ZORAN MILANOVIĆ na SDP-ovoj konvenciji koja se prošle subote održala u sjedištu stranke u ZagrebuOtkako je Zoran Milanović najavio kandidaturu za predsjednika SDP-a, na internetu je sve više upozorenja da za njega ne treba glasati jer je po nacionalnosti Srbin. Još zanimljivije, sada istu glasinu puštaju i neki njegovi suparnici unutar stranke. Teze prema kojima je Milanović srpske nacionalnosti više su se puta plasirale kroz medije, primjerice kada je prije dvije godine gostovao u emisiji Romana Bolkovića, istu “optužbu” uputio je anonimni državotvorni gledatelj. Budući da se Milanović nije htio upuštati u rasprave o svom podrijetlu, nakon što je istaknuo predsjedničku kandidaturu, napadi ove vrste su nastavljeni.

Razlika je u tome da su u prošlosti ovakve kritike stizale s desnice, a sada ih plasiraju njegovi oponenti u SDP-u. Priča se kako je na nedavnom internom sastanku, jedan SDP-ov saborski zastupnik izjavio kako “Neće valjda glasati za tog Srbina”. Pritom je paradoksalno da ovu vrstu podzemne rasprave vode socijaldemokrati, koji su prva relevantna hrvatska stranka u kojoj su već u prvoj polovici 90-ih, etablirani političari srpskog etniciteta. Ivica Račan još je 1992. pomogao u političkom usponu Snježane Bige-Friganović i Milanke Opačić, koje su kasnije godinama bile pri samom vrhu stranke. Kao jedan od važnijih uspjeha, Račan je znao podsjetiti kako je Milanka Opačić prva političarka srpske nacionalnosti koja je govorila na nekom većem predizbornom skupu, a da su joj okupljeni aplaudirali. Bilo je to 1995. na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Zbog svega toga, sadašnji pokušaji Milanovićeva difamiranja nisu samo nekulturni nego i činjenično posve neutemeljeni.

Nacional ima podatke o Milanovićevu obiteljskom porijeklu. Milanovići su iz Cetinske krajine, sela Glavice pokraj Sinja. U etničkom smislu, riječ je o “čistom” hrvatskom kraju, dok su u ideološkom pogledu, Glavice slovile kao tvrdo ljevičarsko uporište. Selo se u II. svjetskom ratu u potpunosti priklonilo partizanima, zbog čega su ga u Sinju zvali “Mala Moskva”. Uvjereni ljevičari u mladosti su bili i najpoznatiji žitelji Glavica, braća Marko i Vladimir Veselica, koji su kasnije politički konvertirali i postali istaknuti hrvatski nacionalisti.

Milanovićev otac Stipe, krajem 60-tih je radio u kabinetu Mike Tripala, koji je također iz Sinja. Stipe Milanović je poslije bio direktor Računarno-elektronskog centra, a zatim Centra za ekonomski razvoj Grada Zagreba. Nakon 1990. bio je pomoćnik Vlatka Pavletića, tadašnjeg ministra kulture i obrazovanja. Godinu dana je radio u ministarstvu, no tada se razišao s Pavletićem. Potom je radio kao šef jedne od direkcija u Privrednoj banci, a sada je umirovljenik i živi u Zagrebu.