Objavljeno u Nacionalu br. 599, 2007-05-08

Autor: Maroje Mihovilović

EUROPSKI PRODOR FRANCUSKOG PREDSJEDNIKA

Sarkozy stvara novi savez s Berlinom i Londonom

IZBOROM NICOLASA SARKOZYJA za novog šefa francuske države zadovoljne su vlade vodećih zemalja EU jer ga smatraju jamstvom izlaska iz institucionalne krize

PROSLAVA IZBORNE POBJEDE Nicolas Sarkozy i njegova supruga Cécilia, koja se pojavila uz njega tek navečer na proslavi izborne pobjede na pariškom trgu ConcordePROSLAVA IZBORNE POBJEDE Nicolas Sarkozy i njegova supruga Cécilia, koja se pojavila uz njega tek navečer na proslavi izborne pobjede na pariškom trgu ConcordeFrancuska je u dubokoj krizi i Nicolas Sarkozy, koji će 16. svibnja preuzeti dužnost predsjednika Republike, imat će težak posao. Sve europske zemlje morale su se posljednjih godina pod pritiskom velikih svjetskih ekonomskih mijena brzo i korjenito prilagođavati, uz duboke reforme i napuštanje dosadašnjeg modela socijalne države. Prva je to još prije nekoliko godina učinila Britanija i zahvaljujući “trećem putu“ premijera Tonyja Blaira i njegova ministra financija Gordona Browna sada je ekonomski najuspješnija. Potom se u tu mijenu upustila i njemačka kancelarka Angela Merkel i, unatoč otporima socijaldemokrata u njenoj koalicijskoj vladi, ekonomski pokazatelji u posljednjih su godinu dana odlični. Lani je na reforme nespretno i nevoljko pristala i nova talijanska vlada Romana Prodija, pa se i u Italiji polako stabiliziraju ekonomske prilike. Francuska u te promjene nije ušla. Zarobljena velikim socijalnim povlasticama za svoje građane, zaostajući za Britanijom i - prvi put posljednjih godina - Njemačkom, postala je “bolesnik Europe” .

Simbol toga stanja u Francuskoj je 35-satni radni tjedan, najkraći u Europi. Sarkozy je u predizbornoj kampanji neprestano tvrdio da Francuzi moraju više raditi, a u prvom govoru nakon izborne pobjede rekao je da od društva ne mogu samo očekivati blagodati, nego prema njemu imaju i dužnosti, u prvom redu da svojim zalaganjem pridonesu općem prosperitetu. Njegov prvi zadatak bit će da uvjeri ili natjera Francuze da ozbiljno počnu shvaćati tu svoju obvezu, a tu ga očekuju najveći otpori, jer se povlastica gotovo nitko ne želi odreći. Demonstracije koje su buknule u Parizu i drugim francuskim gradovima čim je objavljena njegova pobjeda potaknute su upravo Sarkozyjevim najavama da će početi demontirati socijalnu državu, kako bi država postala efikasnija, ekonomija konkurentnija, ali i kako bi se u Francuskoj smanjile razlike između privilegiranih zaposlenika i obespravljenih mladih nezaposlenih.


Sarkozy je uvijek isticao da je uvjereni Europljanin, ali njegovo viđenje Europe bitno se razlikuje od viđenja njegova prethodnika Jacquesa Chiraca. Chirac je s nekadašnjim predsjednikom Europske komisije Romanom Prodijem i bivšim njemačkim kancelarom Gerhardom Schröderom ušao u projekt stvaranja sveobuhvatnog europskog ustava, koji bi sve potanko regulirao kao u jedinstvenim državama. Francuzi i Nizozemci taj su ustav na referendumima odbili pa je koncept naddržave propao. Sada se stvara novi, koji nastoji formulirati Angela Merkel u sadašnjem šestomjesečnom mandatu dok je Njemačka na čelu EU. Upravo zbog tog projekta u najvećim europskim glavnim gradovima priželjkivali su pobjedu Nicolasa Sarkozyja. Nekoliko dana prije drugog kruga francuskih izbora londonski dnevnik Guardian analizirao je kako na njih gledaju francuski partneri iz EU: šefovi najvažnijih država EU - neovisno o političkoj orijentaciji - priželjkuju da pobijedi Sarkozy jer bi to olakšalo da se riješe bolne europske dileme.

Iako je Sarkozy na glasu kao političar koji je nepovjerljiv prema nekim aspektima zajedničke europske politike, pa se zalažePobjeda Nicolasa Sarkozyja na predsjedničkim izborima izazvala je niz demonstracija u francuskim gradovima zbog njegove najave ukidanja socijalnih povlasticaPobjeda Nicolasa Sarkozyja na predsjedničkim izborima izazvala je niz demonstracija u francuskim gradovima zbog njegove najave ukidanja socijalnih povlastica za protekcionizam, koji je bio kritičan prema Europskoj banci, a u predizbornoj kampanji podilazio sumnjičavosti francuskih birača prema EU, Blair, Angela Merkel i predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso smatrali su da bi njegova pobjeda pružala nadu da se brzo postigne novi sporazum o načinu daljnjeg vođenja Unije.

U ovom je trenutku ključno pitanje koje unutar EU treba riješiti upravo problem europskog ustava. Sarkozyjeva socijalistička suparnica Ségolène Royal rekla je da svako zadiranje u osnovne dokumente EU treba ponovno ići na referendum pred francuske građane, dok je Sarkozy rekao da je spreman izbjeći referendum, a da se nužne promjene donesu drukčijom procedurom minimalnog zahvata u postojeće dokumente, koji bi u zemljama EU ratificirali parlamenti.

Vodeći ljudi EU, skloni nužnim promjenama, stoga su željeli da pobijedi Sarkozy, a ne Ségolène Royal, čija bi pobjeda, pribojavali su se, zakočila nužne institucionalne reforme. Otkako je 1. siječnja Angela Merkel preuzela šestomjesečno predsjedavanje Unijom, vode se intenzivne međudržavne konzultacije o tom pitanju, i to prema konceptu koji je ona predložila, a koji je za mnoge prihvatljiv: nacrt europskog ustava što je sastavljen pod vodstvom bivšeg francuskog predsjednika Valéryja Giscarda d’Estainga ne bi se oživljavao, nego bi se iz tog dokumenta uzeo samo minimum nužan za buduće institucionalno funkcioniranje EU, te bi se - ne pod imenom ustava, nego u drugoj formi - nakon širokog usuglašavanja to dalo na potvrdu parlamentima zemalja članica. S tim konceptom slaže se čak i Britanija, koja je od početka bila protiv bilo kakvog europskog ustava. Navodno su se o konkretnim rješenjima novog ustrojstva već uvelike usuglasile britanska, nizozemska, švedska, češka i poljska vlada, koje su bile najskeptičnije prema prvotnom nacrtu ustava. Ako te skeptične vlade bude zadovoljne predloženim rješenjem, lakše će biti privoljeti i one koje su bile sklone reformama.

Angela Merkel htjela bi do kraja svog šestomjesečnog mandata, do 30. lipnja, pripremiti osnove te nove inicijative, i što se tiče njenog sadržaja, ali i što se tiče voznog reda provedbe te inicijative u sljedećim šestomjesečnim mandatima. Ali da bi se dovršio taj posao, trebalo je pričekati rezultate drugog kruga francuskih predsjedničkih izbora, jer je o njima štošta ovisilo.

Nakon Sarkozyjeve pobjede očekuje se da će on već prvih tjedana u Bruxellesu i Berlinu sklopiti dogovor o budućnosti novog osnovnog dokumenta EU. Sarkozyjevi suradnici obznanili su da on želi brzi sporazum kojim će se izbjeći referendum i tako omogućiti Francuskoj i Nizozemskoj da prihvate neke elemente iz ustava, a pred svojim biračima “očuvaju obraz”. Sarkozyjev savjetnik Axel Poniatowski izjavio je: “Sarkozy je već o tome razgovarao s Blairom, Angelom Merkel i španjolskim premijerom Joséom Zapaterom pa francuski glavni partneri znaju što će on učiniti bude li izabran. On je u Francuskoj sklon liberalnim rješenjima, ali smatra da je Europa preotvoreno tržište za one izvan njenih granica pa će se zalagati za neku vrstu europskog protekcionizma, jer Europa nema obvezu da joj granice budu sasvim otvorene.”

Sarkozy vjeruje u europsko zajedništvo koje ne bi bilo formalno institucionalno, ali bi bilo čvrsto na drukčijim temeljima. On EU vidi u prvom redu kao instituciju koja svoje građane štiti od vanjskih ekonomskih, političkih i sigurnosnih prijetnji. On je sklon da radi zaštite svojihih građana, pa tako i Francuza, EU bude zatvorenija nego dosad i prema ulasku stranih roba i kapitala, i prema imigraciji, ali i primanju novih članica. On im ne želi zatvoriti vrata, ali kaže da se jednom već mora znati gdje su vanjske granice EU: “Turska je u Maloj Aziji, a Mala Azija nije Europa.”

Oprezan je i prema drugim kandidatima za članstvo u EU. Nije protiv proširenja, ali smatra da je nepremostiv preduvjet za primanje novih članica donošenje nužnih dokumenata kojima se na novi način definira institucionalni okvir EU. Ali želi da se ti dokumenti donesu što prije, bez referendumskih komplikacija.

ANGELA MERKEL I TONY BLAIR priželjkivali su pobjedu Nicolasa Sarkozyja na francuskim predsjedničkim izborimaANGELA MERKEL I TONY BLAIR priželjkivali su pobjedu Nicolasa Sarkozyja na francuskim predsjedničkim izborimaPostoji još jedna važna dimenzija europske politike koja će se mijenjati nakon Sarkozyjeve pobjede. Novinski komentatori već su skovali novi termin za buduću EU - “Atlantska Europska unija”. Zapazili su da je on u svom govoru najavio da će jačati odnose sa SAD-om, a to je u skladu s općim prestrojavanjem unutar EU. Ako se oko minimalnih institucionalnih reformi stvori tročlani savez između Londona, Berlina i Pariza, može se očekivati i promjena evropske politike prema SAD-u. Njemačka je već postala jednan od ključnih američkih saveznika u Europi. Britanska saveznička politika sa SAD-om je poznata, a neće se promijeniti ni kada za nekoliko tjedana Blair prepusti premijerski položaj Gordonu Brownu.

Sarkozy nikad nije dijelio antiameričke sklonosti svog prethodnika Jacquesa Chiraca i prezire njegov majestetični stil kojim je nastojao kamuflirati svoju neaktivnost. Francuzi vjeruju da Sarkozy nakon 16. svibnja odmah energičnim potezima ući u reforme, što mnogi podržavaju, želeći da Francuska iziđe iz krize i preuzme aktivnu ulogu u Europi, ali mnogi i strahuju od njegovih desničarskih ideja i demontaže socijalne države.

Sarkozyjevoj ženi dosadno je biti 'prva dama'

Gdje je Cécilia? To su pitanje posljednjih dana postavljali mnogi Francuzi koji su zamijetili da se u posljednjoj fazi predizborne kampanje Sarkozy pojavljivao bez supruge. Posljednji put viđeni su zajedno na biralištu u pariškoj četvrti Neuilly-sur-Seine u prvom krugu izbora 22. travnja. Francuski predsjednički kandidati posljednjih desetljeća uvijek bi se u danima prije izbora pojavljivali sa svojim bračnim partnerima u javnosti, da posredno pokažu kako je u njihovim brakovima sve u redu.
To što je Cécilia Sarkozy nestala razbuktalo je glasine da u njihovu braku, koji je posljednjih godina prolazio kroz velike krize, opet nešto nije u redu. U ljeto 2005. ona ga je ostavila i neko vrijeme živjela s marokanskim poslovnim čovjekom. I Sarkozy je u to vrijeme navodno bio u vezi s novinarkom dnevnika Le Figaro. Izjavljivao je da mu je teško zbog razlaza, ali je obećao da će pokušati spasiti svoj brak. Nakon mnogo nagovaranja ona se vratila iz SAD-a, a on ju je dočekao na aerodromu, baš kad se počela rasplamsavati predizborna kampanja.
Oboma je to drugi brak. Iz prethodnih brakova oboje imaju po dvoje djece a zajedno desetogodišnjeg sina. Njihovi znanci tvrdili su da Cécilia nije zadovoljna što joj se muž kandidira za predsjednika, jer će i ona morati preuzeti neke javne funkcije. Unaprijed je najavila da ne želi imati nikakav službeni status. Njezin nestanak između dva izborna kruga raspirio je glasine da je to ograđivanje od njega mnogo dublje nego što se činilo.
Novinari su radoznalo iščekivali Sarkozyjev izlazak na biralište u drugom krugu ujutro 6. svibnja. Supruga nije bila s njim. Nije je bilo ni navečer kad je u sjedištu stranke održao pobjednički govor. Prvi put je viđena kad se navečer pojavila s njim na trgu Concorde na velikoj pučkoj proslavi. Dok je govorio stajala je malo iza njega i izgledala prilično sretno.
Brak nije propao, ali je svakako neuobičajen za francuskog predsjednika. Ona je svojedobno rekla: “Ne vidim sebe kao ‘prvu damu’. To mi je dosadno. Nisam politički korektna.”

Vezane vijesti

Pariz i Berlin žele snažniju uniju

Pariz i Berlin žele snažniju uniju

Francuska i Njemačka žele "ojačati gospodarsku, monetarnu a sutra i političku uniju", rekao je u srijedu Francois Hollande dočekujući njemačku… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika