Najbolji Holmes

CHRISTOPHER PLUMMER kao Sherlock HolmesKrimić “Murder by Decree“, rutinski preveden kao “Sherlock Holmes - Lov na Jacka Trbosjeka“, pojavljuje se u našim videotekama nedugo nakon smrti njegova redatelja Boba Clarka. Netko neupućen i dobronamjeran mogao bi pomisliti da je riječ o in memoriamu naših distributera pokojnom Clarku, no objavljivanje kultnog filmića ovih dana puka je slučajnost, baš kao i to što se automobil nesretnog Clarka 4. travnja našao na putu pijanom vozaču, koji je 67-godišnjeg redatelja i njegova 22-godišnjeg sina, policijskim žargonom rečeno - lišio života. Iako ne postoji pravo vrijeme za umiranje, Clark je definitivno otišao u za nj filmski najgorem trenutku, okončavši karijeru s nekoliko bezveznih ostvarenja, među kojima osobito strši posljednje - “SuperBabies: Baby Geniuses 2“, zauzimajući šesto mjesto zloglasne ljestvice najgorih filmova svih vremena, koju svojim glasovima formiraju posjetitelji IMDB-a.

No takav je bio Bob Clark, radoholičar koji je naizmjence snimao vrlo dobre filmove i bezvezarije, osvajao kanadske Oscare “Genieje“, ali bio nominiran i za Zlatne maline. Proturječne ocjene pratile su čak i najuspješnije Clarkove filmove, poput “Božićne priče“ ili tinejdžerske komedije “Porky’s“, anarhoidne preteče “Američke pite“, koju su voljeli uglednici poput Normana Mailera, Davida Mameta i Arthura Millera a brojni kritičari proglašavali smećem.

Slično, ali u manjoj mjeri, vrijedi i za “Murder by Decree“, jedan od najboljih Clarkovih filmova, koji dio kritike smatra značajnim ostvarenjem a dio bezvezarijom. Snimljen 1979., Clarkov krimić nadovezuje se na tada popularnu teoriju zavjere vezanu uz glasovitog Jacka Trbosjeka, preuzetu iz knjige Stephena Knighta “Jack the Ripper: The Final Solution“, po kojoj je misteriozni ubojica zapravo bio samo izvršitelj planova nekih visokih društvenih i političkih krugova. U istinitu priču o Jacku Trbosjeku Clark i njegovi scenaristi ubacuju fiktivni karakter Doyleova legendarnog istražitelja Sherlocka Holmesa, slijedeći tako postupak autora krimića “A Study in Terror“ iz 1965., u kojem se također susreću dvojica protagonista različitih stvarnosti. Gledateljima koji žele na miru pogledati film, uživajući u napetoj priči i neobičnom raspletu, savjetujem da smjesta prestanu čitati, jer je “Murder by Decree“ nemoguće ocijeniti bez otkrivanja barem djela fabule, odnosno krugova na koje se obrušavaju Clark i njegov Sherlock Holmes.

Ipak, svatko tko barem malo poznaje teorije o Jacku Trbosjeku i popularni filmić “Iz pakla“ s Johnnyjem Deppom, kreiran prema stripu Alana Moorea, ionako može pretpostaviti da je riječ o policiji, masonima i nasljednicima britanske krune.

Odmah valja reći, iako oslonjen na teoriju zavjere, Clarkov film nema ničega zajedničkog s trivijalijama poput “Da Vincijeva koda“. Priča “Murder by Decree“ činjenično je vjerojatno posve pogrešna, ali Clark je izlaže toliko pedantno i uvjerljivo da se na kraju njezin rasplet doima itekako mogućim. Današnjim gledateljima naviklima na brzi tempo televizijskih krimića “Murder by Decree“ će možda biti dosadan, ali polagano i suptilno gradeći atmosferu, Clark postiže veći suspense od bilo kojeg prvoloptaškog filmaša. Osim maštovite, dobro ispričane priče i odlične atmosfere, udarni adut krimića je vjerojatno najfascinantniji lik Sherlocka Holmesa ikada viđen na filmu. Poklonici Jeremyja Bretta ili Basila Rathbonea mogu se tješiti time što su njihovi ljubimci možda uistinu bolje odgovarali kolektivnoj predodžbi o Holmesovu izgledu, ali čast igranja najbolje napisane role Doyleova dokonog istražitelja ipak je pripala Christopheru Plummeru.

Plummerov i Clarkov Holmes miljama je daleko od nepogrešivog i hladnog detektiva na kakvog nas je navikla literarna i filmska tradicija - običan čovjek s brojnim slabostima, ulovljen u mrežu sila kojima se ni jedan pojedinac ne može suprotstaviti. Holmes je grešan i emotivan tip sklon nepredvidivljim i nimalo odmjerenim reakcijama, čak spreman pustiti i suzu, u prizoru posjeta zatvorenoj Annie Crook. Film o uroti oko Jacka Trbosjeka tako je ujedno i dekonstrukcija klasične priče o Sherlocku Holmesu i britanskog tipa krimića u cjelini, u kojem savršeno inteligentni pojedinci nepogrešivo otkrivaju zločince, koje potom očekuje zaslužena kazna. U Clarkovu filmu kažnjeni su jedino nesretna sirotinja i emotivci poput Holmesa, koji se teško mire s društvenim nepravdama.

Praznik

Luksuzno producirani film u u kojem nastupaju Kate Winslet, Jude Law, Cameron Diaz i Jack Black teško može biti dosadan, ali scenaristici i redateljici Nancy Meyers i to je umalo pošlo za rukom. Priču o nesretnim ljepoticama koje, zamijenivši jedna s drugom kuće preko praznika, očekivano dobiju novu ljubavnu priliku, Meyers je režirala tromo, nenadahnuto i bez imalo ritma, sileći darovite Kate Winslet i Cameron Diaz na bespotrebno glumatanje, a film vrijedi vidjeti zbog iznimnog nastupa 91-godišnjeg Elija Wallacha (“Baby Doll“, “Sedmorica veličanstvenih“, “Dobar, ružan, zao“), veterana koji je pomeo sve svoje glumačke praunuke. Za razliku od ostatka predvidljivog i suhoparnog “Praznika“, Wallachov je nastup praznik za oči.

Slagalica strave 3

Uspjeli niskobudžetni horor “Slagalica strave“ prerastao je u franšizu koja nema što ponuditi gledateljima, osim sve nevjerojatnijih načina likvidacije nesretnih junaka. Pola godine uoči američke premijere četvorke, u našim se videotekama pojavljuje treća “Slagalica strave“, u kojoj koncept klaustrofobičnog horor-trilera tajnovite motivacije likova ustupa mjesto rutinskom kombiniranju žestokog nasilja i širokih moralizatorskih objašnjavanja motivacije glavnoga manijaka, čiji bi broj žrtava najkasnije do 2010. mogao dosegnuti razinu Freddyja, Jasona i Michaela Myersa. Za razliku od prve “Slagalice“, koju je vrijedilo preporučiti svim filmofilima, ova je namijenjena jedino okorjelim ljubiteljima horora.

Zatišje

Ratna drama “Zatišje“/“To End All Wars“ spada među one filmove snimljene prema istinitim pričama nakon kojih dobijete volju slušati i gledati najveće laži, samo ako su maštovito prezentirane. Uspomene Ernesta Gordona, škotskog časnika koji je veći dio 2. svjetskog rata proveo u japanskom logoru, sudjelujući u mukotrpnoj i za tisuće zarobljenika smrtonosnoj izgradnji pruge kroz burmanske džungle, zasigurno nisu nezanimljive, ali nedaroviti David L.Cunningham uspio ih je posložiti u rutinski staromodni filmić papirnatih likova i jalove režije. Dojam puno ne popravlja ni pristojna glumačka ekipa, jer su najzanimljivija imena Robert Carlyle (“Skidajte se do kraja“) i Kiefer Sutherland (“24“) angažirana u posve promašenim ulogama.

Vezane vijesti

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Američka glumica Demi Moore, koja je službeno u studenom objavila da se rastaje od Ashtona Kutchera nakon tri godine braka, odlučila je da njezino… Više