanjske rotacije, unutarnje rotacije i pokreta iznad glave. Kod tog sindroma ograničeni su svi ti pokreti, a kod drugih bolesti ramena nisu i zato je u toj fazi lako postaviti točnu dijagnozu. U trećoj fazi dolazi do oporavka pokreta u ramenu uz gubitak boli. Kad se sumnja na sindrom “smrznutog ramena”, standardno postupanje je utvrđivanje kliničkog i anamnestičkog nalaza, dok je rendgen i ultrazvuk u prvoj fazi uvijek normalan. Pacijentu se mora objasniti priroda bolesti koja je prolazna a traje do dvije godine. Pacijent se redovito naručuje na preglede svaka 3-4 mjeseca radi praćenja. Kod nekih pacijenata se nakon šest mjeseci ide na operaciju da se ta bolna čahura razreže i tako vrati pokretljivost ramena.

NACIONAL: Rekli ste da je u primjeru Ivice Račana vaša dijagnoza “smrznutog ramena” bila tek radna dijagnoza, zašto?
- Zato što “smrznuto rame” zapravo nije bolest nego sindrom koji može biti posljedica brojnih drugih stanja. Može se pojaviti zbog puknuća tetiva ili upala u ramenu, bolesti vratne kralježnice, dijabetesa, te kod bolesti štitnjače, srca, a i kod primarnih i sekundarnih tumora. Budući da je, dakle, riječ o sindromu, “smrznuto rame” postavlja se kao radna dijagnoza prva 3-4 mjeseca. Ako se ne nađe diferencijalno-dijagnostički uzrok “smrznutog ramena” kao na primjer vapno u ramenu, ozljeda ramena, artroza ramenog zgloba, upala, tumor ili nešto drugo, onda uzrok nije poznat.

NACIONAL: Što ste Ivici Račanu rekli nakon završenog pregleda?
- Objasnio sam mu da je po trenutačnoj kliničkoj slici očito riječ o “smrznutom ramenu”, te da se radi o prvoj fazi koja je jako bolna. Savjetovao sam mu da, ako ikako može, izbjegava jake opijate i analgetike. Objasnio sam mu da mu fizikalna terapija neće pomoći, ali da je može nastaviti ako mu ona godi. Moja preporuka je bila mirovanje.

NACIONAL: Jeste li Ivici Račanu dogovorili kontrolni pregled?
- Naravno. Naručio sam ga za kontrolu za mjesec dana, ali sam mu napomenuo da mi se slobodno javi ako se u međuvremenu nešto dogodi.

NACIONAL: Kada ste obavili taj drugi, kontrolni pregled?
- Nisam ga napravio jer mi se Račan više nije javio.

NACIONAL: Jeste li mu prilikom prvog pregleda rekli da je riječ o sindromu koji može upozoravati na neku drugu bolest?
- Nisam. Nisam to spominjao jer nisam imao niti jedan jedini razlog zbog kojeg bih trebao posumnjati na tumor. U svojoj praksi već godinama tjedno imam do pet pacijenata sa “smrznutim ramenom” i dosad nisam imao slučaj da je “smrznuto rame” bilo prva manifestacija tumora.

NACIONAL: Kako je Ivica Račan reagirao kada ste mu rekli da sumnjate na “smrznuto rame”?
- Ivica Račan je vrlo korektan čovjek. Sjećam se da smo se šalili kada sam mu savjetovao da se zbog jakih bolova u desnom ramenu rukuje lijevom rukom, pa se nasmijao i rekao da to kao ljevičar i može.

NACIONAL: Kada danas razmislite, jeste li vi kao specijalist ortoped Račanu napravili sve pretrage uobičajene za njegovo stanje i tadašnju kliničku sliku?
- Napravio sam apsolutno sve. U toj fazi ništa više nisam mogao napraviti.

NACIONAL: U liječničkim krugovima spominje se da je trebala biti napravljena magnetska rezonancija. Je li ta pretraga uobičajena za bolove u ramenu kakve je imao Ivica Račan i za kliničku sliku koja upozorava na smrznuto rame?
- Ne. Magnetska rezonancija ni kod nas ni u svijetu nije uobičajena kod takve dijagnoze. Primjenjuje se eventualno u drugoj fazi bolesti, odnosno kod drugog pregleda ako se pokaže da se klinička slika ne mijenja i da stanje ide u nekom drugom smjeru. Liječio sam jako mnogo pacijenata sa “smrznutim ramenom”, ali nikad nisam morao raditi magnetsku rezonanciju. Ona mi ne može pomoći da postavim dijagnozu. Bolovi koje je Račan imao u trenutku pregleda uklapali su se u kliničku sliku “smrznutog ramena”.

NACIONAL: Je li vam Račan možda spominjao da je bio kod nekih drugih liječnika osim ortopeda, primjerice internista?
- Rekao mi je samo da je bio kod fizijatra.

NACIONAL: Jeste li vi nakon tog jednog pregleda i dalje bili ikako uključeni u njegovo liječenje?
- Dogovor je bio da se vidimo za mjesec dana ili prije. No Račan mi se više nije javio. Tek kad je objavljeno da je riječ o atipičnom tumoru ramena pozvan sam da pogledam snimku magnetske rezonancije i dam mišljenje o daljnjem liječenju.

NACIONAL: Što se vidjelo na toj snimci?
- Na snimci se vidjelo jedino zadebljanje subskapularnog mišića koji oblaže unutrašnju stranu lopatice. Ništa drugo nije bilo vidljivo dok nije injicirano kontrastno sredstvo, tek tada se vidjelo da se tvorevina širi i tada se znalo da je tumor unutra, no nitko nije znao koja vrsta tumora sve dok na kraju u Münchenu nije obavljena biopsija.

NACIONAL: Kažete da u svojoj dugogodišnjoj liječničkoj praksi, a jedan ste od najpoznatiji hrvatskih stručnjaka za rame, nikada niste naišli na ovakav slučaj da je karcinom bubrega metastazirao upravo u subskapularnom mišiću. Koliko su takvi slučajevi rijetki?
- U svom životu nikad nisam vidio nešto slično i ne vjerujem da ću to ikada više vidjeti. Da sam ikada vidio pacijenta sa stanjem kakvo je ovo Ivice Račana, možda bih i posumnjao. Ovako zaista nije bilo nikakvih znakova da bi se moglo raditi o metastazi tumora bubrega. U svoj meni dostupnoj literaturi i na internetu našao sam samo četiri takva slučaja, i to primarnih, takozvanih dezmoidnih tumora. Svi ti slučajevi također su protumačeni kao “smrznuto rame”, a za neke su trebale godine da se otkrije prava dijagnoza. Što se tiče metastaza u mišićima, riječ je o iznimno rijetkim slučajevima. Spominje se samo 26 takvih slučajeva, i to ne samo u ramenu nego po cijelom tijelu. Literatura ne spominje niti jedan slučaj metastaza u subskapularnom mišiću, kao kod Račana. Nailazio sam na primarne i sekundarne tumore u području ramena koji su bili vidljivi ili pri kliničkom pregledu, na rendgenu, ultrazvuku ili magnetskoj rezonanciji. Nisam imao niti jednog pacijenta s kliničkom slikom “smrznutog ramena” a da je u pozadini bio tumor.

NACIONAL: Sada kada se zna prava dijagnoza Ivice Račana, mislite li da ste napravili sve što ste u danoj situaciji mogli u samo jednom pregledu pacijenta kojeg nikad niste liječili ili vidjeli njegove prijašnje nalaze?
- Kao liječniku i kao čovjeku jako mi je žao što se ovo događa Ivici Račanu. No imam mirnu savjest i mislim da sam u tom trenutku učinio sve što je trebalo. Čak sam Račana naručio za kontrolu za mjesec dana, iako se ona inače obavlja nakon tri mjeseca, kada završi prva faza sindroma “smrznutog ramena”. Osjećao bih se krivim da sam slučajno Račana pregledao drugi put pa da nisam uočio nešto nenormalno.

NACIONAL: Za vas kažu da ste vjerojatno najveći domaći stručnjak za bolesti ramena. Kako ste se specijalizirali upravo za to područje?
- Dugo sam bio asistent na anatomiji ljudskog tijela na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, pa mi je to bio odličan temelj. Počeo sam specijalizaciju na Klinici za ortopediju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1987., a 1990. bio sam stipendist u Oxfordu u Nuffield Ortopeadic Centru, nakon čega sam položio specijalistički ispit. Od 1992. radim na Klinici za ortopediju, no ramenom se bavim još od specijalizantskih dana, i to od 1988., kada mi je kao specijalizantu šef Klinike dopustio da se počnem baviti ultrazvukom. Bez želje da zvučim tendenciozno, prije mene rame je bilo “zapušteno područje”. Budući da se nitko ozbiljno nije bavio ramenom u Hrvatskoj, počeo sam se baviti problematikom ramena. Mislim da sam u zadnjih petnaestak godina na tom polju napravio dosta. Uspostavio sam nekoliko novih originalnih dijagnostičkih, ali i operativnih tehnika na Klinici za ortopediju na kojoj specijaliziraju svi hrvatski ortopedi. Educirao sam brojne naraštaje studenata, ortopeda, traumatologa i fizijatara. Vodio sam ultrazvučne tečajeve za liječnike iz cijele Hrvatske te kao urednik objavio i knjigu iz tog područja. Voditelj sam znanstvenog projekta Nove metode u dijagnostici i liječenju bolesti i ozljeda ramena Ministarstva znanosti RH u razdoblju 2002. - 2006. te 2006. - 2008. Danas u svijetu praktično ne postoji ni jedna operacija ramena a da je mi na Klinici nismo izveli i kada je riječ o kriterijima liječenja bolesti i ozljeda ramena, mislim da smo prema svijetu itekako konkurentni.

Tumor nepoznat svjetskoj ortopedskoj eliti

MIŠIĆ POD LOPATICOM u kojem je Račanu metastazirao tumor spada među teže dostupne mišiće u ljudskom tijeluMIŠIĆ POD LOPATICOM u kojem je Račanu metastazirao tumor spada među teže dostupne mišiće u ljudskom tijeluO rijetkosti dijagnoze poput one u Ivice Račana Čičak kaže: “U vrijeme kada se saznalo za dijagnozu tumora u subskapularnom mišiću kod Račana, bio sam na Kongresu američke akademije ortopedskih kirurga u San Diegu. Ondje sam susreo najveće svjetske stručnjake za bolesti ramena. Budući da me Račanova dijagnoza iznenadila, upitao sam svoje ugledne svjetske kolege jesu li ikad vidjeli takav slučaj. Švicarac Christian Gerber, koji je nesumnjivo najveći svjetski stručnjak za rame, rekao je da nikad to nije vidio. Isto su mi rekli i drugi Švicarac Ralph Hertel, Austrijanac Herbert Resch, Nijemac Jörg Jerosch i Englez Lars Neumann.”

Oxfordski stipendist

Nikola Čičak rođen je 11. studenog 1958. u Kupresu. Na zagrebačkom Medicinskom fakultetu diplomirao je 1984., a sedam godina kasnije položio je specijalistički ispit iz ortopedije. Doktorsku disertaciju obranio je 1995., iste je godine postao asistent na Klinici za ortopediju na zagrebačkoj Šalati. Čičak je 1990. bio oxfordski stipendist u Nuffield Orthopeadic Centru, a osim u Engleskoj, usavršavao se i u Americi, Austriji te u Švicarskoj gdje je 1998. bio stipendist Europskog udruženja za kirurgiju ramena i lakta. Od 1992. do 1996. bio je tajnik Hrvatskog ortopedskog društva, te tajnik Hrvatskog udruženja ortopeda i traumatologa. Redoviti je član Europskog udruženja za kirurgiju ramena i lakta, te doživotni član Girdlestone Orthopeadic Societyja. Član je Povjerenstva za istočnu Europu pri Europskom udruženju za kirurgiju ramena i vrata, te nacionalni delegat za Hrvatsku iz područja ramena i lakta. Posljednjih pet godina bio je voditelj dvaju projekata o novim metodama u dijagnostici i liječenju bolesti i ozljeda ramena, te je bio predavač na više od 15 simpozija i kongresa u Hrvatskoj i svijetu.

Vezane vijesti

Povlači se Herbarijumov čaj od korijena čička

Povlači se Herbarijumov čaj od korijena čička

Ministarstvo poljoprivrede danas je izvijestilo kako se iz prodaje povlači čaj od korijena čička (Bardanae radix) s rokom trajanja do srpnja 2012. i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika