Objavljeno u Nacionalu br. 599, 2007-05-08

Autor: Berislav Jelinić

STRAH U SRCU PODRAVINE

Koprivnica - grad pod terorom

NACIONAL JE ISTRAŽIO zašto banda koprivničkih huligana, koja je nedavno mučki na smrt pretukla Zagrepčanina Franju Hedla, godinama prolazi nekažnjeno

Zlatko Delija i Dražen Ožvanić, pripadnici iste bande koja je nasmrt prebila Franju Hedla, snimljeni prilikom privođenja prije godinu dana nakon što su teško pretukli policajca Sašu Krnjašića; nakon nekoliko mjeseci na sudu su oslobođeni optužbiZlatko Delija i Dražen Ožvanić, pripadnici iste bande koja je nasmrt prebila Franju Hedla, snimljeni prilikom privođenja prije godinu dana nakon što su teško pretukli policajca Sašu Krnjašića; nakon nekoliko mjeseci na sudu su oslobođeni optužbiZa smrt Franje Hedla, 51-godišnjeg Zagrepčanina koji je 2002. bio nominiran za građanina godine, heroja Domovinskog rata i oca troje djece koga su lokalni koprivnički divljaci do smrti pretukli prošle nedjelje u Subotici Podravskoj nadomak Koprivnice, u velikoj su mjeri odgovorni lokalna policija i pravosuđe. Oni već godinama ne pokazuju ambiciju da odlučno zaštite lokalno stanovništvo od nasilničkih ispada Hedlovih ubojica Jozefa Mojzeša, Romana Peričića i ostatka tzv. bande iz Petog bloka, dijela koprivničke četvrti Vinice. Iz tog kvarta potječe većina tih lokalnih kriminalaca, čiju su opasnost za okolinu u koprivničkoj policiji i pravosuđu godinama podcjenjivali. Građani Koprivnice to itekako osjećaju. Vrlo su nesigurni i uplašeni i vjerojatno zato nitko od najmanje desetak očevidaca tog incidenta nije se usudio čak ni pokušati pomoći nesretnom Hedlu, iako su mu tako možda mogli spasiti život. Većini njih lokalni nasilnici poznati su otprije i dobro znaju da im nitko ništa ne može, ili im ne želi stati na kraj. Zato se nisu htjeli miješati.

Drama obitelji Hedl zapravo je neizbježna posljedica kontinuiranog lokalnog nasilja, koje nije svojstveno samo koprivničkom kraju. U većini hrvatskih gradova cvjeta lokalno nasilje sličnih probisvijeta, koje policija često ne suzbija učinkovito, uglavnom tvrdeći da nema dovoljno zakonske podloge reagirati i primjereno se obračunati s lokalnim nasilnicima. U Koprivnici je javna tajna da je bilo samo pitanje vremena kad će netko životom platiti nekažnjeno ponašanje lokalnih nasilnika. Život je, čini se, zato morao izgubiti Franjo Hedl. On se 29. travnja vraćao iz obližnjeg vinograda s prijateljem Ivicom Pribanićem, gdje su zajedno s nekoliko prijatelja uživali u roštilju i navečer oko 22 sata svratili na piće u kafić Sabaria-Usora. Ondje su bili i Jozef Mojzeš, Romano Peričić, Hrvoje Mikulčić, Mirko Peričić i Mario Strmad. Većina njih je i prije nego što su došli na mjesto ubojstva već bila pod utjecajem alkohola. Neko su vrijeme proveli u obližnjem kafiću “Tic-tac”.

Dio lokalnog stanovništva tvrdi da su ondje zlostavljali konobaricu te da je policija u mobitelima nekih od njih pronašla fotografije konobarice kojoj su potrgali bluzu i raskopčali hlače. Jedna od konobarica iz tog kafića u razgovoru za Nacional to je demantirala. Kako bilo, nakon toga je ta razularena ekipa došla na mjesto ubojstva i svi su naručili stock s coca-colom. Onamo su Pribanić i Hedl svratili popiti piće. Navodno su i oni bili pod utjecajem alkohola. Ali nipošto nisu izazvali incident. To su učinili Mojzeš i Peričić. Jednog od njih Pribanić je navodno slučajno okrznuo na putu u zahod. Kad se iz njega vratio, dočekali su ga i počeli tući. To je vidio Hedl pa je krenuo zaštititi prijatelja. Potukao se s Peričićem, koji je napao Pribanića. Peričić je u tom okršaju počeo izvlačiti deblji kraj, ali uskoro su se priključili drugi huligani.


Ivica Pribanić pretučen je pokraj Koprivnice zajedno s Franjom Hedlom s kojim je bio dugogodišnji prijateljIvica Pribanić pretučen je pokraj Koprivnice zajedno s Franjom Hedlom s kojim je bio dugogodišnji prijateljPočeli su ga mlatiti, a Hedl je istrčao van iz lokala i pokušao pobjeći u park preko puta. Ondje su ga Peričić i Mojzeš dostigli i istukli do smrti. Naknadno se ispostavilo da je Hedl umro od infarkta do kojeg je došlo zbog šoka zbog situacije u kojoj se zatekao. Sve su to skamenjeno promatrali gosti u kafiću. Konobarica je pozvala vlasnika kafića Žarka Pranjića, koji je pio piće s Hedlom i Pribanićem, ali je otišao nedugo prije nego što su stigli nasilnici. Kad se Pribanić osvijestio, 19-godišnji Mirko Peričić rekao mu je da Hedla ne mora ići tražiti jer su ga oni već “riješili”. I Pranjić i Peričić pozvali su policiju. Pranjić je za Nacional o tome izjavio: “Da sam znao da će ti nasilnici doći, ne bih ni odlazio iz kafića. Svi ih dobro poznaju po problemima koje izazivaju. Meni u kafiću nisu stvarali probleme jer sam se prema njima znao postaviti. Svi su od njih u velikom strahu. Strašno je to što se nitko do mog dolaska nije usudio ni pozvati policiju, a čak i kad je policija došla, svi su se pravili ludi i govorili kako ne znaju tko je sudjelovao u tučnjavi. Tako govore jer ne vjeruju da bi ih policija uspjela zaštititi.” Pribanić je, iako teško ozlijeđen, pošao tražiti Hedla u obližnji park. “Dao sam mu umjetno disanje, ali kad sam u njega upuhnuo zrak, izgledalo je kao da sam napuhao papirnatu vreću. Već je bio posve klonuo. Hitna pomoć je brzo došla i oni su ga također pokušali oživiti. U jednom trenutku Hedl je trznuo desnom nogom. Ponadao sam se da će preživjeti, ali bio je to njegov posljednji trzaj”, ispričao je kroz suze Ivica Pribanić za Nacional.

Nakon što su zatukli Hedla, lokalni nasilnici su se razbježali, ali policija ih je ubrzo uhitila. Lako ih je pronašla jer su joj otprije dobro poznati.

Jozef Mojzeš najmanje je sedam puta sudjelovao u sličnim tučnjavama - toliko je puta službeno prijavljen. Jednom prilikom bio je prijavljen za nanošenje lakše tjelesne ozljede, a jednom za tešku krađu. Tvrdi se da je tešku krađu napravio u Njemačkoj, gdje je jedno vrijeme radio. Mojzešov otac radi u Njemačkoj. Prije je bio vlasnik kafića K veselom Joži, koji je zbog nasilnika iz tzv. bande Peti blok morao zatvoriti. Za većinu djela za koja je prijavljivan Mojzeš nikada nije osuđen. Razlozi su uvijek bili isti - ili nije bilo dovoljno dokaza, ili su prijave izostale, jer su ga trebale tužiti njegove žrtve, koje se to nisu usuđivale. Mojzeš je umirovljeni časnik Hrvatske vojske i liječi se od PTSP-a. Oženjen je i otac troje malodobne djece. Jednom je prilikom prijavljivan i zbog zapuštanja i zlostavljanja djece.

