Objavljeno u Nacionalu br. 598, 2007-05-01

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Naši daleki rođaci

Prvo ubojstvo bilo je ubojstvo brata, a sva ostala poslije toga masovna su pojava. Početak civilizacije je početak pakla. Ima to u većini mitova, nekakav pradavni raj, iz kojega je čovjek sebe izgnao kad je počeo stvarati civilizaciju i društvo kakvo poznajemo danas

Zoran FerićZoran FerićU svemiru su pronašli novu Zemlju. Kao da nije dovoljna i ova jedna. Informacije o epohalnom otkriću još jednog plavog planeta prošlog su tjedna obišle ovu našu staru loptu koja se u ovih nekoliko tisuća godina civilizacije pretvorila u globalno selo. Obuzme čovjeka pri tome neki veličanstven osjećaj. Otprilike kao onaj kad E.T. dotakne ruku zemaljskoga dječaka. Taj dodir s nebesima ljudsko je biće oduvijek smatralo veličanstvenim, a postojanje života u svemiru u posljednjem je stoljeću jedna od onih velikih tema koje se svako malo aktualiziraju, a stalno su predmet najozbiljnijih znanstvenih istraživanja, ali i SF maštarija. Naravno, susret s onima odozgo u povijesti je SF-a u više slučajeva za ljude bio neugodan ili strašan, a manje veličanstven. Poruke znanstvene fantastike prilično su jasne. Astronomi su otkrili planet sličan Zemlji, čak i sa sličnim uvjetima za život, a mi Zemljani koji čitamo i slušamo o tome nismo sigurni trebamo li se veseliti tom drugom životu negdje u svemirskim pustošima. Pogotovo ako je blizu nas. Ako razmišljamo po analogiji i ako je život sličan onome što imamo na ovome planetu, razloga za sreću nema. Uostalom, znanstvenici govoreći o mogućnosti života u svemiru uvijek po analogiji i govore o živim bićima koja s ovima oko nas i nama samima dijele neke ključne stvari. Jedna od njih su životni uvjeti. Gliese 581 c, kako se zove taj planet, ima, kažu astronomi, temperaturu sličnu Zemljinoj, između 0 i 40 stupnjeva, što znači da su za ljeto dobrodošle svilene havajke, a za zimu tek malo deblji kaputi. Idealno vrijeme zapravo za razne modne detalje, od japanki do krznenoga mufa. A živjeti bi mogle i životinje s kojima se susrećemo, recimo, u zoološkom vrtu: medvjedi, srne, vukovi, lavovi, zmije, janjad, kukci, antilope, krokodili i čudnovati kljunaši. I tu se u našim predodžbama javlja jedna zanimljiva stvar. Za postojanje života uvijek tražimo uvjete slične zemaljskima, a kad pokušavamo zamisliti ta bića, o njima imamo fantastične predodžbe. Međutim, ipak bi bilo najfantastičnije da pronađemo iste vrste koje imamo i ovdje. Vukove, antilope ili tuljane. Janjetina nam sada, recimo dolazi iz Australije i Novoga Zelanda. Možda će za 500 godina dolaziti s Gliesea 581 c, kao i nešpricane jabuke i paradajz koji nije GMO.


Takve su, dakle, naše predodžbe. Život je ono što je oko nas. No, ako je stvarno tako, nema apsolutno nikakvoga razloga za sreću ni za veličanstveni osjećaj da smo negdje u svemiru našli svoju braću. Jer, prisjetimo li se, vidjet ćemo da je prvo ubojstvo zapravo ubojstvo brata, a sva ostala poslije toga masovna pojava. Kao što se, uostalom, govori i za život. Početak civilizacije jest početak pakla. Ima to u većini mitova, nekakav pradavni raj, arkadijski prostor iz kojega je čovjek samoga sebe izgnao kad je počeo stvarati civilizaciju i društvo kakvo poznajemo danas. Povijest čovječanstva je sve samo ne utješna. Ona je možda učiteljica života, ali i posve dostatan razlog za samoubojstvo. Za odustajanje. Civilizacija je ropstvo i naravno da nije slučajno da uistinu, ovakva kakvu je poznajemo, počinje velikim robovlasničkim društvima. Do danas se bitno nije promijenilo ništa. Oni koji imaju sreće samo su dobili priliku da porobe sami sebe. Utjehu ne možemo naći ni u ljudskom društvu, ni u umjetnosti, ni u Bogu. Tražimo je, doduše, stalno već tisućama godina, ali upravo ta duga i teška potraga svjedoči o njenoj uzaludnosti. Umjetnost, uostalom, stvara svjetove nalik na ovaj naš, pretvarajući patnju i užas u sisteme znakova ili posebno oblikovanu materiju. Bog nam se pak i prečesto čini jako daleko, pa opet panično tražimo njegove tragove u svijetu i utjehu koju nam može pružiti. Današnja civilizacija je, dakle, zatvorena za utjehu.

Okrenemo li se pak prirodi i utjehu potražimo ondje, opet se možemo razočarati. Dokumentarne emisije o životinjama i prirodi pokazuju nam život na Zemlji kao neumoljiv lanac međusobnog proždiranja koji u pojedinih vrsta zadobiva doista sadističke oblike i prema njima je francuski markiz malo dijete. Recimo, osa koja polaže jajašca u drugim kukcima i malim životinjama i onda ličinke iznutra polako proždiru svoga živog domaćina koji im ostaje fin i svjež upravo zato što je živ. Radi, dakle, upravo ono što paraziti, bacili i virusi rade nama i što mi u globalu radimo Zemlji. Zašto baš tako? Zašto nekoga polagano živoga jesti? Zato što je praktično, zato što je prirodno, zato što je neka viša sila tako odredila? Predatori i u ljudskom i u životinjskom svijetu Zemlju čine paklom, a evolucija, takva kava jest, jedan je od najvećih zločina u svemiru.
I eto, dokaže li se da na Glieseu 581 c ili nekom sličnom planetu ima života, tretirat ćemo to kao čudo, bit će to doista epohalno otkriće koje će velikim slovima ostati zapisano u povijesti, kao što je ostalo zapisano otkriće Amerike ili spuštanje Amerikanaca na Mjesec. Volio bih prisustvovati tom trenutku, trenutku čiji bi emotivni naboj i kondenzirani optimizam sigurno neutralizirali zrelo razmišljanje i zdravu logiku. Jer, tražeći život izvan Zemlje, mi zapravo tražimo izgubljeni raj i dalje se uporno nadamo susretu s nečim veličanstvenim. A možda ćemo, kad se to jednom ostvari, kad se bliski susreti treće vrste uistinu dogode, vidjeti samo nekoga tko opasno nalikuje nama samima. I to će, taj susret s našom slikom i prilikom koju stoljećima uporno tražimo po svemiru, biti najgora moguća varijanta.

Vezane vijesti

U Kolumbiji se širi uzgoj genetski modificirane marihuane

U Kolumbiji se širi uzgoj genetski modificirane marihuane

Sat vožnje od Calija, trećeg po veličini kolumbijskog grada, prostiru se polja i staklenici u kojima se uzgaja genetski izmijenjena marihuana koja je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika