Objavljeno u Nacionalu br. 599, 2007-05-08

Autor: Dean Sinovčić

ĐORĐE NOVKOVIĆ U SJEĆANJU PRIJATELJA

'Osim što je bio veliki autor, bio je i izuzetan menadžer'

MIROSLAV LILIĆ u razgovoru za Nacional prisjetio se dugogodišnje poslovne suradnje i prijateljstva s Đorđem Novkovićem koji je u nedjelju ujutro nenadano umro

Dugogodišnji prijatelji surađivali su poslovno u Croatia Recordsu, a privatno su se družili danju i noću i provodili u zagrebačkim restoranima Dugogodišnji prijatelji surađivali su poslovno u Croatia Recordsu, a privatno su se družili danju i noću i provodili u zagrebačkim restoranima Ako je netko poznavao Đorđa Novkovića, onda je to sigurno Miroslav Lilić, bivši predsjednik uprave i predsjednik Nadzornog odbora izdavačke kuće Croatia Records. Lilić i Novković bili su prijatelji i poslovni partneri jer je Novković bio 10-postotni suvlasnik Croatia Recordsa tako da su se godinama svakodnevno susretali i zajednički radili. Poslovna suradnja trajala je do početka 2006., kada je Novković otišao u mirovinu dok je Lilić sada savjetnik glavnog ravnatelja Hrvatske televizije za program. Lilić i Novković surađivali su i na drugim projektima, Lilić je krajem devedesetih bio šef projekta dodjele nagrade Porin, a Novković je 1996. godine dobio nagradu Porin za životno djelo. Privatna i poslovna povezanost bila je tolika da je Lilić jedna od osoba koje mogu reći kakav je Novković bio izvan strogih glazbenih okvira po kojima je bio poznat u Hrvatskoj.

NACIONAL: Kad ste se prvi put susreli s Đorđem Novkovićem i otkad datira vaše prijateljstvo?
- S Đorđem sam se prvi put susreo prije 30 godina, kada sam bio šef informativnog programa na Televiziji Zagreb. Upoznali smo se tijekom splitskog festivala. Od tada smo se susretali u raznim prilikama a pravo prijateljstvo se razvilo kada sam došao u Croatia Records 1994. godine. Bio sam predsjednik uprave a on je došao dvije godine kasnije. Vrlo uspješno smo surađivali. Pogledate li danas novine, vidjet ćete mnogo komplimenata o Đorđu kao čovjeku, autoru, tvorcu hitova. Mnogi ljudi, kompozitori, autori, njegovi kolege, izvođači daju komplimente. Da ste prije nekoliko dana razgovarali o Đorđu, shvatili biste da najveći dio ljudi nije bio svjestan da je Đorđe velika osoba u svakom pogledu, i kao kompozitor i kao čovjek. Pogledate li naš tisak u posljednjih deset ili dvadeset godina, naći ćete tu i tamo nešto o njemu, malo više tek nedavno kada se obilježila godišnjica njegova rada. Nema konstantnog pisanja o njemu, analiziranja njegova rada i uspješnosti. On je jedan od rijetkih iz bivše Jugoslavije koji je postigao međunarodni uspjeh s pjesmama “Stari Pjer” i “Zora”.


NACIONAL: Je li to zato što je Novković bio samozatajan?
NA VJENČANJU sina Borisa i snahe Lucije prije pet godina, proslavljenom u Sloveniji NA VJENČANJU sina Borisa i snahe Lucije prije pet godina, proslavljenom u Sloveniji - Ne govorim to zato da bih kritizirao novinare ili njegove kolege već kako bih istaknuo njegovu samozatajnost. On je čovjek koji je neprestano stvarao, nije imao potrebu isticati se, kao što nije imao ni potrebu da drugi stalno govore o njemu. Pored toga što je bio veliki autor bio je i jako duhovit, volio se zabavljati. Često smo odlazili u Trnjanku i u restoran kraj stadiona NK Zagreb. Znali smo zajedno lumpati. Uz sve što se sada piše o njemu, nije napisano nešto bitno, a to je da je bio izuzetno odgovoran prema poslu. Bio je, za čudo Božje, jako dobar menadžer. Bio je direktor programa u Croatia Recordsu i bio je vrlo odgovoran. Sređivao je papire, sastanke, dolazio ujutro i poslijepodne na posao, funkcionirao 20 sati dnevno. Dakle, on je, osim što je bio autor, bio i izuzetan menadžer, u što bi rijetko tko povjerovao. Zahvaljujući tome, Croatia Records je u nekoliko godina otkrila i angažirala nekoliko desetaka mladih pjevača koje je Novković prepoznao kao zvijezde. Bilo je nevjerojatno koliko je Đorđe ušao u biznis. Mi smo na kolegiju CR-a imali obvezu da, pri izlaženju novog izdanja, procijenimo koliko će se CD-a i kaseta tog izdanja prodati. Takvih smo sastanaka imali 150 godišnje. Godinama sam respektirao Đorđeve procjene jer je on pogađao koliko će se nekog albuma prodati sa samo dva ili tri posto odmaka od konačnog rezultata.

NACIONAL: I njegov sin Boris rekao je da se Novković u poslovnom smislu vrlo brzo priviknuo na okrutni kapitalizam.
S TONČIJEM HULJIĆEM Novković je surađivao posljednje dvije godineS TONČIJEM HULJIĆEM Novković je surađivao posljednje dvije godine - To je osobina koju je Đorđe imao. On je ujedno bio i 10-postotni suvlasnik Croatia Recordsa, nevjerojatno se brzo znao transformirati. Znao je da je bitka za uspjeh Croatia Recordsa bitka na dugi rok. Njega to nije smetalo, nije bio opterećen čak ni time što je podigao kredit na 10 ili 12 godina kako bi postao suvlasnik CR-a. Nevjerojatno se brzo prilagodio. Ne nabrajam sve te njegove kvalitete zato što je umro. Jedan sam od onih koji smatraju da se oko ljudi treba angažirati dok su živi, a ne kad umru. Kvalitete koje sam spomenuo stoje, a nisam ih rekao zato što je Đorđe umro. On je imao poseban odnos prema supruzi koju nije želio eksponirati u javnosti, i poseban odnos prema sinu. Postoje priče koje su utemeljene na istini o “svađama” između Đorđa i Borisa. To nisu bile svađe, Boris je imao jedne stavove o nekim stvarima, a Đorđe druge. No, uvijek je postojala velika nježnost Đorđa prema Borisu i poštovanje i ljubav Borisa prema Đorđu. Boris je fenomenalan dečko, odličan autor i odličan pjevač, divna figura, vjerojatno zahvaljujući roditeljima. Đorđe je uvijek znao, na vrijeme i samozatajno, zaštititi Borisa. Bdio je nad njim a da to Boris ne zna i ne vidi. Primjerice, Boris je dugo godina bio u Croatia Recordsu a Đorđe se nikada nije miješao u njegov rad. Sjećam se da su, nakon jednog snimanja, Boris i Miro Buljan došli u restoran NK Trnje gdje smo bili Đorđe i ja s društvom. Đorđe je imao neke prigovore na Borisov novi album, što Borisa uopće nije zanimalo jer je smatrao da radi dobar album. Kasnije, nakon dvije godine, Boris je shvatio da su Đorđeve primjedbe bile na mjestu. Đorđe je izdaleka pazio i brinuo da sve bude u redu, od omota CD-a nadalje. Pazio je je li album objavljen na vrijeme, kako ide prodaja, bio je otac koji je bdio nad sinom a da se pritom ne miješa u njegov posao, kako bi mu sin bio neovisan i svoj u svakom pogledu.

NACIONAL: Može li se objasniti njegov spoj glazbene kreativnosti koja se često veže s nedisciplinom, s poslovnom disciplinom u Croatia Recordsu?
PETAR GRAŠO izvođač Croatia Recordsa gdje je Novković bio suvlasnik i urednikPETAR GRAŠO izvođač Croatia Recordsa gdje je Novković bio suvlasnik i urednik- On je u istom danu birao pjesme, slušao glazbenike, ispunjavao formulare, razgovarao telefonom, dolazio na sastanke. U dvije se minute mogao transformirati, mogao je s nekog glupog sastanka, na kojem se raspravljalo o prodaji ili racionalizaciji, otići u studio i slušati pjevača koji je snimao pjesme. Bilo je puno projekata koje nije vodio ali je znao ući u studio, poslušati pjevača, i s nekoliko savjeta pomoći kako bi album bio što bolji. Ja imam i poseban odnos prema njemu jer je Đorđe bio jako pažljiv prema mojoj 20-godišnjoj kćeri Mateji. Prije pet godina željela je postati pjevačica. Doveo ju je u studio, snimao, tvrdio da je jako talentirana, u razgovoru sa mnom u četiri oka. Nevjerojatno koliko joj se posvećivao, išao na priredbe na kojima je nastupala, došao je u hotel Intercontinental na njezinu maturalnu večer kako bi je čuo kako pjeva. Prema njoj se odnosio kao da je njegova kći. Ona je, u međuvremenu, odustala od pjevanja i danas studira ekonomiju.

NACIONAL: Čak i ako Novković svojedobno nije bio u prvom medijskom planu, to je postao kao član žirija emisije “Story Super Nova Talent Show” na Novoj TV. Kako je došlo do toga da postane član žirija?
'ZUHRA SHOW' nedavna emisija u povodu 40 godina Novkovićeva glazbenog rada'ZUHRA SHOW' nedavna emisija u povodu 40 godina Novkovićeva glazbenog rada - To je dogovorio s Miroslavom Škorom koji je bio u žiriju. On i Škoro su se uvijek nadmudrivali i bockali pa kada se žiri širio, onda je odlučeno da se pozove Novković. To se pokazalo izvanrednim. Za Škoru se znalo da će biti duhovit, ali za Đorđa ne jer se mislilo da će biti ozbiljan. Nakon male pauze u autorskom smislu, vratio se radeći 2001. sa Severinom koja je u to vrijeme mijenjala izdavačke kuće te je poslije Tutica došla u Croatia Records. Zahvaljujući Đorđu i Severini te ekipi koja je radila napravili su nekoliko velikih hitova. Tada su svi rekli “pa što se to dogodilo, otkud opet Đorđe?” To je dokaz da je imao snage da zadrži konstantu u stvaranju pjesama i hitova.

NACIONAL: Zašto se Novković 1989. godine na neko vrijeme odselio u Rovinj?
- Odselio se u Rovinj jer je procijenio da mu treba malo mira kako bi nastavio stvarati. Znao je reći “kada mi netko dođe u Rovinj i naruči pjesmu onda sam siguran da je stvarno želi. U stan u Zagrebu mi svi upadaju pa ne znam tko je pravi a tko nije”.

NACIONAL: Nedavno, u povodu 40. obljetnice rada, Novković je dao intervju u kojem je otvoreno govorio o tome je li neki pjevač ili pjevačica u Hrvatskoj uspio zbog glazbenog talenta, medijske manipulacije ili izgleda. Nitko se nikada nije usudio reagirati na njegove izjave.
- Đorđe je autoritet i rijetko tko ne bi prihvatio njegove tvrdnje. I kad se na nekog naljutio to je oprostio, zaboravio. Nije bio čovjek koji je pamtio ružne stvari, bio je čovjek velikog opraštanja. Mogao se naljutiti na pjevače, bilo je razloga, ali on bi to zabravio u roku od dva tjedna. Rušio je zidove među ljudima i bio je blagonaklon prema svima. Osim toga, sve je znao reći na fini način, tako da ljudi shvate a da nisu povrijeđeni. To je njegova veličina. Bio je u funkciji drugih, uvijek je htio ugoditi drugima, radije bi povrijedio sebe nego druge. Pozitivno je i to što ljude nije želio zavaravati. Nije želio podržavati nikoga da se bavi pjevanjem ili komponiranjem a da nema talenta, jer se to ne može naučiti.

Sto milijuna ploča

Đorđe Novković rodio se 2. rujna 1943. u Sarajevu. Sa 6 godina je krenuo u glazbenu školu, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu diplomirao je dirigiranje. Šezdesetih je svirao s Indexima, a zatim osniva Pro Arte. U Zagreb se preselio 1968. i odmah s pjesmom „Stari Pjer“ postigao uspjeh. Pisao je pjesme za Mišu Kovača, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Đanija Maršana, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Ivicu Šerfezija, Gabi Novak i Srebrna krila, a njihove su ploče prodane u 100 milijuna primjeraka. Napisao je više od 2500 pjesama, a njegova je pjesma "Don't ever cry" u izvedbi Putokaza bila prva hrvatska predstavnica na Eurosongu. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima na ovim prostorima i dobitnik je mnogobrojnih nagrada, među ostalim i Porina za životno djelo. Od 1997. bio je suvlasnik i direktor programa u diskografskoj kući Croatia Records.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika