Kad su iz svog stvarnog života faraoni, ali i svi njihovi podanici, silazili prema podzemnom Ozirisovu svijetu, već u trenutku dok je Anubis, zaštitnik mumificiranja i ukapanja, u svojoj glavi pustinjskog šakala zbrajao pokojnikova dobra i zla djela, koja će podastrijeti na sud svom gospodaru, moglo se po njima izračunati koliko će zrnaca boba sljedećeg proljeća, kad nadođe Nil, proklijati u poljima i tako obznaniti puni povratak životnih sila. Pa kad je jednom bob sazrio za berbu, bilo da su ga kuhali onako mladog još u mahunama, bilo da su pripremali neko jelo od njegovih zrna, nije se u njima prepoznavao i osjećao samo povratak novog ciklusa, nego su upravo kroz zrnca boba ti - ljudi ispod zemlje, kako su svoje preminule nazivali Egipćani, upućivali svoje poruke vlastitom potomstvu, čak i naputke kako da se vladaju i kako da žive u skladu s nebeskim i zemaljskim principima sunčanog Ra i zakonima njegovih sinova, silnih i svemoćnih faraona. Navodno su nakon objeda od boba mogli i čuti njihove glasove kako odjekuju trbuhom i izlaze kroz crijeva opet na svijet, pročišćujući utrobu i dušu, kako bi mogla što spremnije dočekati izazove budućeg dana. Otud su Egipćani bobu pridavali posebno značenje i gotovo kultno mjesto među biljkama, grahoricama i mahunarkama, a njegov uzgoj bio je strogo nadgledan, kako bi se izbjegla i najmanja mogućnost da njegov urod podbaci.

---

Ipak, znale su naići i sušne godine i cijela je zemlja uz Nil, od Gornjeg do Donjeg kraljevstva bila zavijena u crno, strahujući od faraona do najnižeg roba. Čak je i sam veliki Oziris strepio za svoje podzemno carstvo kad je nedostajalo na zemlji boba, jer su i njegovi podanici, ti ljudi ispod zemlje, šutjeli dok je vladala nestašica boba i svojim grobnim mukom njegove posjede činili još mračnijima. Ali upravo u tom mraku krilo se za Egipćane spasonosno utočište. Koliko god njihovi preci ostali bez mogućnosti da im prenesu svoju mudrost, jer su bez boba gotovo izgubili moć da progovoraju kroz svoje trbuhe, u šutljivoj tišini klijale su sjene boba, onog istog koji su u glinenim žarama pohranjivali u grobnicama zajedno s pokojnicima. Kad bi sunčani Ra prosudio da je vrijeme da se stvari poprave, da je ljudski rod, ali i neposlušni bogovi, dovoljno kažnjen, obasjao bi podzemne žare i iz njih bi prokuljale klice novog života, prodirući kroz oplođene tmine prema tlu i nadzemlju. Kad bi bob proklijao na opet plodnoj i navodnjenoj zemlji, obnavljali su se drevni zakoni, životni ciklusi i opet se uspostavljala važna veza s ljudima ispod zemlje. Kako je zapisao Plinije Stariji, i sam ljubitelj boba, ta mahunarka koja je nekoć hranila cijelu Europu, a posebno Sredozemlje, “bob je prvi dar zrelog proljeća koji dolazi iz podzemlja, prvi prinos mrtvih živima, znak njihove neumrle plodnosti i inkarnacije“. Pa bi i on u svoj vili na Mizenskom rtu nasuprot Pompejima sjeo pred zdjelu sa začinjenim bobom, uživajući u njegovu slatkastom okusu, očekujući kad će i on začuti glasove svojih predaka u trbuhu, a onda ih pustiti van da dijele mudre savjete inače nerazumnom svijetu. Jer i njega je uskoro u strašnoj eurpciji Vezuva čekala sudbina i njegovo mjesto u podzemnom svijetu, odakle će kroz zrnca boba i svoje knjige savjetovati potomke i buduće naraštaje.

Salata od boba

Skuhajte 0,5 kg zrelog boba i procijedite vodu u kojoj se kuhao. Pomješajte ga s 2 na kocke sječene rajčice i 1 sjeckanom kapulom, posolite krupnom solju, popaprite i podlijte s 2 dl maslinova ulja. Služite toplo ili hladno.

Rižot od mladog boba

Oko 1 kg mladog boba u mahunama skuhajte u vodi, procijedite i ostavite dio juhe. Na 2 dl maslinova ulja zazlatite 3 sjeckana režnja češnjaka i 1 sjeckanu kapulu pa zastaklite rižu. Dodajte isječene mahune mladog boba, posolite i popaprite pa miješajte podlijevajući temeljcem od boba. Kad riža postane ljepljiva i na zub, ubacite 1 dag maslaca, još jednom promješajte i služite odmah.