Romano Peričić također je u ratu bio pripadnik Hrvatske vojske. Još prije 11 godina bio je prijavljen za nasilničko ponašanje. Dva puta sudjelovao je u tučnjavama u kojima je ljudima nanosio lakše tjelesne ozljede, a još je najmanje deset puta sudjelovao u fizičkim obračunima. Prije nešto više od godinu dana od leukemije mu je preminula supruga, s kojom ima dvoje malodobne djece. U to je vrijeme dobio i 100.000 kuna otpremnine iz Hrvatske vojske. Oni koji ga poznaju tvrde da je taj novac zapio za samo nekoliko tjedana. Peričić je navodno prije samo nekoliko tjedana u trgovačkom centru West u Koprivnici pretukao konobaricu iz jednog od tamošnjih kafića. Nesretna konobarica nije imala hrabrosti prijaviti taj incident. U sličnom strahu bila su i braća iz jednog od okolnih sela, koje su isti nasilnici na dan Hedlova ubojstva premlatili u kafiću Orinoco.

ZDRAVKO DIMAČ,lokalni poduzetnik, prije godinu dana bio je žrtva koprivničkih huligana iz bande Petog blokaZDRAVKO DIMAČ,lokalni poduzetnik, prije godinu dana bio je žrtva koprivničkih huligana iz bande Petog blokaPeričić i Mojzeš, zajedno s Hrvojem Mikulčićem, koji je također sudjelovao u tučnjavi kobnoj za Franju Hedla, u Kunovcu kod Koprivnice teško su prebili jednog čovjeka pred njegovom djecom. Hrvoje Mikulčić je nezaposleni automehaničar - jedina je osoba iz te nasilničke grupe koja je uspjela steći dodatnu razinu formalnog obrazovanja nakon osnovne škole. Osam je puta prijavljen za remećenje javnog reda i mira, jedanput su ga kazneno gonili po službenoj dužnosti zbog nanošenja teške tjelesne ozljede, triput je u tučnjavama nanosio ljudima lake tjelesne ozljede, a jedanput je krivotvorio ispravu. Brat mu je bivši pripadnik interventne policije i suvlasnik kafića TNT. Dio lokalnog stanovništva tvrdi da mu je brat bio zaštitnik u policiji, a dio da s bratom policajcem nije u dobrim odnosima.

U kobnoj tučnjavi u Subotici Podravskoj sudjelovao je i 19-godišnji Mirko Peričić, također lokalni nasilnik. Iako vrlo mlad, već je više puta sudjelovao u tučnjavama. Dvaput je prijavljen zbog remećenja javnog reda i mira, u mlađim danima počinio je sitnu krađu, a jednom je u tučnjavi nanio lakšu tjelesnu ozljedu. S njima u društvu bio je i Mario Strmad, koji nije prijavljen, jer navodno u tučnjavi nije sudjelovao. Čini se da bi uskoro Peričić i Strmad mogli biti zaštićeni svjedoci, jer su navodno odlučili progovoriti o svim okolnostima tragičnog događaja. Pribanić se zgraža nad tom mogućnošću, jer tvrdi da je Peričić suodgovoran za Hedlovu smrt.

Jozef Mojzeš, Romano Peričić i ostali članovi lokalne nasilničke grupe često se druže s jednako problematičnim Zlatkom Delijom i Draženom Ožvanićem. Svi su oni ostaci nekadašnje bande tzv. Petog bloka. Delija i Ožvanić su se prije godinu dana već našli u središtu javne pozornosti. Oni su 26. ožujka 2006. u noćnom klubu Orinoco pretukli policajca Sašu Krnjašića, koji tada nije bio na dužnosti. Delija i Ožvanić bili su pod utjecajem alkohola i Ožvanić je prvo vrijeđao Krnjašića, a potom ga i napao. Izvukli su ga iz kluba i teško pretukli. Potom su se vratili u klub i napali i lokalnog poduzetnika Zdravka Dimača. Ožvanić je prišao Dimaču, nekoliko ga puta pljusnuo i na kraju ugrizao za uho. Dimač je bivši šef tvrtke Bilokalnik i suvlasnik narodnjačke diskoteke Valentino u obližnjem Peterancu, gdje je jednom bocom po glavi opalio gosta. Dimač je poznat kao incidentna osoba, a prije nekoliko godina pod automobil mu je podmetnuta bomba. Policija je za dva incidenta u noćnom klubu Orinoco, u kojima su stradali Dimač i policajac Krnjašić, doznala tek ujutro, a Dimač je demantirao da su ga napali. Čak je tvrdio da je Delija smirivao tučnjavu u klubu.

Ožvanić iza sebe ima 20-ak kaznenih prijava, ponajviše zbog krađa, teških krađa, razbojništava te dovođenja u opasnost života i imovine. Još češće su ga prekršajno prijavljivali. Delija također ima iza sebe 20-ak kaznenih prijava poput Ožvanića, ali i dodatnih 25 prekršajnih prijava. Delija je više puta prijavljivan zbog vožnje u pijanom stanju bez vozačke dozvole. Trenira borilačke vještine a u lokalnim krugovima prepričava se da je jednom prilikom jednim udarcem šake čovjeku slomio lubanju. Delijin otac nedavno se ubio. Tvrdi se da je to učino djelomice zbog teške bolesti, a dijelom ojađen zbog sinova ponašanja.

Nakon što su pretukli policajca, Delija i Ožvanić osvanuli su na naslovnici Podravskog lista u lisicama. Snimljeni su u trenutku privođenja istražnom sucu. Nedugo potom urednicima Podravskog lista nepoznate osobe počele su prijetiti, a nabildani tipovi počeli su se pojavljivati pred kućom glavnog urednika u trenutku kad je njegova supruga vodila djecu u vrtić. Prijetnje nisu prestale ni nakon što je o tome obaviještena policija. Nakon nekoliko mjeseci Delija i Ožvanić oslobođeni su optužbi. Sutkinja Vesna Šiškorec-Kuzmić obrazložila je svoju odluku time što se nije moglo nedvojbeno dokazati tko je zapravo istukao policajca, iako je jedan od dvojice osumnjičenih priznao da ga je bar jednom udario.

Ubojstvo koje je zgrozilo Hrvate

Drago Hedl stradao je ispred kafića Sabaria-Usora u predgrađu Koprivnice, gdje je svratio na piće nakon dana provedenog u obližnjem vinogradu. Njega i Ivicu Pribanića napali su Jozef Mojzeš i Romano Peričić. Kada su se u tučnjavu umiješali ostali banditi, Hedl je pobjegao iz kafića, ali su ga u šumarku preko puta sustigli. Tijekom batinanja Hedl je umro, službeno od infarkta.

Za policiju nema problema

Nacionalova ekipa posjetila je prošlog petka i Policijsku upravu u Koprivnici. Vrlo ljubazno primio nas je glasnogovornik Dražen Laljek i službeno nam priopćio da su lokalni nasilnici koji su ubili Hedla bili više puta prijavljivani. Nikakve dodatne informacije nije bio ovlašten otkriti, iako je većina informacija o lokalnim nasilnicima i njihovim problemima sa zakonom već bila objavljena. Fotografije beskrupuloznih ubojica također nisu bile dostupne. Valjalo je i tom prilikom paziti na formu, valjda da policiji slučajno nitko ne bi prigovorio da je neslužbeno učinila javnosti dostupnima fotografije ubojica. Čak ni nakon počinjenog ubojstva u policiji te nasilnike nisu prestali doživljavati kao sitne lokalne prijestupnike, koji im zapravo nisu poseban problem.

Vezane vijesti

HDZ protiv rock glazbe u gradu

HDZ protiv rock glazbe u gradu

U bivšoj vojarni u Koprivnici prošli tjedan održan je Rocklive festival, sam događaj je ovaj tjedan prerastao u spor između oporbenog HDZ-a i SDP-ove… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika